Vodeći političari Hrvatske horski su žalovali zbog neuspjelog pokušaja predsjednika HDZ-a BiH da ostane član Predsjedništva Bosne i Hercegovine

Piše: Vladimir Matijanić

Žalovanje zbog propasti još jednog pokušaja predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića da na izborima u Bosni i Hercegovini postane član Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda, u susjednoj Hrvatskoj polako dolazi do točke kada slabije upućeni pomišljaju kako se u ovoj državi ne događa baš ništa bitno, pa skoro sve svoje intelektualne potencijale može upregnuti u naricanje zbog posrnuća u jednoj inozemnoj i, po mnogo čemu, sumnjivoj političkoj karijeri. Hrvatska radio-televizija i dalje ustrajno zasipa gledateljstvo agitpropom u kojem glumljeni strah zbog sudbine sunarodnjaka u BiH, nakon što u Čovićevu fotelju zasjedne Željko Komšić, posve potiskuje činjenicu da se najveći egzodus tamošnjih Hrvata dogodio baš proteklih godina, dok je Čović konzumirao ugode članstva u državnom predsjedništvu.

Premijer Andrej Plenković izrazio je žaljenje jer “ponovno smo se zahvaljujući pravnom okviru odveli u situaciju da pripadnici jednog konstitutivnog naroda na teritoriju Federacije biraju predstavnika drugom, odnosno hrvatskom narodu”, te nahvalio Čovića jer je “napravio ključne iskorake, uz podršku i Republike Hrvatske, na putu BiH prema EU”, premda se BiH nije pretjerano približila EU. Na novinarsko pitanje hoće li surađivati s Komšićem, odgovorio je: “Vidjet ćemo.”

I poslovično nesuvislom ministru obrane Damiru Krstičeviću žao je zbog izbornih rezultata u BiH, a najdalje je otišao Božo Petrov, šef klerikalno-desničarskog Mosta, izjavivši da Komšić “ne smije biti primljen u Zagrebu kao predstavnik Hrvata, jer on to nije”.

U slaboj Bosni i Hercegovini hrvatski političari očito nalaze zgodan poligon za jačanje ega i tako, srećom samo verbalno, održavaju na životu koncept Franje Tuđmana koji je dio susjedne države vidio kao “prirodni” dodatak Hrvatskoj.  Od poštenog odnosa, na čijem bi se početku reklo da je Tuđmanova politika prema BiH bila zločinačka, da je, uz ostalo, sudjelovala u stvaranju aktualnog ustroja te države i, usput, snosila odgovornost za tragediju svih tamošnjih naroda, pa i Hrvata, daleko smo koliko i HRT od novinarstva, Plenković od uravnoteženosti, Krstičević od jasne misli, a Petrov od umjerenosti.

Previše.