U BBC-jevoj online igri fake news igrač je u ulozi novinara dok izvještava o udarnom događaju. Pred njim su brojni izazovi, a on treba brzo donijeti odluke koje će utjecati na vjerodostojnost, efekat i brzinu izvještavanja izbjegavajući pritom zamke lažnih vijesti. Ova igra jedna je u nizu aktivnosti koje provodi britanski javni medijski servis u svrhu medijskog opismenjavanja mladih.

Strateški cilj BBC-ja je da razvijanjem kritičkog odnosa prema vijestima u starosnoj grupi od 11 do 18 godina obrazuje medijski kompetentne korisnike koji će znati prepoznati različite vrste dezinformacija, te razlikovati vjerodostojne od nevjerodostojnih priča. Jer, bez novih generacija koje će cijeniti kvalitetno novinarstvo, budućnost vijesti je neizvjesna.

Privući milenijalce (rođene između 1980. i 2000.) da čitaju, slušaju i gledaju vijesti o važnim društvenim temama ogroman je izazov za savremeno novinarstvo. Kako nedvosmisleno pokazuju studije iz različitih evropskih i drugih država, kao i iz BiH, mladi i dalje najviše vjeruju vijestima u klasičnim medijima poput televizije, ali ih sve manje prate.

Klasične medije i web-portale zamijenili su društvenim mrežama i neformalnim izvorima. Ovaj paradoks možemo objasniti tehničko-tehnološkim prednostima prenosnih uređaja i online platformi putem kojih su informacije lako dostupne, atraktivne i brze, a to je korisnicima često važnije od kredibiliteta informacija. Mladi aktivno traže i provjeravaju informacije samo onda kada ih događaj izrazito zanima i kada procijene da će utjecati na njihovu svakodnevicu. Od informativnih potreba mladih zavisi budućnost vijesti, zbog čega redakcije pokazuju veliko interesovanje za njihove informativne navike i preferencije. Njihov utjecaj na produkciju, interpretaciju i prezentaciju vijesti raste.

Nezainteresovanost za vijesti o kompleksnim događajima

Zainteresovanost za vijesti podrazumijeva izvjesnu brigu za druge ljude i dobrobit društva, za  javni interes nasuprot isključivo ličnom. Čovjek fokusiran na svoj mikrosvijet i vlastite ciljeve, vrijeme potrošeno na informisanje o potrebama i problemima zajednice može smatrati izgubljenim. A za nove generacije važi da sebe visoko vrednuju, te da su im relaksacija i zabava visoko na listi potreba. Takvim pojedincima javni interes može djelovati apstraktno, maglovito, a izvještavanje o njemu dosadno.

Ranija istraživanja ukazala su na jaz između životnog stila mladih i sadržaja vijesti. Mladi ne vide kako se događaji u vijestima tiču njihovog života. Klasične medije smatraju sporim, anahronim, a oni informacije žele odmah. Pritom te informacije ne moraju dolaziti prvenstveno iz službenih i autoritativnih izvora, nego i onih neformalnih, različitog porijekla. One su uglavnom brže i zanimljivije. Zabrinjavajući je nalaz iz ranijih istraživanja o tome da veliki broj mladih ne vidi praktičnu svrhu vijesti. Dakle, evidentan je jaz između onoga što žele od vijesti (pragmatičnost) i onoga što u njima prepoznaju (nejasan utjecaj vijesti na svakodnevni život). U doba društvenih mreža, činjenice i kredibilitet izvora nisu dovoljni za vijesti. Informacija mora biti dovoljno atraktivna da zadrži pažnju i podstakne na lajkanje, dijeljenje ili dodavanje sadržaja.

Kakve informacije su poželjne? 

U sadržajnom smislu, umjesto izvještavanja o kompleksnim političkim i društvenim procesima, često suviše apstraktnim za osobe koje neredovno i površno percipiraju vijesti,  mladi od vijesti očekuju odgovore na konkretne neizvjesnosti s kojima se suočavaju. Osim toga, umjesto izrazite fokusiranosti na negativne događaje, zbog čega čitanje vijesti izaziva zabrinutost i osjećaj uzaludnosti − da ništa ne mogu promijeniti, mladi preferiraju pozitivne priče poput onih o preduzetnim pojedincima ili uspješnim kolektivima, što smatraju podsticajnim.

U prezentacijskom smislu, umjesto kombinacije teksta i fotografija, što nude mnogi web-izvori, korisnici očekuju da informacije budu ponuđene u različitim formatima, tako da sami mogu odabrati onaj koji žele. Mladima je izuzetno važno da vijesti budu lako dostupne i pregledne da mogu brzo, bez mnogo klikova, doći do sadržaja koji ih zanima. Pretrpanost informacijama ih zbunjuje, pa lako odustaju od takvog medija.

Fotografije, slajd-prikazi i infografike su vrlo popularni, dok video isječke u vijestima pogledaju malobrojni jer zahtijevaju više vremena. Za razliku od uvriježenog mišljenja među nekim teoretičarima i praktičarima, kao i aktivistima civilnog društva, interaktivne opcije poput komentarisanja vijesti većina mladih ne smatra važnim niti ih koristi.

Povećanje atraktivnosti vijesti

Jedan od češćih modela koji se posljednjih godina primjenjuju u izvještavanju usmjerenom na mlade je narativno prepričavanje događaja. Suprotno konvencionalnom modelu obrnute piramide koji podrazumijeva nehronološko prezentovanje činjenica od najvažnijih ka manje važnim, narativne priče prate linearni slijed događaja, detaljnije su i emotivno potentnije. Daju više prostora ljudskim emocijama, željama i motivima da bi se publika s njima mogla lakše identifikovati. Pokazalo se da je zbog linearne strukture takvih priča s više detalja i emotivnih apela lakše razumjeti događaj budući da ne zahtijeva prethodno znanje o njemu kao model obrnute piramide.

Radi povećanja atraktivnosti vijesti, mijenja se i jezik izražavanja. Formalni stil karakterističan za vijesti mladima je dosadan, pa ga neki mediji zamjenjuju konverzacijskim, neformalnim.

U sadržajnom smislu, zamagljuje se granica između vijesti i komentara. Redakcije eksperimentišu s novim informativnim formatima u kojima kombinuju činjenice i mišljenja. Mišljenja su često zanimljivija od činjenica, pa iako s logičkog stajališta nemaju snagu objektivnih argumenata, mogu biti ubjedljiva zbog emocija koje izazivaju kod publike. Stoga su tekstovi kolumnista, freelancera, blogera i tzv. influensera redovna sekcija na mnogim portalima. Osim što su takve informacije atraktivnije, lakše ih je proizvesti. Jeftinije je i brže sadržaj popuniti mišljenjima nego istraživati činjenice.

Primjeri novih praksi

Eksperimentisanje s formama i stilovima informisanja je imperativ digitalnog doba, ali je, kao i uvijek, rizično. Ono što je mladima zanimljivo i inovativno, starijima može djelovati neozbiljno. Kako se ne bi desilo da u nastojanju da privuku mlade korisnike, izgube one starije, mnogi mediji u svijetu kreirali su posebne verzije info portala za mlade.

Takav je npr. njemački Zeit Online čije objave ciljaju na mlade, a sve su napisane ili snimljene isključivo za web. Dakle, nisu prilagođene verzije štampanog sedmičnika Die Zeit.

Korak dalje u inoviranju napravio je njemački Spiegel Online. Osim što ima poseban portal specijalizovan za ciljnu skupinu od 18 do 30 godina – Bento, njegovi urednici odlučili su da o temama za mlade pišu iz njihove perspektive. Tako većina zaposlenika portala Bento pripada istoj starosnoj skupini kojoj se obraćaju.

Britanski BBC je u okviru Takmičenja za mlade reportere ove godine među 1.500 učesnika izabrao 12 finalista starosti 11-18 godina. Oni su uz mentorstvo BBC-jevih novinara i producenata proizveli video priče o svom životu koje su emitovane na različitim BBC-jevim kanalima i platformama.

Budući da je riječ o novijim praksama za koje možemo reći da su još u fazi eksperimentisanja, te da ciljaju na vrlo mlade osobe čije će se informativne potrebe mijenjati, tek će se znati kakvi su rezultati ovih praksi.

Već sada je, međutim, izvjesno da sadašnje mlade generacije ni u zrelijem dobu neće biti zainteresovane za vijesti u mjeri u kojoj su to bile prethodne. Iako ni u preddigitalnom dobu mladi nisu naročito puno slušali ni gledali vijesti, ipak su ih povremeno recipirali uz roditelje − usput, neplanirano i nevoljno. Takvo višegodišnje izlaganje vijestima rezultiralo je određenim kumulativnim efektom. Oni koji su odrasli u takvom ambijentu u zrelijem su dobu bili skloniji vijestima. Kod digitalnih generacija koje često prije prvog koraka naprave prvi klik izlažući se, birajući i recipirajući zabavne sadržaje, preferencije prema ozbiljnim medijskim sadržajima razvit će tek malobrojni.

Tekstove s portala analiziraj.ba uz obavezno navođenje linka na izvorni tekst, dozvoljeno je prenositi tek 24 sata nakon objavljivanja