Javni RTV servisi osnivaju se kako bi djelovali u interesu javnosti, a građani ih putem RTV takse finansiraju, pa bi slijedom toga trebalo da imaju i uvid u to šta se emituje ‒ koliko je to, zapravo, program od javnog interesa?
Javni RTV servisi imaju veliki uticaj na javnost i imaju obavezu da proizvode programe od javnog interesa za sve ciljne grupe. Dužnost je javnog RTV servisa da poštuje najviše profesionalne standarde. To znači da izvještava nediskriminatorno i tolerantno, te da svojom informativnom djelatnošću smiruje potencijalne konflikte.
Tako bi to trebalo biti, ali u slučaju Dnevnika 2 Radio-televizije Republike Srpske, sve navedeno odavno je pogaženo. Umjesto toga, građanima je uskraćena svaka mogućnost da dobiju izbalansiranu informaciju, odnosno da na fer, nepristrasan i nediskriminatoran način budu informisani.
U slijepoj privrženosti vlasti, RTRS otišao je i korak dalje. Postao je glasilo samo jedne partije, jedne ideologije, odnosno, nekolicine ključnih ljudi. I na toj stranputici neprofesionalizma otišao je toliko daleko da nikoga više ne bi začudilo kada bi, umjesto s Dobro veče upućeno svim gledateljima, prezenter dnevnik otvorio riječima: Dobro veče, predsjedniče.
No, daleko veći problem jest konstantno kovanje sukoba i raspirivanje mržnje, koja više nije usmjerena samo na druge etničke grupe, nego i na sve neistomišljenike vlasti. Opozicionari, građanski aktivisti i drugi mediji postaju hodajuće mete, optužene za podrivanje i rušenje institucija Republike Srpske. Samo što se i institucije i Republika Srpska, u nakaradnom tumačenju pojmova, poistovjećuju s Miloradom Dodikom.
RTRS-ova proizvodnja afera uglavnom prolazi bez navođenja izvora. A kada neko iz samih institucija RS-a (kao što je to skoro bilo kada je ministar unutrašnjih poslova RS-a jasno i glasno saopštio kako policija nema nikakvih saznanja o subverzivnom djelovanju opozicije) opovrgne proizvoljnost informacija RTRS-a, javnosti se plasiraju ironični komentari iz iste uredničke kuhinje.
Stoga, vraćamo se na pitanje šta, zapravo, radi Regulatorna agencija za komunikacije Bosne i Hercegovine? Odgovor znamo: bavi se sama sobom. Centralna pitanja za RAK su: ko će biti prvi čovjek RAK-a, ko ima ili nema pravo da odlučuje o imenovanjima na čelne pozicije, ko ugrožava nezavisnost regulatora? Otuda se valjda RAK i ne stiže baviti jednim od svojih temeljnih poslova ‒ pratiti rad medija, a posebno javnih RTV servisa, i djelovati kada su na sceni očita kršenja temeljnih principa profesionalizma. Jer, kako mi je prije nekoliko dana u neformalnom razgovoru kazao jedan od članova Vijeća Regulatorne agencije za komunikacije BiH, “ne pada mi na pamet da za jadnih 700 i nešto maraka”, koliko mjesečno iznosi naknada za njegov (ne)rad, “gledam Dnevnik RTRS-a i reagujem”.
