Dvije najvažnije televizijske kuće u Republici Srpskoj neuporedivo veću pažnju i minutažu posvetile su Vaskrsu nego Uskrsu. Za RTRS, kao javni servis svih građana ovog entiteta, ta je praksa nedopustiva. BNTV, kao privatna televizija, ima pravo na takav izbor, iako samo oni znaju zbog čega to rade

RTRS: NEKA LJEPŠA STVARNOST

8. – 14. april 2015.

KLJUČNE FIGURE: Predsjednik i premijerka RS-a, Milorad Dodik i Željka Cvijanović, i dalje su ključne figure Dnevnika 2 RTRS-a. Svi njihovi istupi, izjave, komentari, intervjui drugim medijima brižljivo se bilježe i čine okosnicu udarnog dijela dnevnika. Na taj način se čini da sve ostale strane života imaju tek marginalnu ulogu u prezentaciji vijesti gledaocima.

DODIK, BEZ BOSIĆA: Na tom tragu bio je i izvještaj o početku suđenja po tužbi predsjednika RS-a Milorada Dodika za klevetu protiv predsjednika SDS-a Mladena Bosića. Gledaoci su od novinarke Ljiljane Preradović imali priliku čuti i vidjeti opširne izjave Dodika o tom sudskom sporu i odgovore na Bosićeve navode. A šta je zapravo Bosić kao tužena strana ponudio kao odgovor u svojoj odbrani, ostalo je konfuzno i nedorečeno. (Dnevnik 2, osmi april, urednik Siniša Mihailović).

SRETNI ŽIVOT U DOBOJU: RTRS ne odustaje ni od manira da pod svaku cijenu stvarnost RS-a čini ljepšom nego što ona jeste. Svjedočili smo to i u dnevniku 10. aprila, urednika Momčila Ostojića. Predstojeći uskršnji praznici bili su povod da novinarka Milica Đurđević posjeti jednu dobojsku porodicu čija je imovina takođe bila poplavljena. Oni jesu primjer “sretnog kraja” jedne tragedije, ali potpuno obnovljena kuća, namještena novim i evidentno skupim pokućstvom ni u kom slučaju nije istinska slika života većine građana Doboja, koji i dalje žive u izuzetno teškim uvjetima i neuslovnim domovima koje nisu uspjeli sanirati nakon prošlogodišnjih poplava.

KO JE REKAO MERHABA? Pristupanje Grada Doboja Zajednici opština turskog svijeta i namjera opštine Vukosavlje da istovjetno postupi naprosto su postali opsesija RTRS-a. U Dnevniku 2 osmog aprila, i nakon što se o temi Zajednice i boravku načelnika Vukosavlja u Istanbulu raspravljalo na sjednici lokalne skupštine, novinar Vid Blagojević ne odustaje od tvrdnje da je učinjeno nešto što nije. Odnosno, da je ta opština postala član Zajednice. Iako ni novinar ni njegovi sugovornici ne navode štetu koju bi ta opština od toga pretrpjela, zaključak je jednostavan – to je loše. I na koncu, zaključak novinara: “Turskim jezikom tu se (misli na Vukosavlje) još ne govori, barem ne za sada.”

VOLI DA DAJE IZJAVE FEDERALNIM MEDIJIMA: U dnevniku 10. aprila, istom temom, samo ovog puta iz aspekta Doboja, bavila se novinarka Milica Đurđević. Boravak gradonačelnika Doboja Obrena Petrovića na sastanku opština iz BiH koje su pristupile Zajednici opština turskog svijeta bio je povod za nove optužbe na račun Petrovića. Nije jasno šta je sporno u svemu, osim, kako kaže novinarka, “što Petrović voli da daje izjave federalnim medijima”. I što je izjavio “da je Turska prijatelj BiH i pozvao predstavnike te države da nastave pomagati sve građane ove zemlje”. Narodna izreka kaže da se poklonjenom konju u zube ne gleda. Za RTRS to ne vrijedi. I bolje je, po stavu javnog RTV servisa RS-a, da BiH i njeni građani budu siromašni nego da “prime tursku pomoć”.

Plus nedjelje

Nijedan prilog ne možemo izdvojiti kao plus nedjelje.

Minus nedjelje

RTRS i dalje ostaje samo oruđe vlasti u obračunu sa SDS-om. Ta bitka vodi se političkom diskreditacijom SDS-a i uklanjanjem njenih ljudi s načelničkih pozicija na lokalnom nivou. Doboj je najeklatantniji primjer takve prakse, nedopustive za jedan javni servis.

Ocjena 1

BNTV: PROSJEČNO, POVREMENO DOSADNO

8. – 14. april 2015.

KAKO POPUNITI VRIJEME: Monitorisanu nedjelju obilježio je niz prosječnih, na trenutke dosadnih dnevnika u kojima se sticao dojam da je uredništvu jedini cilj bio popuniti vrijeme. Ni novinari se nisu iskazali inventivnošću, što je rezultiralo i izvještajima iz kojih kao da je iskakala poruka “bitno je samo da se nešto odradi”. Dnevnike je obilježilo i previše agencijskih vijesti koje su čitali prezenteri, ili je iza najave slijedila samo izjava nekog od aktera teme o kojoj je bila riječ.

PROPUŠTENA PRILIKA: Čak ni početak suđenja lideru SDS-a Mladenu Bosiću po tužbi predsjednika RS-a Milorada Dodika za klevetu nije iskorišten za novinarski iskorak u prezentaciji ovog događaja. Naime, istoga dana, na dvije konferencije za novinare o toj temi govorili su i Bosić i Dodik. Kako je Dodikovo obraćanje novinarima bio niz odgovora na Bosićeve optužbe, uz malo truda to se moglo iskoristiti za svojevrstan duel. Nažalost, umjesto toga, gledaocima su tek prezentirane, jedna za drugom, dvije konferencije za novinare (Dnevnik 2, osmi april, urednik Slobodan Durmanović).

BEZ BITNIH ČINJENICA: U monitorinzima smo isticali kao pozitivne primjere BNTV-ovo neodustajanje od tema koje su u interesu javnosti. Takvo što je i važno i dobar pristup, ali samo ako se pritom javnosti prezentiraju nove činjenice. U suprotnom, to gubi svoju svrhu pa više liči na neki “rat medija i institucija”. Primjer: prilog novinara Dubravka Curača  posvećen stanju u Elektroprivredi RS. Činjenica da je u nekoliko zavisnih kompanija ERS-a u posljednja tri mjeseca u radni odnos primljeno šest ljudi, ni u kom slučaju nije vijest, pogotovo ako se ne navodi ko su i na koja radna mjesta su zaposleni (Dnevnik 2, 10. april, urednik Slobodan Durmanović). 

Minus nedjelje

Iako je u zanatskom pogledu  potpuno korektno odrađen, prilog novinara Vladimira Kovačevića o kandidatima za dodjelu počasnih nagrada povodom Dana Grada Banja Luka ipak izdvajamo kao minus nedjelje. Psiholog i kolumnista Srđan Puhalo zvanično je predložio za počasnog građanina kontroverznog banjalučkog biznismena Milu Radišića. Podsjećamo, Radišić je pobjegao iz BiH kako bi izbjegao izdržavanje trogodišnje zatvorske kazne. Puhalo je u maniru sjajne ironije obrazložio svoj prijedlog pokazujući svu apsurdnost našeg društva. Ni prijedlozi druga dva kandidata i njihova obrazloženja nisu ništa manje zanimljivi i apsurdni. Nažalost, novinar to nije prepoznao, niti je uspio od sjajnog materijala izgraditi dobru priču.

Plus nedjelje

Nijedan prilog svojim sadržajem nije zaslužio da ga izdvojimo kao plus nedjelje.

Ocjena 4

Komparativna analiza

Jednako kao nakon pravoslavnog Božića, tako sada zbog izvještavanja o proslavi Vaskrsa, s pozicije RTRS-a otvaramo pitanje da li je Republika Srpska sekularni ili vjerski entitet. Poštujući značaj takvih praznika za vjernike, ne možemo se kritički ne osvrnuti na činjenicu da se dnevnik javnog servisa otvara pozdravom “Hristos vaskrse”. Naime, iako su građani srpske nacionalnosti većinski narod u RS-u, formalno-pravno on je entitet svih njenih ravnopravnih naroda. Otuda bi i svima, kada je u pitanju izražavanje njihovih vjerskih uvjerenja i praznovanja, trebalo dati isti prostor. U to se nismo uvjerili sedmicu dana ranije, kada je proslava katoličkog Uskrsa svoje mesto dobila tek u sredini Dnevnika 2 i s višestruko manjom minutažom.

Kada je u pitanju BNTV, proslavi Vaskrsa u Dnevniku 2, 12. aprila, takođe je data najveća pažnja. No, riječ je o komercijalnoj TV kući koja je evidentno i u nacionalnom smislu okrenuta određenoj ciljnoj grupi, pa stoga i zadržava pravo da svoj informativni program tako i koncipira. Koliko je to dobar osnov za izgradnju suživota u RS-u, pitanje je i tema za neke druge analize.

(U petak, 17. aprila čitajte analizu Uglješe Vukovića: ATV i Face TV)