Na primjeru ATV-a može se vidjeti kako izostavljanje stanovitih informacija otkriva uređivačku politiku koja ne bi htjela biti obznanjena. Face TV nam je pak u protekloj sedmici otvoreno nametao vlastita politička stajališta pretjeranim naglašavanjem pojedinih informacija. Ovi primjeri stavljaju nas pred pitanja o političkom opredjeljenju medijskih kuća. Gdje je granica u zagovaranju vlastitih stavova koja se ne bi smjela preći?
ATV: ŠTA NAM PREĆUTKUJU ATV VIJESTI?
9. – 15. april 2015.
KRATKO I SAŽETO: Prilog o predstojećim izborima u SDS-u (petak, deseti april) obilovao je svim informacijama, tačnije spekulacijama koje prate unutarstranačke izbore. Đurđijana Vujović je sada već u svom prepoznatljivom stilu dinamično prezentovala političke prilike u svega nekoliko minuta. Njen pristup u obradi političkih vijesti izdvaja se jezgrovitošću i utiskom dramatičnosti koji stvara.
OTVORENA VLADA KRATKIH SAOPŠTENJA: Prilog o projektu Otvorena vlada (srijeda, 15. april) kojim Vlada Republike Srpske najavljuje novu eru u javnosti rada, propraćen je i više nego prikladnim komentarima. Naime, novinar Srđan Traljić nije propustio spomenuti da sve djeluje groteskno ako se zna da je nova Vlada poznata po kratkim saopštenjima za javnost i neodržavanju medijskih konferencija. Izjavama vladinih službenika o novom, pompezno najavljenom poduhvatu bilo je dovoljno suprotstaviti opštepoznate činjenice o tajnosti rada, i, što je najbitnije, one su spomenute. Novinari bi trebali češće koristiti priliku koja im je data za prikazivanje uslova rada s kojima su suočeni, jer radi se o stvari od javnog interesa. Publika je sigurno sklona zaboraviti koliko napora ponekad iziskuje dobiti samo izjavu nekog dužnosnika, iako je njegov posao javan. I to treba stalno ponavljati, jer živimo u stvarnosti koja se voljom vladajuće elite tvrdoglavo ponavlja. Dakako, ponavljanje sporne činjenice podrazumijeva i prozivanje tih pojedinaca, pa je Traljićevom prilogu nedostajalo ime premijerke, ali i ministara koji su najmanje voljni sarađivati s medijima.
IZDVOJENO:
Medijima u Republici Srpskoj ovih dana su kolale nove informacije u vezi s aferom Bobar banka. ATV se u toj kakofoniji izdvojio znakovitom ćutnjom. Ako se ugled medija cijeni prema onome što se prećutkuje, tišina o aferi koja ne jenjava dovoljno je rječita gledaocima.
KAKO SE NE VODI INTERVJU? Od početka monitoringa gotovo da nije zabilježen intervju po mjeri zahtjevne javnosti koja želi biti informisana, i koja iz kože intervjuista postavlja sva pitanja što je interesuju. TV intervju u ATV informativnim emisijima poligon je za vježbanje govorancija, naročito ako su gosti političari. Nenad Knežević je u subotu, 11. aprila, razgovarao s Ognjenom Tadićem, ako se uopšte može govoriti o razgovoru. Bila je to neubjedljiva razmjena riječi u kojoj novinar ničim nije isprovocirao svog sagovornika. Učmalo. Predvidivo. Povrh svega, besmisleno. Ako se uoči izbora u najjačoj oporbenoj stranci za gosta dovodi mlad i ambiciozan političar koji je bio predsjednički kandidat, što se sada ipak ne kandiduje za predsjednika stranke, prva misao mora biti zašto se on ne kandiduje. Ta misao mora postati pitanje. Ali ne blago i neuvjerljivo postavljen upit. Već napadačko, po potrebi i bezobrazno pitanje jer prekoputa sjedi političar, a ne naučni radnik. Uostalom, gledateljstvo je željno dramatičnosti u tim jednoličnim i vječito istim dijalozima. Nije valjda da nema materijala kojim se može napasti političar. Zarad javnosti, pa i zarad gledanosti.
MINUS SEDMICE:
Nastavljena je praksa neosmišljenih intervjua čiji je krajnji efekat dosadan i predvidiv sadržaj.
PLUS SEDMICE:
Prilog Đurđijane Vujović o predstojećim izborima u SDS-u. Vujovićka uspijeva izgraditi zaokruženu političku priču, poigravajući se spekulacijama i kuloarskim pričama.
OCJENA: 5
FACE TV: ZAŠTO JE OPASNO ZAGOVARATI POLITIČKE STAVOVE NA SVOM MEDIJU?
9. – 15. april 2015.
TO SE ZOVE PROPAGANDA: Face TV često problematizira pitanje ulaska BiH u NATO savez, otvoreno zauzimajući stranu političkim snagama koje se deklarišu kao pobornici atlantskih integracija. Očigledno je da je to stav vlasnika ove medijske kuće, koji se potom reflektuje i na uređivačku politiku. I to bi sve bilo prihvatljivo, jer jasno je da novinari, urednici i vlasnici imaju izdefinisane ideološke nazore i da ih pažljiviji promatrač uvijek može nazrijeti. Ali novinarstvo počinje na mjestu gdje se žonglira nedostižna objektivnost. Zbog toga, bilo bi cjelishodno ispoštovati i osnovna pravila struke, kako se medijski posao ne bi pretvorio u političko propovjedništvo. Naprimjer, ako se citira izjava Mladena Ivanića, što se tumači kao glas protiv ulaska u NATO, urednici bi se trebali suzdržati od propagandističke histerije jer ona najposlije trivijalizuje i to branjeno vlastito stanovište. “Kakvih ovo uticaja može imati na Evropu i NATO savez?”, bilo je pitanje voditeljice Erne Saljević (ponedjeljak, 13. april) upućeno Zekerijahu Osmiću, bivšem ministru odbrane i podržavaocu atlantskih integracija. To je zvučalo neznalački i, najblaže kazano, nezgrapno, a nepošteno je bilo što se nije mogao čuti i drugi i drugačiji glas o ulasku u najjaču vojnu alijansu, kada se već redovito prikazuju prednosti jednog mišljenja. Ili, što sam Ivanić nije bio pozvan da sve objasni, kada je već toliko prozivan.
ODGOVORNO I INFORMATIVNO O SOCIJALNIM TEMAMA: Isti dan urednica Saljević osvježila je dnevnik s nekoliko socijalnih tematskih priloga. Govorilo se o učestalim razvodima u BiH, proceduri usvajanja djece, ali i životu penzionera u zemlji i regiji. Bilo je to istinsko osvježenje u dnevniku televizije Face, koji je prečesto opterećen konferencijskim i agencijskim vijestima. Posebnu pohvalu zaslužuje izuzetno informativan prilog o politici usvajanja djece u BiH, trenutnim iskustvima i manjkavostima, s probranim i upućenim sagovornicima. Publici ovakvi prilozi mnogo više koriste od dugotrajnih prepričavanja konferencijskih dešavanja, i opisani pristup zaslužuje prostor.
BEZ TEKSTA: Baš tako, bez teksta dat je prilog o godišnjici Armije BiH. Nakon uvodnog naslova “Širom BiH obilježen Dan Armije BiH”, slijedi kompilacija ratnih snimaka i fotografija koje stilizuju ratno herojstvo i vojničku požrtvovanost (srijeda, 15. april, urednica Erna Saljević). U pozadini sve vrijeme patriotska muzika, a konačni rezultat je patetični uradak koji zaista ostavlja bez teksta. Ali s pitanjem: čemu služe ovi degutantni patriotski izleti?
MINUS SEDMICE:
Patetični prilog bez riječi o Danu Armije BiH, propraćen vizuelnom stilizacijom rata i militantnog duha.
PLUS SEDMICE:
Uvršćavanje socijalno značajnih tema u dnevnički sadržaj.
OCJENA: 6
KOMPARATIVNA ANALIZA:
Na primjeru ATV-a mogli smo vidjeti kako prećutkivanje ili izostavljanje stanovitih informacija otkriva uređivačku politiku koja ne bi htjela biti obznanjena. Face TV nam je pak u protekloj sedmici otvoreno nametao vlastita politička stajališta pretjeranim naglašavanjem pojedinih informacija, a oba primjera stavljaju nas ispred pitanja o političkom opredjeljenju medijskih kuća. Gdje je granica u zagovaranju vlastitih stavova koja se ne bi smjela preći? Šta očekujemo od privatnih TV stanica kada nas izvještavaju o dnevnim političkim događajima? Koliko želimo znati politički stav medijske kuće koja nas informiše, tj. koliko ga i da li ga želimo saznati u prepoznatljivom obliku? Čini se da je savremeni gledalac svjestan interesa koje uslovljavaju i određuju uređivačke politike i to bi trebalo imati na umu pri kreiranju informativnog sadržaja. No, to opet ne daje za pravo medijima da dati prostor koriste isključivo za uvježbavanje pojedinačnih interesa.
(U ponedjeljak, 20. aprila čitajte analizu Nine Zelenike: Al Jazeera i N1)