Prošle godine 10. februara dvojica muškaraca u bijelom Dodge Ram kamionu zaustavila su se ispred radijskog studija Hebera Lopeza Vasqueza u južnom Meksiku. Jedan muškarac je izašao, ušao unutra i pucao u 42-godišnjeg novinara. Lopezov 12-godišnji sin Oscar, jedina osoba koja je bila s njim, uspio se sakriti, kazao je Lopezov brat za Reuters.

Lopez je bio jedan od 13 meksičkih novinara ubijenih 2022. godine, prema Odboru za zaštitu novinara (CPJ). Bila je to najsmrtonosnija godina zabilježena za novinare u Meksiku, sada najopasnijoj zemlji za novinare u svijetu. U Ukrajini, gdje traje rat CPJ je rekao da je prošle godine ubijeno 15 novinara.

Dan ranije Lopez, koji je vodio dva novinska portala u južnoj državi Oaxaca, objavio je priču na Facebooku optužujući lokalnu političarku Armindu Espinosu Cartas za korupciju povezanu s njezinim pokušajima reizbora na tu dužnost.

Dok je ležao mrtav, obližnja patrolna kola, presrela su kamion i uhapsila dvojicu muškaraca. Jedan od njih, kasnije se pokazalo, bio je brat Espinoze, političarke iz Lopezove priče.

Espinosa nije optužena za ubistvo Lopeza. Nije odgovorila na višestruke zahtjeve za komentar, a Reuters nije mogao pronaći nijedan prethodni komentar koji je dala o svojoj ulozi u korupciji ili o Lopezinoj priči. Njezin brat i drugi muškarac ostaju u pritvoru, ali im se tek treba suditi.

– Već sam prestao izvještavati o trgovini drogom i korupciji, a Heberova me smrt još uvijek plaši – rekao je Hiram Moreno, novinar iz Oaxacana koji je 2019. godine upucan tri puta kada je zadobio povrede u nogu i leđa, nakon što je pisao o poslovima s drogom lokalnih kriminalnih grupa. Njegov napadač nikada nije identificiran. “Ne možete računati na vladu. Samocenzura je jedina stvar koja će vas zaštititi”.

To je obrazac straha i zastrašivanja koji se odvija širom Meksika, dok su godine nasilja i nekažnjivosti stvorile ono što akademici zovu “zone tišine” gdje ubistva i korupcija prolaze bez nadzora i bez dokumenata.

– U zonama tišine ljudi nemaju pristup osnovnim informacijama. Ne znaju za koga glasati jer nema istraga o korupciji. Ne znaju u kojim područjima je nasilje, šta mogu reći, a šta ne reći, pa šute – kazao je predstavnik CPJ-a za Meksiko Jan-Albert Hootsen.

Od početka meksičkog rata protiv droge 2006. godine, 133 novinara ubijeno je iz motiva povezanih s njihovim radom, utvrdio je CPJ, a još 13 iz neutvrđenih razloga. U to vrijeme u Meksiku je registrirano više od 360.000 ubistava.

Agresija protiv novinara se posljednjih godina proširila na prethodno manje neprijateljska područja – kao što su Oaxaca i Chiapas – prijeteći da pretvore više dijelova Meksika u informacijske mrtve zone, kažu grupe za ljudska prava poput Reportera bez granica i 10 lokalnih novinara.

Lopez je bio drugi novinar od sredine 2021. godine koji je ubijen u Salina Cruzu, pacifičkoj luci u Oaxaci koja se ugnijezdila u prevlaci Tehuantepec, tankom dijelu kopna koji povezuje Meksički zaljev i Pacifik koji je postao mjesto dostavljanja hemikalija za proizvodnju fentanila i meta, kažu trojica sigurnosnih analitičara i izvori iz DEA-e.

Lopezova posljednja priča, jedna od nekoliko koje je napisao o Espinozi, a govorila je o naporima političarke da natjera kompaniju koja gradi mol u luci Salina Cruz da zaprijeti radnim mjestom radnicima kako bi joj dali glas na izborima.

Jose Ignacio Martinez, kriminalistički reporter u prevlaci, i devet Lopezovih kolega novinara kažu da od njegovog ubistva sve više strahuju objavljivati priče o tom koridoru droge, uopće trgovini drogom i dosluhu države s organiziranim kriminalom.

Jedna novinska kuća s kojom je razgovarao Reuters, koja je tražila da ju se neimenuje zbog straha od odmazde, kaže da je provela istragu o koridoru, ali ne želi objaviti tekst nakon Lopezove smrti.

Vlada je 2012. godine uspostavila Mehanizam za zaštitu branitelja ljudskih prava i novinara što je tijelo koje novinarima pruža zaštitu kao što su oprema za nadzor, policijski nadzor, naoružani čuvari i preseljenje. Od 2017. godine ubijeno je devet novinara koji su bili pod zaštitom tog tijela, kaže CPJ.

Novinari i aktivisti mogu zatražiti zaštitu od Mehanizma, koji procjenjuje njihov slučaj s grupom branitelja ljudskih prava, novinara i predstavnika neprofitnih organizacija, kao i dužnosnika iz različitih vladinih agencija koji čine upravni odbor. Ne dobiju je svi koji zatraže zaštitu, pokazala je analiza. Trenutno je u Mehanizam uključeno 1.600 ljudi, uključujući 500 novinara.

Jedan od ubijenih bio je Gustavo Sanchez, novinar kojeg su u junu 2021. godine iz neposredne blizine ustrijelila dvojica ubica na motociklu. Sanchez, koji je pisao kritičke članke o političarima i kriminalnim grupama, upisao se u Mehanizam po treći put nakon što je preživio pokušaj atentata 2020. godine, ali zaštita nikada nije stigla.

Sanchezovo ubistvo potaknulo je meksičku komisiju za ljudska prava da pokrene istragu o propustima vlasti. Dokazi su “otkrili propuste, kašnjenja, nemar i kršenje dužnosti od strane najmanje 15 javnih službenika”, navodi se u izvještaju.

Šef odjela Ministarstva unutrašnjih poslova za odbranu ljudskih prava Enrique Irazoque rekao je da je Mehanizam prihvatio nalaze, ali je istaknuo ulogu koju su lokalne vlasti imale u kašnjenju osiguranja zaštite.

Petnaest ljudi iz vlade i civilnog društva reklo je Reutersu da Mehanizam nema dovoljno sredstava s obzirom na opseg problema. Irazoque se složio s tim, iako je primijetio da se broj uposlenika sa 40 prošle godine povećalo na 70. Njegov budžet za 2023. godinu povećan je na oko 28,8 miliona dolara s 20 miliona dolara u 2022. godini.

Osim nedostatka sredstava, Irazoque je rekao da lokalne vlasti, državne vlade i sudovi moraju učiniti više, ali nedostaje političke volje. “Mehanizam apsorbira sve probleme, ali pitanja nisu federalna, ona su lokalna”, rekao je u intervjuu za Reuters.

Više osuda ono je što Irazoque vjeruje da je najpotrebnije, kazavši da nedostatak pravnih posljedica za javne dužnosnike potiče korupciju. Nekažnjivost za ubistva novinara kreće se oko 89 posto, pokazao je izvještaj MUP-a koji nadzire rad Mehanizam, iz 2021. godine. Lokalni javni službenici bili su najveći izvor nasilja nad novinarima više od grupa organiziranog kriminala, navodi se u izvještaju.

– Pomislili biste da bi najveći neprijatelji bile naoružane grupe i organizirani kriminal, ali zapravo su veze između tih grupa i državnih dužnosnika ono što je problem – kazala je novinarka Patricia Mayorga, koja je pobjegla iz Meksika nakon istraživanja korupcije.

Mnogi ubijeni meksički novinari radili su za male, nezavisne, digitalne novine koje su ponekad objavljivale samo na Facebooku, istaknuo je Irazoque, kazavši da su njihove priče duboko zadirale u lokalna politička pitanja.

Meksičko Nacionalno udruženje gradonačelnika (ANAC) i njegova Nacionalna konferencija guvernera (CONAGO) nisu odgovorili na zahtjeve za komentar o ulozi državnih i lokalnih vlasti u ubistvima novinara ili optužbama za koruptivne veze s kriminalnim grupama.

Predsjednik Meksika Lopez Obrador često se obrušava medije i proziva novinare koji kritiziraju njegovu administraciju. On ima i sedmični brifing na svojoj konferenciji za novinare posvećen “lažima sedmice”. Osuđuje ubistva, dok protivnike optužuje da pričaju o nasilju kako bi ga diskreditirali.

Irazoque kaže da nema dokaza da su predsjednikovi verbalni napadi doveli do nasilja nad novinarima.

– Kakav je ovo život – upitao je novinar Rodolfo Montes dok je gledao sigurnosne snimke iz svoje kuće u kojoj je Mehanizam, u koji se prvi put upisao 2017. godine, postavio kamere s pogledom na garažu, ulicu i ulaz.

Godinama ranije jedan je kartel ispalio metak ispod njegovih vrata kao prijetnju i od tada živi na ivici. U uglu je stajala kutija s arhivom prijetnji koje je dobio tokom desetljeća. Gledajući u svoj telefon nakon što je kartel prijetio njegovoj 24-godišnjoj kćeri, rekao je: “Živ sam, ali sam mrtav”.

Izvor: Reuters