Što je jedna od prvih stvari za kojom ujutro posegnemo? I tu nam je negdje, kraj uzglavlja. Mobitel! Mnogi prvo provjere notifikacije o najnovijim vijestima, porukama, mailovima, pa tek onda krenu u preostalu jutarnju rutinu. Postalo je nezamislivo izdržati dulje vrijeme bez mobilnog uređaja, «unutra» je sve što nam treba: kontakti, sjećanja u fotografijama, snimcima, vijesti, brojne aplikacije…a baš među aplikacijama su i radni alati mobilnih novinara, ali oni nisu i jedini.
Krenimo s kratkim podsjetnikom na 2007. godinu kada su se u medijskom svijetu vodile žustre rasprave o tome kako publika želi više sadržaja, fotografija, videa, ali potrebu za isporukom tog «više» je rijetko koja medijska kuća mogla kapacitetima pratiti pa i one najveće. Online mediji tek nemaju sredstava za nabavku skupe opreme za proizvodnju toliko tražene multimedije, jer tekst više nije dovoljan. Glasno se priča o građanskom novinarstvu, etici, fact checkingu, a samo taj dio fact checkinga podrazumijevao je osnivanje novih timova u redakcijama, pa i dodatna zapošljavanja – što je mnogima također luksuz. Računa se na građane.
Negdje iz studentske sobe, a svi dobro znamo i koje, ispliva nešto novo što je tinjalo i razvijalo se posljednjih godina, a sve gađajući svoj konačan cilj – društvena mreža. Negdje i ne toliko iz prikrajka, ali s velikim bengom predstavlja se i novi mobilni uređaj. Bez tipki, cijeli je ustvari ekran, ma kao mali TV, ima bolju kameru i neke aplikacije koje u tom trenutku nisu mnogima bile jasne što točno znače i što će iz njih izrasti – iPhone. I dok se tako šepuri na svjetskoj sceni uz salve oduševljenja i epitetom revolucionara, ni ne primjećujemo da je to bio tek početak jedne veće ideje. A ne toliko odmaknute od svih medijskih rasprava o građanskom novinarstu. «Kad narastem, bit ću produkcijski studio!» rekao je iPhone, a drugi proizvođaći krenuli njihovim stopama. Društvene mreže dodaju «mi možemo biti platforma pa ti sve što uslikaš ili snimiš, puštaj ovdje!». Građani povikaše «e pa mi sada možemo imati svoju platformu, svoj medij, alat imamo, krenimo!». Vrlo su brzo zaboravili na punjenje sadržaja medijima, već su stvarali svoje, privatne, za svoj target u vidu «frendova» ili «followera». I tako su se uređaji promijenili, mreže postale mediji, a građani – tzv. novinari.
Alate iste imamo – mobilne uređaje, pa se izrodio Mobile journalism (Mojo). Ali što može učiniti razliku između nas novinara i njih koji to realno nisu. Prije svega vjerodostojnost i kvalitetan sadržaj. A zatim i način na koji ćemo i mi proizvoditi sadržaje džepnim alatima i zadržati standarde koji su zakonitost u našem poslu.
Mogla bih sada nadugo i naširoko o tome, ali osim znanja i vještina nužno je imati sredstva koja će svakog mobilnog novinara učiniti boljim, vičnijim na terenu i u konačnici zadovoljnijim i motiviranijim za Mojo. On im daje priliku da doista urade svoje male autorske dragulje koji neće izgledati amaterski, a da pritom mediju za koji rade, znatno ne povećavaju ulaganja u produkcijske resurse.
Što je onda ono što nam može pomoći da bolje odradimo svoj posao s malim džepnim uređajem osim samih aplikacija za kameru i montažu? Kvalitetna oprema! Evo nekoliko savjeta što pomaže i na koji način, a sve s ciljem proizvodnje kvalitetnije slike i tona. Svakako treba uzimati u obzir za što će se koristiti Mojo set, za koja snimanja i koje formate, pa shodno tomu birati adekvatnu opremu.
MOBILNI UREĐAJ
Bez njega se, naravno, ne može. No vodite računa da bude novije generacije, koji sa svojom standardnom kamerom već može snimati u višim rezolucijama. Danas uglavnom svi novije generacije snimaju i u 4K. Dodatne aplikacije za snimanje i montažu prilagođavat će se upravo jačini uređaja. I sve to nam daje kvalitetniju, bistriju sliku, pod uvjetom da kadrovi i slaganje istih u konačnici budu korektni i osvijetle nam obraz. Prilikom odluke koji uređaj novije generacije uzeti, i nije neka razlika. Netko ima naviku na iOS sustav, netko na Android, važno je da se osjećate fit s korištenjem postojećeg sustava. No ono na što se mora paziti jeste da sva druga oprema, posebno audio oprema, bude kompatibilna s uređajem za koji se odlučite. Također, uz mobitel valja nabaviti i eksternu bateriju koja će na terenu uvijek dobro doći.
DRŽAČ ZA MOBITEL
Famozni držači koji danas variraju od onih banalnih selfie stickova, držača (tzv. grip) koji se drži jednom rukom i poprilično stabilizira sliku, dajući uređaju oslonac a ruci čvrsti hvat, pa sve do okvira koji se drže s dvije ruke tzv «kaveza» (mobile camera cage). Već uz sve navedene će ruka biti puno mirnija nego kada sam uređaj držimo sa svake strane s dva prsta pa kao rezultat dobivamo blago ili jače plutajući kadar iako smo se trudili naći oslonac i poduprijeti se laktovima o bokove kako bismo bili što mirniji. U kombinaciji s prirodno mirnom rukom i nekom od aplikacija kamere koje nude mogućnost dodatnog stabiliziranja slike, mogu dati poprilično dobar rezultat bez plutanja, sitnih tremora i primjetnih pokreta, koji će pak uvijek u ovoj kombinaciji, a prilikom snimanja jako krupnih kadrova ipak biti vidljiviji. No za prvu ruku i prve korake mobilnog novinarstva zadovoljavaju osnovne potrebe.
TRIPODI I MONOPODI
Ti garanti stabilnosti slike! Stativu tj. tronožcu ili monopodu s jednom, a ne tri točke uporišta u tlo, također je glavni zadatak stabilizirati sliku. Dok s prvim možemo snimati i «hands free», drugi to ne može, osim ako nema pri dnu dodatne tri male nožice koje ipak ne osiguravaju čvrstoću i stabilnost kao tripod, zamislite samo malo jači vjetar. Stativ je idealan za tiskovne konferencije, okrugle stolove za koje očekujemo da će trajati. Teško je to ipak izdržati s mobilnim uređajem i držačem u ruci. Stativ nam daje opciju da ga postavimo na visinu koja nam odgovara, na njega postavimo mobilni uređaj i snimamo bezbrižno. S druge strane za neke brze i kratke izjave ili događaje, možda je praktičnije imati monopod koji nam drži mobilni uređaj, a ujedno stvara oslonac za ruku, s uporištem na podu, dok ga držimo. Kako je lagan i ne zahtjeva sklapanje i rasklapanje te podešavanje visine po tri linije tronožca već samo jednoj, novinar može biti pokretljiviji i brži u postavljanju. U konačnici je sve stvar prakse, pa je mnogima danas rad sa stativom jednako lagan kao i da je monopod u pitanju. I za tripod i za monopod, kada je u pitanju mobilni uređaj, ne smije se zaboraviti nabaviti i držač za mobilni uređaj (tripod mount adapter). Kako se i tripod i monopod koriste za kamere i fotoaparate koji već imaju rupu za vijak na koji se učvrste na tripod ili monopod, mobilni uređaji to nemaju. Zato je nužan dodatak koji će držati mobilni uređaj pričvršćenim.
GIMBAL
Ne samo da stabilizira sliku, već omogućuje snimanje u pokretu s dojmom «klizanja». Postoje razni, od onih koji služe samo kao držač za mobitel, a dalje robotika nosača odrađuje posao, do onih koji i sami imaju glavu s kamerom. Na samome držaču imaju joystick kojim se može okretati mobitel ili sama kamera gimbala. Blootoothom se spajaju s mobitelom (kamerom mobitela ali i vlastitom aplikacijom kamere) i imaju tipku koja pokreće i zaustavlja snimanje, a neki od njih imaju i opcije podešavanja da kamera mobitela ili ona gimbala, samostalno prati definirani objekt ili osobu, što u nekim slučajevima, npr. gužve u kojoj je glavni akter priče u pokretu, osigurava da nam akter ne «ispadne» iz kadra već ga se lijepo prati. Ima mogućnost zooma, no zoom je nešto što se ne preporuča raditi s mobilnim uređajem. Kamere jesu danas sjajne, ali još uvijek bi zoom bio prilično prljav i time vidljiv, pogotovo na većem ekranu. To jeste jedan od limita snimanja mobilnim uređajem, mada je prednosti znatno više. Kako je u pitanju robotika, treba biti oprezan s rukovanjem gimbalom, uostalom kao i sa svom drugom opremom, ma koliko nam djelovala manje delikatna od gimbala, jer treba trajati. Prilikom pripreme gimbala za snimanje treba voditi računa o nekim pravilima i koracima poput balansiranja mobitela (tzv. mounting) prije pokretanja gimbala, otključavanja same kamere gimbala ukoliko je ima, no kako proizvođači nude manuale za upravljanje nećemo dalje gubiti vrijeme na to. Ono što iskustveno mogu reći jeste da se s gimbalom početnici mobilnog novinarstva osjećaju puno neopterećeniji opremom, sklapanjem, rasklapanjem, pogotovo kada trebaju reagirati brzo razmišljajući pritom i o kadriranju što za mnoge isto bude novi izazov. Rado ih koriste jer rezultat, s manje truda nego s drugom opremom, djeluje ohrabrujuće i motivirajuće.
MIKROFONI
Sa do sada spomenutom opremom definitivno smo riješili pitanje slike. No ton je jednako važna stvar, ako ne u nekim situacijama i važnija. Kako kvaliteta snimljenog intervjua ili izjave, tako i prirodni zvuk (tzv. IT-ton) koji prati sliku i svakoj priči daje dodatnu atmosferu, svakom kadru potpuni doživljaj. Ne možemo zamisliti atmosferu nekog protesta bez šušura ljudi i uzvikivanja parola, zar ne? E za to nam neće trebati mikrofon. Onaj u mobitelu će ga sasvim dobro «uhvatiti». No za intervjue i izjave mikrofon je «must have». Njime snimljena izjava na nekom događaju čini razliku između našeg novinarskog proizvoda od onoga amaterski napravljenog. Mikrofona za mobilno novinarstvo ima raznih; standardni ručni mikrofoni, bubice, tzv. shotgun mikrofoni. Svaki od njih postoji u verziji s kablom, ali i verziji za bežični rad. Za neki prvi, početni set, najbolje se ipak odlučiti za verzije s kablom, vodeći računa i na dodatnu nabavku produžnih kablova koji itekako budu potrebni na press konferencijama kada je pozicija mobilnog novinara udaljenija od stola govornika. U svakom slučaju, za koji god padne odluka, ključno je voditi računa o tome da utikač koji se stavlja na mobitelu u utor za slušalice bude TRRS, a ne TRS, te da audio oprema bude kompatibilna s uređajem. E tu postoji razlika koristite li iPhone ili neki od Androida. Neki shotgun mikrofoni za mobilne uređaje su svojevrsni produžetak na samom aparatu i stavljaju se direktno u mobilni uređaj, dok je za druge potreban dodatni nosač, a koji se može instalirati na gore spomenute držače za mobilni uređaj. Uglavnom svi veći proizvođači držača nude dodatne rekvizite koji služe upravo kao nosači mikrofona i rasvjete pa neki čak i drugog mobilnog uređaja. Vodite računa da vam mikrofoni imaju spužvice i zaštitu od vjetra tzv. «dead cat», no iskustvo govori da se ta dva sitna komada opreme najlakše gube, stoga budite brižni i prema tom dijelu opreme. Na teren ne zaboravite uvijek nositi slušalice, što za kontrolu zvuka, što za preslušavanje materijala i montažu na mobilnom uređaju.
RASVJETA
Rasvjeta je iznimno važna. Zamislite studio koji je loše osvjetljen, sugovornika po čijem licu su sjene. Sve to može pokvariti dojam inače dobrog uratka. No za rad s umjetnom rasvjetom treba mnogo znanja i iskustva i nerijetko se ne svodi na namještanje samo jednog, već više rasvjetnih uređaja. Zato se za bilo koja prva upuštanja u mobilno novinarstvo, koje početnike već baca u vatru s novim dodatnim znanjima i vještinama, ne treba opterećivati nabavkom još i ove opreme. Uostalom važnije je za početak znati pravilno i dobro koristiti prirodno svjetlo, što se na treninzima i uči.
Na procvalom tržištu opreme za Mojo može se pronaći još mnogo dodataka i gadgeta koji se koriste, kao na primjer vanjske leće za mobitel, cijeli objektivi, gimbali džepne veličine s kamerom, veći «kavezi» koji su u stanju nositi sijaset opreme, no sve to spada u mnogo napredniji pristup mobilnom novinarstvu.
Kako je pravilo kraljice novinarstva, vijesti, tzv. KISS (keep it short and simple) za početak mobilnog novinarstva treba primijeniti upravo tu logiku. Prvi jednostavan komplet opreme treba biti: dobar mobilni uređaj, stativ za stabilnost slike i mikrofon. Sve kompatibilno i ravnajući se pri odabiru prema vašim potrebama za pokrivanje događaja na kojima ćete koristiti mobilnog novinara. Mobilnog novinara na početku pomalo nesigurnog, s ponešto predrasuda i otpora, ali kasnije vrijedne osobe koje će vašoj medijskoj kući dati dodanu vrijednost u outputu.
Izvor: Balkansmedia