Dostojevski na zidu
Divovski mural koji prikazuje lice ruskog autora Fjodora Dostojevskog krasi pročelje zgrade u Napulju u Italiji. Djelo, koje je stvorio talijanski urbani umjetnik Jorit Agoch s namjerom da kaže “ne” bilo kojoj vrsti cenzure.
Napuljski umjetnik Jorit, u znak protesta zbog cenzure ruske kulture, naslikao je veliki mural klasika kljiževnosti Fjodora Dostojevskog.
Bijesan zbog odluke milanskog univerziteta da zatvori naučni kurs o Dostojevskom zbog ruske intervencije u Ukrajini, napuljski umjetnik posvetio je veliki mural piscu “Zločina i kazne”, “Braće Karamazovi” i drugih velikih romana.
Jorit navodi da mnogi Italijani osuđuju postupak milanskog univerziteta, čija je uprava povukla tu odluku nakon negativnih reakcija u javnosti.
Za napuljskog umjetnika to je bila inspiracija da naslika mural.
Mural je baziran na portretu Dostojevskog, koji je 1872. godine naslikao Vasilij Petrov.
Veliki mural je naslikan na uglu zida Tehničke škole “Augusto Righi”. (Agencije, Tačno.net)
MITING PODRŠKE RUSIJI: Banjaluka kao crna mrlja Evrope
Pod pokroviteljstvom utranacionalističke i proputinove organizacije Noćni vukovi i njima srodne ultradesničarke Srbske časti u Banjaluci je održan skup podrške Rusiji, kojem se pridružilo i nekoliko desetina Banjalučana.
Obraćanje okupljenim Zdravka Moćevića, predsjednik Udruženja srpsko – ruskog prijateljstva, bilo je gotovo identično saopštenjima za javnost koje na dnevnoj osnovi plasira Kremlj i portparol oružanih snaga Rusije.
Moćević je, između ostalog, naveo da je „Rusija bila primorana da izvede vojnu operaciju kako bi se zaštitila od napada“, „da se u Ukrajini ne vodi rat“, „da su za sukobe krivi neprijatelji Rusije“, te da „zapadni mediji svojim izvještavanjem satanizuju Rusiju i zajedno s ukrajinskom propagandom šire lažne i zlonamjerne vijesti“.
Zanimljivo je i da je vlast i pripadnike oružanih snaga Ukrajine u više navrata nazvao nacistima.
Banjaluka se, dok cijeli demokratski svijet osuđuju rusku invaziju na Ukrajinu i organizuje mitinge podrške Ukrajini, dozvolom organizacije ovog skupa još jednom upisala kao crna mrlja na karti Evrope.
Treba navesti i da su skup obezbjeđivali pripadnici MUP-a RS, iako nam je jutros u Stanici policije 1 rečeno da nemaju najavu za njegovo održavanje. Skupu su prisustvovali i ministri u Vladi Republike Srpske Petar Đokić i Duško Milunović. Ovo je tim prije zanimljivo ima li se u vidu činjenica da se predstavnici vlasti ovog bh entiteta, tačnije Milorad Dodik, kao član Predsjedništva BiH i predsjednica RS Željka Cvijanović, deklarativno zalagali da BiH u rusko-ukrajinskom sukobu zadrži neutralan stav. (Gordana Katana, Inforadar)
ŠEST GODINA NAKON OTVARANJA TUNELA KARAULA: Profitirao Strabag, domaće kompanije još uvijek čekaju svoj novac
Tunel Karaula završen je u septembru 2016. godine. Značajan profit ostvarile su strane kompanije. Šest godina kasnije, domaća kompanija u stečaju zbog nenaplaćenih potraživanja i brojni oštećeni radnici na terenu. Vlasnici su tražili sastanak sa direktorom Cesta Ljubom Pravdićem, kako bi pokušali zajednički riješiti problem. Direktor nije odgovorio na njihov poziv. Ceste Federacije platile su skoro 800 hiljada KM kamata Strabagu, za što nikada nije pokrenuto pitanje odgovornosti
zgradnja tunela Karaula na dionici Kladanj – Potpaklenik na magistralnoj cesti M-18 trajala je nešto više od dvije godine, a najavljivana je godinama ranije. Radovi su završeni u septembru 2016. godine, tunel je pušten u promet, ali dugovi su ostali. Investitor – Ceste Federacije BiH – posao je dodijelio austrijskoj kompaniji Strabag, koja je nakon toga angažovala druge podizvođače i kompanije za pružanje različitih vrsta usluga.
Ugovor između Cesta i Strabaga potpisan je na iznos od 24,2 miliona KM. Zbog različitih „nepredviđenih okolnosti“ za koje su bile odgovorne Ceste Federacije, Strabag je u 2019. fakturisao račun od 750 hiljada KM na ime kamate. Osim toga, Ceste Federacije iz budžeta su morale povući i dodatnih 13 hiljada KM za troškove Komisije za rješavanje sporova.
Iste godine, Ceste Federacije BiH isplatile su više od 11 miliona KM kompaniji Osijek-Koteks iz Hrvatske. Rezultat je to odluke Međunarodnog arbitražnog suda u Beču u sporu koji je pokrenuo Osijek-Koteks protiv Cesta zbog raskidanja ugovora za izvođenje radova na Sarajevskoj zaobilaznici, LOT 2 Butila-Briješće-Stup. Pisali smo o tome da višemilionsku odštetu Strabagu mora platiti i Elektroprivreda BiH, a prije toga i država BiH prilikom izgradnje mosta preko rijeke Save kod Svilaja.
Samo ovi navedeni primjeri, koji, nažalost, nisu usamljeni, bili bi dovoljni da se pokrene pitanje odgovornosti za kamate, izgubljene sudske sporove i kašnjenja u javnim preduzećima. Jedan od suvlasnika Strabaga je ruski oligarh Oleg Deripaska, sa 25% dionica. (Branka Mrkić-Radević; Žurnal)
Hoće li Kina okrenuti leđa Rusiji? Kineski dužnosnik: Moramo raskinuti s Putinom
OD SAMOG početka agresije koju je ruski predsjednik Vladimir Putin pokrenuo na Ukrajinu, stav i opredjeljenje jedne zemlje ostalo je svojevrsna enigma. Riječ je, naravno, o Kini, koja često figurira kao saveznica Putinove Rusije.
Doduše, to nikad nije bio klasični, formalni savez, više neka vrsta saveza iz nužnosti. No ove dvije vojne i geopolitičke velesile svakako imaju mnogo toga zajedničkog što ih je zbližilo: od autoritarnih – i može se slobodno reći, s vremenom sve autoritarnijih režima koji ih vode, sa sve većim vanjskopolitičkim ambicijama, do suprotstavljanja Zapadu i navodnoj globalnoj hegemoniji SAD-a, pri čemu su prirodno bile usmjerene jedna na drugu.
Kad su ruske snage 24. veljače počele siloviti napad na Ukrajinu i ušle na njen teritorij, Kina je u svom priopćenju o ruskoj “specijalnoj vojnoj akciji” odbila nazvati je pravim nazivom – invazijom – i umjesto toga poručila da od svih strana traži suzdržanost kako stanje ne bi izmaklo kontroli”.
“To je možda razlika između Kine i vas Zapadnjaka. Mi ne žurimo sa zaključcima”, izjavila je tada glasnogovornica kineskog ministarstva vanjskih poslova Hua Chunying.
Proračunata suzdržanost Kine oko rata u Ukrajini
Idućeg dana kineski glasnogovornik Wang Wenbin ponovio je ambivalentni stav Pekinga: s jedne strane poštuje teritorijalni integritet svih zemalja, s druge strane razumije i legitimnu zabrinutost Rusije o sigurnosnim pitanjima – što je, naravno, bila jedna od neuvjerljivih Putinovih izlika za ničim izazvanu agresiju na susjednu neovisnu i međunarodno priznatu zemlju, čiji se suverenitet Moskva i sama obvezala poštivati potpisivanjem Budimpeštanskog sporazuma 1994.
Nedugo nakon toga, kineski veleposlanik u Ujedinjenim narodima Zhang Jun obrušio se za govornicom Opće skupštine na navodni novi “hladni rat” i poručio da se “hladnoratovski način razmišljanja o blokovskom sukobu mora napustiti”, dok je u Ukrajini uveliko bjesnio pravi, ne hladni rat.
Kinesko pozivanje obaju strana, napadnute i agresorske, na suzdržanost možda je zvučalo kao vrhunac političkog cinizma, ali balansiranje Kine vođeno je jasnom logikom. S jedne strane se nije htjela odreći svoje saveznice, bez obzira na agresiju koju je osudio dobar dio svijeta, a s druge strane je morala, barem pro forma, izraziti svoje zalaganje za teritorijalni suverenitet.
Razlog je vrlo jasan: Kina ima vlastitih nevolja s teritorijalnim integritetom, konkretno s Tajvanom kojeg smatra svojom odmetnutom provincijom, dok ta zemlja već 70 godina funkcionira kao neovisna, iako međunarodno nepriznata država.
Kad bi Kina otvoreno podržala ruska teritorijalna posezanja u Ukrajini, od aneksije Krima preko formalnog priznanja odmetnutih “narodnih republika” u ukrajinskom Donbasu do trenutne agresije s ciljem svrgavanja legitimnih vlasti u Kijevu, postavila bi se u nezavidnu poziciju eklatantnih dvostrukih standarda za vlastiti i za ukrajinski teritorijalni integritet. (Petar Stošić, Index.hr)
