Istaknuti bosanskohercegovački novinar Salih Brkić preminuo je jutros u 75. godini života nakon kraće bolesti.

U bh. javnosti osim kao novinar, ostat će upamćen i kao istinski borac za promoviranje istine o patnjama i strahotama koje su Podrinje, posebno Srebrenicu zadesili u ratu. Brkić je za vrijeme agresije izvještavao sa skoro svih ratišta u sjeveroistočnoj Bosni i Hercegovini, posebno u Srebrenici.

Uvijek je bio tamo gdje je najteže, a u svom posljednjem razgovoru za Klix.ba prije skoro tri godine je kazao da Srebrenica predstavlja njegovu najveću ranu, dok genocid počinjen u ovom gradu sramotu za cijeli svijet, posebno međunarodnu zajednicu.

Brkić je rođen Mostaru, a odrastao je u Stocu. Doselio je u Banoviće, gdje je radio na tamošnjem radiju, a poslije u Tuzlu gdje je radio u mnogim medijima. Najduži novinarski staž je stekao na Federalnoj televiziji.

Kakva je Brkićeva strast za novinarstvom bila potvrđuje i to da je krijući da je maloljetan, počeo pisati kao dopisnik “Oslobođenja” i mostarske “Slobode”. Potom je izvještavao za brojne druge medije.

Autor je brojnih dokumentarnih filmova, poput filma “Hatidža“ o srebreničkoj majci Hatidži Mehmedović. Radio ga je 16 godina. Zatim film “Nermin“ na kojem je radio šest godina. Radio je i film o Seadu Bekriću kome su izbijene oči u granatiranju Srebrenice 12. aprila 1993. godine kada su ubijene 74 osobe, te o Bekiru Husejnoviću, dječaku sa rukama starca.

Dobitnik je na desetine novinarskih nagrada, od kojih je i Povelja Hasan Kaimija za životno djelo.

Iza Brkića su ostale tri kćerke, a datum i vrijeme dženaze će biti poznati naknadno.