Politika kao predmet trača. Delikates!

NOVA BLOG PRIČA

Politika kao predmet trača. Delikates!
Foto: Nicole Michalou

Jedna od najvećih naslada koju čovjek može osjetiti je – trač. I to ne bilo kakav, nego duboko opravdan, istinski motiviran i pravednim gunjem zaogrnut trač. Ima li išta ljepše nego kada oblajavate nekoga ko se zaista ogriješio o ljude, životinje, okoliš, mora, šume i planine?

Uvijek je nezgodno i pri tome povezano s teškim osjećajem krivice kada su predmet tračanja bliski nam ljudi. Često su tu pokretački motivi ljubomora, zavist, inferiornost i sve forme mržnje, od blage netrpeljivosti do žestokog, ubilačkog bijesa.

Ali baš zato je trač posvećen političarima prostor privilegiran u odnosu na mnoge druge. Tu na djelu imamo sve što treba da bi trač bio moralno ispravan i društveno opravdan. Griješni su od glave do pete, a pri tome se ne radi o bliskim osobama, no o duboko privilegiranom ešalonu pojedinaca koji muzu mase ispod sebe. Čak i kada uzmemo sve olahkotne okolnosti u obzir, pa ukalkuliramo i tvrdnju da „nisu svi isti“, pri tome više nego izdašno ostavljajući mogućnost da je makar 20 posto ljudi u politici pošteno, ostaje nam pravo personalno bogatstvo od 80 posto hairlija koji su pravi tračerski blagoslov, neiscrpni materijal za pretresanje svega što imaju, govore i rade. Možete satima da ih urnišete, da se iživljavate nad njihovim raskošnim grijesima i da se uopće ne ogriješite o elementarne etičke ili čak religiozne norme. Jer ako je zabranjeno tračati dobre, poštene, vrijedne i nesebične ljude, ne da nije zabranjeno, nego je poželjno, i to na nivou društvene obaveze, beskonačno raspredati o grijesima vladajućih garnitura. (Vladajuća garnitura je tačniji izraz od političke elite, jer kad ih elitiziramo, mi ih dižemo na nivo koji ni po čemu ne zaslužuju, a kada ih deskriptivno garnituriramo, mi ih zapravo svodimo na nivo sjedećeg namještaja, gdje im, objektivno, i jeste mjesto.)

Dakle, pogledajte kakva nam je bogata tačka dnevnog reda na raspolaganju: krađa javnog novca, korupcija, nepotizam, nesposobnost, nebriga, neobrazovanost, aljkavost… Ovaj sinu dao višemilionski kredit samo da se ne drogira, onaj dole napravio vilu od pet miliona nezarađenog novca, ovome ovdje žena šefica bolničkog kompleksa… Onaj tamo, opet, karao sekretaricu, što je ona iskoristila da preuzme mnoge državne poslove na svoja ojača pleća. Kada smo već kod seksa, onaj jedan s ilegalnom draganom zašao u minsko polje, pa ih iz belaja čupala specijalna brigada…  Znate sve o onome što je uzeo viagru pa izdahnuo na ljubavnici, u njenom stanu plaćenim njegovim, tj. našim novcem… Onaj iz BL, u DU na recepciji, kao šef države, krao dnevnice. Pa onda iz budžeta plaćao radnike koji su mu radili vikendicu. Pa od nekakvih knjiga (hi, hi) kupio stan od 300 hiljada eura u inostranstvu. Onaj jedan Kiseljačanin s učiteljskom naobrazbom pravio u ribljem restoranu svemirske račune od 2.500 maraka, 11 njegovih ahbaba plus kompletna muzika jeli na naš račun.

Recite sad pošteno  – zar ovo nije prvorazredna građa za trač? I zar sva čula ne uživaju dok razotkrivamo grijehove ljudi koji nas uvjeravaju u sopstvenu bezgrešnost. Kud god pođemo, gdje god se okrenemo, čeka nas pikantna priča, samo se treba sageti i ubrati je. I onda nesebično podijeliti s drugima. Pri tome nikakav grijeh počinilac informacije ne čini, naprotiv, on obavlja svoju građansku dužnost, informirajući uži zavičaj i šire javno mnjenje o zloupotrebi javnog položaja i neovlaštenom trošenju poreskog novca.

A evo još jednog uzgrednog benefita ovog društveno korisnog oblajavanja: ko dovoljno istrača vladajuću garnituru, potrošio je sopstvene zalihe nezajažljivosti za taj dan i ništa mu neće ostati oblajavačkog goriva za bližnje. Jeste da ispada da garniture tako čine poželjno djelo, jer transformiraju našu negativnu energiju u nešto pozitivno i korisno, ali ne dajte se navući na taj sofizam. Takvo ponašnje ni po kojim kriterijima ne može biti opravdano i cilj našeg političkog trača je da nam oni jednog dana prestanu biti objekt kafedžijskih analiza. Ovdje nema ni trunke kontradikcije: postoje dvije vrste govora o drugima, ovaj društveno angažirani i njega tretiramo kao nužno zlo kojem je cilj da se samoukine usljed aktivnog rada širokih narodnih masa. Ono drugo tračerajstvo, porodično, prijateljsko, kolegijalno, poslovno, teško da može izdržati bilo kakav etički test i zbog toga ga sad i ne tretiramo.

Što će reći, ima tračeva i tračeva. Diferencijacija je neophodna, kako bismo odvojili društveno koristan od socijalno štetnog rada.

About The Author