PARTIZANSKO, NOVALIĆ I BEŠLIĆ

IZDVAJAMO

Činjenica je, naime, da je Novalićeva vlada, nakon niza godina jalovih žalopojki koje su se obično sastojale u konstatacijama da je stanje u kojem se spomenik nalazi civilizacijska sramota, poduzela konkretne poteze i to stanje izmijenila na bolje. Stoga je pitanje da li je Novalić zaslužio jedino kritike koje mu upućuje dio javnosti. Jesu li bitnije govorne greške (bitne jesu) od djela? Da li je sud naše javnosti utolikoj mjeri otupljen, pa je ta očita greška toliko značajnija od konkretnog djelovanja?

PARTIZANSKO, NOVALIĆ I BEŠLIĆ

Zasjenjene pričom o lapsusu i otvaranju Partizanskog groblja, ostale su nezapažene važnije poruke

Napisao: Nihad Hebibović

Nakon radova u proteklih nekoliko mjeseci, u Mostaru je konačno obnovljen kompleks Partizanskog spomen-groblja. Radovi su krunisani svečanim obilježavanjem Dana Evrope i Dana pobjede nad fašizmom. Remek-djelo arhitekte Bogdana Bogdanovića ponovo je zasjalo punim sjajem.

Zasluge za obnovu ovog vrijednog kulturno-historijskog spomenika nose prije svega građani Mostara i aktivisti okupljeni oko Odbora za pomoć obnovi kompleksa Partizanskog spomen-groblja, Centra za mir i multietničku saradnju iz Mostara te Vlada Federacije. Tačnije, premijer Fadil Novalić, koji se lično angažirao i iskoristio nadležnosti koje su mu bile na raspolaganju te kroz njih dao ključni doprinos realizaciji projekta.

Manifestaciji je pored domaćih zvaničnika i drugih brojnih javnih ličnosti prisustvovao i šef Delegacije EU Lars-Gunnar Wigemark, koji je u inspirativnom govoru kazao da vrijednosti koje su utkane u spomenik, ujedno su utkane i u temelje Evropske unije.

On je rekao da je Partizansko groblje napravljeno po uzoru na sam Mostar, kako bi gledalo u srce grada i podsjećalo na univerzalne vrijednosti koje nas povezuju.

Bilo je i manje spretnijih govora. Novalić je napravio neshvatljivu grešku pa zbog toga od javnosti opravdano bio izvrgnut kritici. Na takvom mjestu i u tom trenutku, jednostavno se borba protiv fašizma i borba protiv antifašizma ne smiju pomiješati. I to je, sudeći po reakcijama, u dobroj mjeri zasjenilo ono čime bi se on kao premijer Federacije doista mogao pohvaliti.

Činjenica je, naime, da je Novalićeva vlada, nakon niza godina jalovih žalopojki koje su se obično sastojale u konstatacijama da je stanje u kojem se spomenik nalazi civilizacijska sramota, poduzela konkretne poteze i to stanje izmijenila na bolje. Stoga je pitanje da li je Novalić zaslužio jedino kritike koje mu upućuje dio javnosti. Jesu li bitnije govorne greške (bitne jesu) od djela? Da li je sud naše javnosti utolikoj mjeri otupljen, pa je ta očita greška toliko značajnija od konkretnog djelovanja?

S druge strane, aktuelni gradonačelnik Mostara Ljubo Bešlić, koji nema legitimitet od građana i koji godinama unazad nije ništa poduzeo na obnovi spomenika, nije napravio lapsus kada je komentarišući manifestaciju kazao da se radi o “pokušaju destabilizacije Mostara”.

Bešlić, osim nekoliko osuđujućih kritika po društvenim mrežama, zbog takvog stava, za razliku od Novalića, nije izvrgnut kritici, da ne kažemo podsmijehu. Pogrešno bi bilo zaključiti da se većina javnosti, kada je riječ o obnovi spomenika, ne slaže s Novalićem, a slaže s Bešlićem. Međutim, skrenuti pažnju na dozu ozbiljnosti nije loše.

About The Author