1.
Prije svega ostalog, krenimo od neporecive činjenice: Izrael spaljuje živu djecu. I polomi se uvjeravajući međunarodnu javnost – jer domaća mu je davno preparirana – da se radi o legitimnoj formi odbrane. Prizor djevojčice koja ne uspijeva pobjeći iz plamena, toliko grozan da većina ljudi sklanja pogled, temelj je iz kojeg niču svi ostali užasi. Dva miliona ljudi već je dvadeset i dva mjeseca izloženo patnjama koje kumulativno obuhvata samo jedan pojam – genocid.
2.
Više se ni najuzdržaniji posmatrači ne ustručavaju stvari nazvati pravim imenom. Omer Bartov, izraelski profesor na univerzitetu Brown, uža specijalnost genocid, nepogrešivo je sažeo sve što se dešava u Gazi: „Neizbježan zaključak do kojeg sam došao jeste da Izrael vrši genocid nad palestinskim narodom. Odrastao sam u cionističkom domu, proveo polovinu života u Izraelu, služio u IDF-u kao vojnik i oficir, i veći dio karijere proveo istražujući Holokaust. Predajem predmete o genocidu već četvrt stoljeća. Znam prepoznati genocid kad ga vidim.”
Bartov tvrdi da će satiranje Palestine nanijeti štetu međunarodnom pravu uspostavljenom nakon Holokausta, koje je dizajnirano baš tako da se spriječe ovakvi zločini. Po njegovom mišljenju, IDF već dugo ne ratuje protiv organizovane vojne sile, nego je isključivo angažiran na ubijanju, rušenju i etničkom čišćenju.
3.
Tako umire Palestina. Zapad je uključio filtere neprepoznavanja. Ne vidi, ne čuje i ne zna. Nevjerojatno je kako se u nekad respektabilnim medijima jedna do druge kočopere dvije suštinski istovjetne informacije. U prvoj se zapadni svijet zgražava nad ruskim granatama prosutim širom Ukrajine, a u drugoj se sa znakovitom indolencijom i kompletnim arsenalom ratne propagande (ne) izvještava o tonama eksploziva isporučenim po izmrcvarenim žiteljima Gaze.
Gabor Maté, veliko ime otpora izraelskom divljanju, kaže: “Svjedočimo pokolju civila i djece, koja se izgladnjuju i udovi im se amputiraju bez anestezije. Štampa je oduvijek lagala, ali laži nikada nisu bile nečuvenije, a tišina nikada nije bila tako zaglušujuća kao što je danas…“
4.
I niko ništa. Oni koji imaju moć odobravaju dvogodišnji pokolj i višedecenijski teror, oni koji nemaju urlaju, a urlanje je najčešće dokaz političke, finansijske, oružane i medijske nemoći.
Mnogi mediji na slučaju Gaza nisu položili test etičnosti. BBC sad ima i zvaničnu potvrdu da je propao na testu. Ali nije do novinara. Stotinjak zaposlenika uputilo je otvoreno pismo javnosti i šefovima, optužujući potonje da su renomiranu medijsku kuću pretvorili u propagandni štab Izraela i Benjamina Netanyahua. Tako propadaju televizije koje su još prošle decenije raspirivale profesionalizam po nedovoljno demokratiziranim prostorima.
Sada su stvari došle do tačke u kojoj je žurnalistički univerzum pretrpio radikalnu preobrazbu. Danas bi Gideon Levy i Chris Hedges komotno mogli u okviru BBC konglomerata otvoriti trajnu gostujuću katedru i britanske mogule podučavati hrabrosti, novinarstvu i njegovoj etici.
5.
Međunarodni bijes se s Izraela već godinama širi i na Ameriku. S punim pravom, Amerika i Izrael su, kad je genocid nad Palestinom u pitanju, nerazdvojivi dijelovi jedne cjeline, dva oka u glavi i što su usamljeniji u nastojanju da nastave s ubijanjem, to su ekstremniji u izvršenju krajnjeg cilja. Donald Trump i Benjamin Netanyahu koriste se oprobanim receptima nacističkog režima kojem skoro da je uspjelo tokom Drugog svjetskog rata istrijebiti jevrejsku populaciju.
U zapletenim mrežama apsurda koje samo zločinački um može smisliti, izraelski premijer Netanyahu, pakosno stvorenje ogrezlo u krvi, predlaže Donalda Trumpa za Nobelovu nagradu za mir. Ta nagrada ionako nije orijentir u svijetu mira i slobode, ali kad bi bila, onda adekvatnijeg laureata od Gideona Levyja posljednjih godina teško bi bilo naći.
6.
Neustrašivi novinar Chris Hedges napisao je potresan tekst o izgladnjivanju kao završnoj fazi genocida. “Izrael sadistički mami izgladnjele Palestince obećanjima o hrani, tjerajući ih da se okupe na uskom i prenapučenom pojasu zemlje dužine devet milja koji graniči s Egiptom.” Haaretz je istražio ovu taktiku i objavio autentična svjedočenja vojnika i oficira IDF-a koji imaju naredbu da pucaju u izgladnjelu masu. “Najmoralnija vojska na svijetu” ostat će upamćena po seriji najnemoralnijih vojnih zahvata ikada počinjenih.
7.
Mnoge javne osobe na bitnim funkcijama podnose pritiske i prijetnje zbog nastojanja da pomognu stanovništvu Gaze. O svemu što trpi Francesca Albanese, specijalna izvjestiteljica Ujedinjenih nacija za stanje ljudskih prava na okupiranim teritorijama Palestine, naša je javnost dovoljno upoznata, ali čini se da se manje zna kroz šta je sve prolazio i prolazi tužilac Međunarodnog krivičnog suda (ICC) Karim Khan. Amerika mu je, izvještavaju mediji, uvela sankcije, zamrzla račune, ukinula vizu i sankcionirala članove porodice. Velika Britanija usprotivila se nadležnostima Međunarodnog krivičnog suda. Tadašnji ministar spoljnih poslova David Cameron zaprijetio je da će UK povući finansiranje i istupiti iz Rimskog statuta ako se ICC bude miješao u svoj posao. Ali Khan je ostao nepokolebljiv i izdao nalog za hapšenje Netanyahua, ministra odbrane Yoava Gallanta i visokih vođa Hamasa. Zapadni moćnici nakon toga su krenuli u sinhronizirani proces diskreditacije i ne zna se dokle daleko mogu ići.
8.
Jedan banalni primjer iz svijeta zabave potvrđuje u kakvom vremenu živimo. Globalno popularna manifestacija Eurosong i dalje drži izraelski režim na spisku zemalja učesnica, iako mu je mjesto isključivo pred međunarodnim sudovima koji se bave zločinima. Rusija je s razlogom izbačena iz takmičenja, ali slični razlozi ne važe za Izrael. Tamo gdje mu mjesto nije čuvaju ga Njemačka i još nekoliko bogatih zemalja Zapada, koje klasičnom ucjenom od muzičke manifestacije prave poprište genocida. Toliko o sposobnosti pravdoljubivog svijeta da promijeni nešto.
9.
Gotovo je nemoguće govoriti o savremenom Izraelu, a ne problematizirati ulogu Njemačke u satiranju Gaze. Čini se da tu ulogu niko nije tako dobro osjenčio kao Gideon Levy. Krajem maja on piše: „Njemačka je iznevjerila sjećanje na Šou i njene pouke. Država koja je na sebe preuzela vrhovni zadatak da ne zaboravi, zaboravila je. (…) Njemačka nema pravo da šuti. Prva je morala da digne glas protiv onoga što se dešava u Pojasu Gaze. Ali ona, uz nelagodu, šuti. A morala bi da se pobuni, ne samo u ime prošlosti, već i zbog indirektne odgovornosti za Nakbu koja se bez Šoe vjerovatno ne bi dogodila. Njemačka dijelom ima i moralnu odgovornost prema palestinskom narodu.“
Na slična upozorenja zbog aktivne podrške genocidu Njemačka odgovora još rigidnije, ne samo da hapsi ljude, uskoro će početi da zatvara i ideju podrške žrtvama genocida, samo se traže tehnička sredstva za taj ambiciozni totalitarni zahvat. Uz nove generacije umjetne inteligencije ništa nije nezamislivo.
10.
Najbogatiji, najobrazovaniji i najtolerantniji stanovnici napuštaju Izrael. Desetine hiljada mladih odlazi. Nakon iranskog bombardovanja mnogi smatraju da se tu više ne može živjeti. Objektivni posmatrači smatraju da Izrael ne uništava samo Gazu i Palestince, nego da prisustvujemo još i “političkom i moralnom samoubistvu”, uprkos vojnoj superiornosti i iz nje izvedenoj surovosti. Ova ocjena do daljnjeg ostaje uvjerljiva prognoza, iako su u svijetu politike i genocida prognoze nezahvalan način promišljanja.
11.
Kao najagresivnija i najproblematičnija država savremenog svijeta, direktno zadužena za odrađivanje prljavih poslova, Izrael je uvukao brojne saveznike u lanac zločina. Da bi se bilo uspješno u genocidu i drugim formama političke samovolje, potrebno je zadržati dozu personalne drskosti koja se oglušuje o sve prigovore i ovozemaljske norme. Uostalom, pogledajmo šta je Aleksandar Vučić uradio neki dan. Izjavio je da će abolirati ženu koja je zgazila studenticu tokom uličnih protesta. U normalnim vremenima, ova bi izjava bila skandalozna, ali mi odavno ne živimo u normalnim vremenima. Kao dobar učenik lošeg profesora, Vučić je od Netanyahua i sličnih spodoba preuzeo provjerenu metodu, zlodjela se ne poriču i ne kriju, nego se slave i njima se maše pred očima upokojene javnosti. I to je taj metodološki zaokret na koji za sada nema efikasnog odgovora. Ne može im niko ništa, jači su od međunarodnog prava, preostalih medija i sudstva zajedno.
Čudovište zvano Izrael mijenja historiju našeg doba na način čije će posljedice čovječanstvo poput kakvog smrtonosnog kredita otplaćivati decenijama. Hrabriji dio globalne populacije pokušava nešto uraditi. Bez rezultata. Što ne znači da treba šutjeti. Šutnja je u ovoj priči rezervirana za kalkulante iz svijeta politike, medija, kulture, angažirane umjetnosti… Heni Erceg neki dan lijepo zaključi: „Ali i šutnja o zločinu je zločin, a cijena otpora visoka.“
