Svjetski dan televizije obilježava se 21. novembra, a sam koncept „sjedanja pred televizor“ postaje sve apstraktniji iz godine u godinu. Sve je manje porodica koje se okupljaju oko jednog ekrana i prebacuju kanale, jer sve više ljudi preferira sadržaj na zahtjev i na ekranima računala. Ovo je era televizije… bez televizora.
Tokom zadnjih 10 godina nestale su male „neugodnosti“ koje su gledanje televizije činile posebnim iskustvom. Nezgoda čekanja da tvoja emisija krene uživo nestala je zahvaljujući streamingu.
I više nije potrebno ni listati kanale kako bi otkrili nešto novo, jer mnogi radije koriste platforme pogonjene algoritmima koje nude personalizirane preporuke temeljem historije gledanja i preferencija (i sve ostale informacije koje vaš preglednik potajno prikuplja).
Za oko 50 posto ljudi globalno, pojam „TV“ danas znači Netflix, HBO ili YouTube, a ne klasični televizor u dnevnoj sobi. To je opušteno gledanje pretvorilo u visoko personalizirano iskustvo: 80 posto naslova na Netflixu odabere se putem algoritamskih preporuka, a ne korisničkim pretraživanjem.
Televizija više nije zajednički, rasporedom određen program. To je stalno prilagođavajući meni serija i klipova kreiran za svakog pojedinačnog gledatelja. A to nije jedina promjena.
Ono što je počelo kao dopunska usluga (Netflix je nekad slao DVD-e poštom, a YouTube je hostao amaterske snimke) pretvorilo se u dominantni ekosistem za serije, filmove, dokumentarce, prijenose sporta i još mnogo toga.
Dok je 2015. godine tradicionalna televizija (kablovska, satelitska, zemaljska) još držala većinu udjela gledanosti, 2025. godine streaming čini više od 60 posto ukupnog TV vremena u mnogim zapadnim tržištima. Tradicionalne mreže pokrenule su vlastite aplikacije (npr. Peacock, Max, Paramount+) kako bi se takmičile za pažnju protiv Netflixa i drugih.
A streaming je donio novu promjenu ponašanja: „binge-watching“. Još 2015. godine većina serija izlazila je iz sedmice u sedmicu, pa su gledaoci pratili narative postupno – dobro za razgovore uz kafu, odnosno stvaranje zajedničkih kulturnih trenutaka oko epizoda i finala.
No, do 2025. godine taj je ritam prekinut. Streaming platforme navikle su gledaoce da očekuju trenutnu dostupnost jer cijele sezone izlaze odjednom, a uobičajeno ih je pogledati tokom jednog vikenda ili u jednom dahu.
Istraživanja pokazuju da se više od 70 posto gledaoca smatra redovnim binge-watcherima, koji odjednom pogledaju tri ili više epizoda. To je zatim utjecalo na poslovne modele: scenaristi sada strukturiraju epizode uz pretpostavku da gledaoci neće čekati sedmicu dana između njih, a platforme imaju opcije automatske reprodukcije kako bi zadržale angažman.
Do 2025. godine „gledati TV“ može značiti izvaditi mobitel tokom vožnje ili gledati s tableta u krevetu. To više nije fizički uređaj, već vrsta sadržaja.
Od 2015. godine milioni kućanstava otkazali su kablovske ili satelitske pakete, navodeći cijenu, nedostatak fleksibilnosti i bolje opcije drugdje. Od 2025. godine manje od 50 posto kućanstava u mnogim zemljama pretplaćeno je na pay-TV, a mlađe generacije ga uglavnom potpuno preskaču.
U međuvremenu, rast pametnih uređaja omogućio je da telefoni, tableti, laptopi i pametni televizori postanu zamjenjivi ekrani za gledanje sadržaja: istraživanja pokazuju da mobilno gledanje videa čini više od 70 posto globalnog video prometa.
Možda je najpodmuklija promjena to što gledanje TV-a više nije aktivnost s jednim fokusom, jer većina gledaoca, posebno mlađih od 40, koristi tzv. „drugi ekran“: telefon ili tablet dok TV svira u pozadini. Otprilike 85 do 90 posto gledaoca koristi drugi uređaj dok gleda televiziju.
Producenti to znaju i, kao i s bingeanjem, to je utjecalo na produkciju i dizajn sadržaja: više vizualno „pauzirajućih“ scena, više titlova i općenito pojednostavljena, „olakšana“ dijaloge kako bi radnja bila razumljiva čak i uz manju pažnju.
Nisu sve promjene (kognitivno) negativne. Godine 2015. godine TV gledanje bilo je većinom nacionalno. Iako su neke međunarodne serije probile barijeru, većina je publike gledala sadržaj iz vlastite zemlje. Titlovi i sinkronizacija bili su prepreka, a globalni hitovi iznimka, a ne pravilo.
Do 2025. godine situacija se preokrenula. Zahvaljujući streaming platformama s globalnim dosegom, međunarodni sadržaj postao je norma. Pogledajte uspjeh Squid Gamea ili Money Heista koji su globalno eksplodirali zahvaljujući streamingu.
Štaviše, publika je postala otvorenija. U anketama do 40 posto gledaoca kaže da preferira ili uživa u međunarodnom sadržaju, a u nekim regijama poput Latinske Amerike i jugoistočne Azije taj je udio još veći. To znači da platforme sada investiraju u lokalne originalne produkcije, ne samo kako bi zadovoljile lokalnu publiku, nego i kako bi izvozile te priče globalno.
Izvor: N1/Euronews
