Ambasada Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini objavila je godišnji izvještaj za 2019. godinu o stanju ljudskih prava u BiH, a jedan dio tog izvještaja odnosi se i na slobodu izražavanja i slobodu medija, gdje je navedeno da su zakonima ta prava zagarantirana, ali je nivo poštovanja prava od vlasti ostao nizak.
U toku godine i dalje je bilo zastrašivanja, maltretiranja i upućivanja prijetnji novinarima i medijima, uključujući i povećan broj prijetnji smrću, dok su medijskim natpisima dominirali nacionalistička retorika i etnička i politička pristranost, koji su često poticali netrpeljivost, a ponekad i mržnju. Ukazano je i na problem nepostojanja transparentnosti vlasništva u medijima.
Zakonom zemlje je osiguran visok nivo slobode izražavanja, ali se neredovnom i u nekim primjerima nekorektnom provedbom i primjenom zakona u velikom mjeri podriva sloboda štampe. Zakonom je zabranjeno izražavanje koje potječe rasnu, etničku ili drugu netrpeljivost, kao i „govor mržnje“, ali vlasti nisu primjenjivale takve zabrane.
Podaci Linije za pomoć novinarima ukazuju da sudovi i dalje ne prave razliku među različitim žanrovima medija (posebno između vijesti i komentara), dok su dugi sudski postupci i pravne i finansijske bitke finansijski iscrpljujuće za novinare i medijske kuće.
Linija za pomoć novinarima je zaključila da su godine u kojima je zakon neispravno provođen prouzročile direktan pritisak na novinare i medije i da takav pritisak ugrožava pravo novinara na slobodu izražavanja.
Nezavisni mediji bili su aktivni i izražavali su široku raznolikost stavova bez ograničenja, ali je ponekad to dovodilo do pritiska ili prijetnji novinarima.
Zakon kojim je zabranjeno izražavanje koje potječe rasnu, etničku ili druge oblike netrpeljivosti odnosi se na štampane i radio-difuzne medije, izdavanje knjiga i online izdanja novina i žurnala, ali se u praksi ne primjenjuje, upozoreno je u izvještaju.
Također, navodi se da je nastavljen politički i finansijski pritisak na medije. Neki mediji su primijetili da su navodi o izbjegavanju plaćanja poreza i opsežne finansijske kontrole i dalje moćno sredstvo u nastojanju da se mediji zastraše i nad njima uspostavi kontrola.
Povećan je broj fizičkih napada na novinare. Napadi na profesionalni integritet novinara i slobodu štampe i dalje su u porastu. U više navrata su dužnosnici javnih organa vlasti opstruirali rad novinara.
Tokom jednog vikenda u februaru, naprimjer, putem Linije za pomoć novinarima registrirana su tri takva incidenta. U jednom od incidenata u Banja Luci, policija je zaustavila novinare eTrafike i Dnevnog avaza koji su imali jasno istaknute akreditacije i onemogućila im da izvještavaju s protesta „Pravda za Davida“.
Nastavljena praksa vršenja pritiska na novinare u cilju cenzuriranja njihovog izvještavanja. Istraživačke priče o korupciji u sektoru pravosuđa u zemlji koje su fokusirane na visoke dužnike u pravosuđu rezultirale su dodatnim pritiskom na novinare.
U junu, naprimjer, Tužilaštvo BiH je objavilo prijeteću izjavu za medije u kojoj je najavilo da pokreće istragu o motivima osoba koje šire negativne izvještaje u medijima o njegovom radu. Udruženje BH novinari je oštro kritiziralo tu izjavu.
U aprilu je glavna tužiteljica Tužilaštva BiH Gordana Tadić rekla istraživačkim novinarima da svoja otkrića, uz prikupljene dokaze, trebaju prijaviti Tužilaštvu ili policiji i tek nakon provjere objavljivati svoje priče.
Ovakav „savjet“ je uslijedio nakon što su tužitelji ispitivali novinare o tome ko je napisao istraživačke priče o lažnim univerzitetskim diplomama i navodnim obavještajnim djelovanjem Hrvatske u zemlji, koje su privukle veliku pažnju.
Vlasti su nastavile vršiti pritisak na medije kako bi ih odvratile od određenih oblika izražavanja, dok je kroz kontrolu od stranaka i vlasti nad više sredstava javnog informiranja u oba entiteta sužen opseg mišljenja.
Javni RTV servisi su i dalje pod jakim pritiskom vlasti i političkih snaga zbog nepostojanja dugoročne financijske stabilnosti. Javni RTV servisi su i dalje izloženi političkom utjecaju, posebno kroz upravne odbore koji su pod političkom kontrolom. Ovi faktori su ograničili njihovu nezavisnost i doveli do konzistentno subjektivnog i politički pristrasnog informativnog sadržaja.
Zakon o javnom radiotelevizijskom sistemu je samo djelomično proveden, a entitetski zakoni nisu usklađeni sa zakonom na državnom nivou. Javne RTV kuće su i dalje u teškoj finansijskoj situaciji, prije svega zbog nepostojanja efikasnog, jedinstvenog i stabilnog sistema finansiranja.
Institucionalna nestabilnost upravljačkih struktura Radio-televizije FBiH je i dalje prisutna zbog nemogućnosti izbora članova upravnog odbora i organizacijske uprave i još uvijek postoji prostor za politički utjecaj. Zbog toga RTV FBiH i dalje pokazuje političku pristranost i selektivan pristup vijestima.
– Vlada Republike Srpske i dalje direktno kontrolira RTRS koji daje snažnu podršku političkim strankama na vlasti u RS-u. BHRT, koji je imao reputaciju izbalansirane i nepristrane RTV, podlegao je sve većem političkom pritisku i cenzurirao vlastito izvještavanje – nalaz je iz izvještaja.
Organi vlasti su i dalje podložni konkurentnim političkim interesima i nisu uspostavili korporaciju javnih RTV servisa koja bi nadgledala rad svih javnih RTV servisa u zemlji, kako to nalaže zakon.
Zastrašivanje i upućivanje prijetnji novinarima su nastavljeni tokom godine. Bilo je slučajeva nasilja i upućivanja prijetnji smrću novinarima. I dalje je bilo primjera zastrašivanja i politički motiviranih sudskih sporova protiv novinara zbog negativnog izvještavanja o liderima i organima vlasti.
Do augusta je Linija za pomoć novinarima evidentirala 37 slučajeva povreda prava i sloboda novinara, pet prijetnji smrću i šest fizičkih napada. Prema podacima Udruženja BH novinari za period od 2006. do 2019., nadležni organi su krivično gonili oko 30 posto prijavljenih krivičnih djela protiv novinara i istražili su preko jedne trećine navodnih povreda prava novinara.
U izvještaju je navedeno nekoliko primjera takvih napada poput napada Huse Ćesira na fotografa Žurnala kao i problema unutar Kantonalne televizije Sarajevo (TVSA).
U dijelu izvještaja koji govori o cenzuri istaknuto je da su mnoge političke stranke i entitetske institucije pokušale izvršiti utjecaj na uređivačke politike i medijski sadržaj putem zakonskih i financijskih mjera. Zbog toga neki mediji provode i autocenzuru.
U nekim slučajevima medijski izvori su izvijestili o prijetnjama zvaničnika upućenim medijima da se više neće oglašavati ili su medijima ograničavali pristup službenim informacijama.
– Prevladavajuće prakse ukazuju na direktnu povezanost između najvećih oglašivača i političkih krugova i omogućile su pristranu distribuciju vremena za oglašavanje. Javne kompanije, od kojih je većina pod kontrolom političkih stranaka, i dalje su glavni oglašivači – nalaz je iz izvještaja.
Medijske kuće koje se kritički odnose prema političkim strankama na vlasti tvrde da im je bilo teško doći do oglašivača.
Također, iako je kleveta u BiH dekriminalizirana, i dalje postoji veliki broj tužbi protiv novinara, a u postupcima po takvim tužbama često se izriču vrlo visoke novčane kazne. Među sudskim presudama protiv novinara koje zavređuju pažnju su privremene zabrane postavljanja ili objavljivanja određenih informacija, kao i visoke odštete za pretrpljenu „duševnu bol“.
U izvještaju SAD-a se navodi da vlasti nisu ograničavale slobodu izražavanja na internetu, niti prekidale pristup Internetu, niti su cenzurirale online sadržaj i nema vjerodostojnih izvještaja o tome da su nadzirale privatnu online komunikaciju bez odgovarajućeg zakonskog odobrenja.
Zakonom je zabranjeno izražavanje koje izaziva rasnu, etničku ili drugu netrpeljivost, uključujući i govor mržnje. Međutim, organi vlasti nisu provodili ovu vrstu zabrane u pogledu sadržaja online medija.
Izvještaji o stanju ljudskih prava u zemljama u 2019. godini izradilo je Ministarstvo vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država, odnosno Biro za demokratiju, ljudska prava i rad.
Izvor: Ambasada SAD-a u BiH
