Vakcine kao nova putovnica: Potvrda o vakcinaciji mogla bi, uz pasoš i vize, postati novi planetarni putni dokument. Tako da će ove godine na hrvatskom i crnogorskom Jadranu sigurno biti više ljudi iz Srbije nego iz Bosne i Hercegovine. Srbija je među globalnim šampionima, a Bosna i Hercegovina u grupi antiprimjera kad je riječ o vakcinaciji. Putovanja preko granice mogla bi biti ograničena. Uz to, nabavka vakcina svojevrstan je test sposobnosti državnih aparata diljem svijeta. Ako je Srbija i iznenadila efikasnošću, BiH je tačno tamo gdje smo znali da jeste: na začelju svega.
Odumiranje stare i rađanje nove tehnologije: Sjećate li se telefonske sekretarice, tehnološkog modnog krika zahvaljujući kojem smo, kad uđemo u kuću, mogli da preslušamo govorne poruke ljudi čiji smo poziv propustili. Objektivno govoreći, era tih telefona trajala je oko sedam-osam, uvrh glave deset godina. Gledajući, međutim, holivudske filmove, čovjek ima osjećaj da je njihovo zlatno doba bilo od 1787. do 2012. godine.
Tehnologija je jedan od elemenata našeg života koji se mijenjaju zastrašujućom brzinom. U svijetu osobnih i kućnih aparata odavno važi pravilo – „onog trenutka kada otpakujete novi uređaj, on je već zastario“. I to postaje sve teže za pratiti; čim čovjek malo zađe u godine, ozbiljan mu je problem savladati funkcioniranje novih gadgeta. Nakon interneta ljudi, kažu futurolozi, već smo kročili, ili samo što nismo, u internet stvari, doba u kojem se umrežavaju automobili, frižideri, radijatori, bojleri, klima-uređaji… Za najobičniji mobitel, koji je nekad bio sprava za telefoniranje, a danas mu je to marginalna funkcija, potrebna vam je makar mala matura, a i to tek da biste savladali dvadesetak posto njegovih mogućnosti. Dok je čovjek gospodario tehnologijom, to je bila jedna historija, odavno smo u drugoj, u kojoj ona gospodari čovjekom. Ako ne vjerujete, probajte vaš novi auto, nakrcan tehnologijom 21. stoljeća, odvesti starom majstoru, pa ćete vidjeti šta znači suočiti se s nerješivim problemima.
Automobili: Već pet godina automobilska industrija je na raskrsnici. Eri benzina i dizela evidentno se bliži kraj. Električni automobili još nisu preuzeli primat, a sve su glasnije analize koje dovode u sumnju njihove ekološke prednosti. Domet im je slab, baterije skupe, a njihova proizvodnja također ekološki izrazito štetna. Postojeća električna mreža nije baš opremljena tako da bi mogla podnijeti dvije ili tri milijarde novih, izuzetno zahtjevnih potrošača. I sama produkcija tolikih količina električne energije ekološki je udar na planetu. A sve to radi skupog prevoznog sredstva koje se koristi najviše sat vremena dnevno. Zbog toga je najbolje rješenje razvijati kvalitetan i za građane jeftin javni prevoz, što će moćna automobilska industrija opstruirati koliko god bude mogla.
Gradovi i zelenilo: Zagađenje je uzelo toliko furseta da su inteligentniji gradovi u svijetu počeli otimati od betona kako bi u urbana područja unijeli zeru zelenila. Na krovovima zgrada već decenijama se rađaju vrtovi i prigodni parkovi, prave zelene oaze, kao mali i uzaludan, ali ipak dobrodošao oblik otpora betonu i zagađenju. U Sarajevu, koje je odavno s druge strane inteligentnih područja, otimaju od zelenila kako bi nas obradovali s još više betona. U centru grada upravo niče jedan mini betonski park, a načelnici općina prijete novim rezanjem preostalog zelenila kako bi se ugurale nove garaže. Neobrazovan i tup političar, koji ne prati svjetske trendove, štetan je koliko i samo zagađenje.
Obrazovanje: Prošlog proljeća na društvenim mrežama, iz Srbije nam je stigao odličan vic: „O modalitetu nastave ne odlučuju ni ministarstvo ni prosvjetni savezi, nego najdominantnija keva u viber grupi.“ Izolacija je pogubna za mlađe generacije, a protivnici i zagovornici online nastave, čini se, još nisu usaglasili stavove o tome koja je forma za djecu bolja. Jedni se plaše zaraze, drugi izolacije i to je problem nerješiv već mjesecima. Nadajmo se da je vakcinacija odgovor koji bi raspravu mogao okončati.
Usamljenost: Postoji jedna hercegovačka izreka, stara desetljećima, možda i stoljećima. Navodno su usamljene seoske žene imale običaj reći: „Daj mi čovika pa mi šnjim oči iskopaj“. Usamljenost je problem s kojim se savremeno društvo borilo i bez pandemije, a s njom je eskalirao. Prekinuti su dominantni društveni tokovi, za ogroman procenat do jučer aktivnih ljudi komunikacija s okolinom je drastično reducirana i eto jakog okidača za samoubistva, depresiju i prateće bolesti.
Svijet starih ljudi: Iako je postalo rizično i politički nekorektno pominjati starost, jer ne postoji usaglašenost o dobi u kojoj ona počinje, činjenica je da će stari ljudi na više načina biti žrtve pandemije. Već smo prošli fazu u kojoj su svima iznad 65 godina bili zabranjeni izlazak i kretanje. Svijet starih ljudi ugrožen je po više osnova, od imuniteta, preko egzistencijalne neizvjesnosti, do već pomenutog osjećaja usamljenosti i beskorisnosti. Život je sve skuplji, penzije sve tanje, a kompletan penzioni sustav diljem planete žestoko je uzdrman. Fenomen je još izraženiji u malim, siromašnim zemljama kakva je i Bosna i Hercegovina, iz kojih aktivno radno stanovništvo masovno bježi, tako da sve manje ljudi u najboljoj životnoj dobi radi za sve više ljudi kojima je radni vijek istekao.