Prošle sedmice, novinarka Al Jazeere Balkans Dalija Hasanbegović-Konaković objelodanila je dio prijetnji i uvreda koje dobija putem društvenih mreža. Čak i za tradicionalno prljavu i primitivnu sredinu kakva je bosanskohercegovački javni prostor u sva tri svoja nesnosna izdanja (bošnjačko, hrvatsko i srpsko), ovo je bilo previše.
Nešto grdnije, opakije i s više emanirane pokvarenosti odavno nismo mogli pročitati. Možemo slobodno zaključiti da svjedočimo nekim od zvjezdanih trenutaka ljudskog zla. Na sceni je modificirani patriotizam koji se pretače u šovinizam, što – kako vidimo – i nije prevelik tranzicijski zahvat.
Novinari su sve češće na nišanu politike i njenih botovskih pregalaca. Dalija Hasanbegović-Konaković je supruga Elmedina Konakovića, ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, i to joj je u očima protivnika, deklariranih pristalica SDA, neoprostiv grijeh. Sve što rade ovi modularni patrioti zapravo je udarac političkom objektu u čije ime se iživljavaju, dakle Bosni i Hercegovini. Kao da ih plaća osvjedočeni neprijatelj tog objekta, čovjek koji svaki dan najavljuje otcjepljenje, tolika je šteta koju nanose svima oko sebe.
Niti postoji kvalitetna zakonska regulativa uz pomoć koje bi se prijetnjama moglo stati u kraj, niti ima volje da se procesuiraju glavni akteri mrežnog zla. Zanimljiv primjer desio se prije nekoliko godina u Hrvatskoj. Vesna Pusić, ugledna zagrebačka profesorica, autorica i bivša ministrica spoljnjih poslova, našla se na udaru nekog napaljenog domoljuba. Kada ga je u direktnoj komunikaciji upozorila da će slučaj prijaviti policiji, on joj je trijumfalno uzvratio da ne živi u Hrvatskoj, nego u Njemačkoj. Na njen odgovor da to nema nikakve veze i da njemačka policija efikasnije reagira nego hrvatska, čovjeku su se upalile lampice, trenutačno je doživio duhovno prosvjetljenje, tj. shvatio šta ga čeka, izvinio se i povukao. Da li je isti scenarij moguć i sa Jasminom Mulahusićem, jednim od najotrovnijih mrežnih “aktivista”, koji formalnopravno propagira interese BiH, a suštinski u ime SDA terorizira njene političke protivnike? Već je bilo nekakvih procesa i saslušanja, ali evidentno nedovoljno, pošto on ne odustaje. Twitterom i Facebookom valja se masa opasnih likova, slučajeva koji riječima upravljaju kao hladnim oružjem. Prebrzo i olako su inicirani u jezik i govor mržnje, hiperaktivni su, nasilni i ne posustaju.
Postoji i druga strana ovog problema, odnos političara prema medijima i novinarima. Zanimljivo je da Elmedin Konaković kao ministar spoljnjih poslova BiH ne može da razluči relaciju novinarstva i politike, zbog čega je u konstantnom sukobu s dijelom novinarske zajednice. Konaković tvrdi da mu laži koje se pišu o njemu daju za pravo kada se prepire s medijima, demonstrirajući tako da ne shvata suštinu problema, čak ni posla kojim se bavi. Govorimo o različitim razinama moći u društvu. Moć je glavno obilježje i najveća privilegija politike i političara, vrlo lako sklizne u svemoć i dvije su brane takvim proklizavanjima: država sa svojim pravnim sustavom, tamo gdje ih ima, i slobodno novinarstvo, tamo gdje ga ima. Upravo zbog ogromne moći koju im njihov status daje, pravosudne prakse širom slobodnog svijeta su fleksibilne prema uvredama i pritiscima kojima su izloženi političari. Drugim riječima, Dalija je nezaštićena i zaslužuje svaku pomoć, solidarnost i podršku, od države do esnafa. Elmedin je moćan i njemu nikakva zaštita ne treba, pojačani pritisak javnosti čak je poželjan. Ali samo u domenu koji se odnosi na njegov posao i javnu djelatnost.
Ali, tu priča ne završava, nego tek počinje. Sve postaje neuporedivo kompliciranije u državi u čijem se, po svim parametrima, lošijem dijelu sprema zakon koji će dodatno zaštititi političare i još više napadima i sudskom progonu izložiti novinare.
