NAŠA KORIDA: Do kada ćemo se iživljavati nad životinjama?

Dok Španjolska razmišlja kako pomiriti tradiciju staru tisuću godina sa zahtjevima modernog doba te treba li zabraniti koridu, poduzetnik u BiH planira razgranati biznis

NAŠA KORIDA: Do kada ćemo se iživljavati nad životinjama?

Vlasnik mesne industrije Bajra Hajrudin Haseljić pohvalio se 28. marta izgradnjom novog kompleksa, moderne arene namijenjene borbi bikova u Kutanji kod Donjeg Vakufa. U Bosni i Hercegovini se, kao i u Hrvatskoj (najviše u Dalmaciji), održava veći broj takozvanih bikijada, koje nazivaju i koridama, premda se od originalnih španjolskih korida razlikuju po tome što se bikovi bore između sebe, a ne protiv čovjeka. Najpoznatija među njima, ona u mjestu Čevljanovići još je donedavno okupljala i po sto hiljada gledatelja. Korida u Kutanji održava se svake godine prve nedjelje u augustu. Ove je godine njen organizator Hajrudin Haseljić odlučio podići tribine za gledatelje i obnoviti arenu za bikove ugradnjom drenaže koja će spriječiti nakupljanje vode i stvaranje blata.

Vrijednost životinja

Tisuće godina razvoja ljudske svijesti dovelo je suvremenog čovjeka 21. stoljeća do spoznaje kako životinje možda ipak imaju i inherentnu, a ne tek instrumentalnu vrijednost. Njihov je život vrijedan sam po sebi, neovisno o tome koriste li nam. Bik je živo biće, a ne čovjekova igračka. Osjeća bol i patnju pa ljudi, koji sebe karakteriziraju kao racionalna bića, to ne bi smjeli ignorirati. Ako su, pak, svjesni, ali ih nije briga ili im nanose bol radi vlastitog užitka, tada je naša dužnost zakonski ih u tome onemogućiti kao i sve ostale nasilnike. Starozavjetni antropocentrizam, koji čovjeka pozicionira gospodarom i vladarom svih životinja, a njih tek sredstvima zadovoljenja naših potreba, svojim podilaženjem ljudskom egu naišao je na plodno tlo. Nemali broj ljudi čak i danas drži kako nije ništa sporno u mučenju i ubijanju životinja. Ubiti bika čini im se tek malo manje prihvatljivim nego, primjerice, otkinuti glavu lutki.

Korištenje životinja u svrhu ljudske zabave još je manje moguće racionalno opravdati od korištenja životinja za ljudsku prehranu i  pokuse farmaceutske, kozmetičke ili kemijske industrije. Kako je moguće da nam je zabavno gledati sustavno mučenje i ubijanje iznemogle životinje tijekom koride? Uzbuđuje li nas osjećaj nadmoći zato što smo smo u svojim jadnim i oskudnim životima nemoćni pa nam iživljavanje nad onima koji nam se ne mogu suprotstaviti pruža iluziju vrijednosti?

U septembru 2016. nekoliko hiljada Španjolaca mirnim je prosvjedom u Madridu zahtijevalo ukidanje koride noseći transparente na kojima je pisalo: „Korida je nacionalna sramota”. Prosvjed je organizirala Stranka protiv zlostavljanja životinja (PACMA) koja se zalaže za ukidanje i svih ostalih tradicionalnih običaja koji uključuju okrutno postupanje prema životinjama. Španjolska pokrajina Castilla je, pola godine prije ovih prosvjeda, zabranila usmrćivanje bikova tijekom tradicionalne pučke svetkovine Toro de la Vega u gradu Tordesillasu, za vrijeme koje ljudi trčeći ulicama grada love bika ranjavajući ga kopljima, nakon čega ga puštaju da iskrvari i tako ugine. Europa već duže vrijeme traži od Španjolske da ukine koridu, no tome se uporno protive njeni zagovornici među kojima su i članovi kraljevske obitelji. Ističu kako su borbe s bikovima važan dio prepoznatljive španjolske kulturne baštine i vječno nadahnuće mnogim umjetnicima, od Francisca Goye i Pabla Picassa do Ernesta Hemingwaya, Georgesa Bizeta i Federica Garcie Lorce. Osim toga, napominju i to da je korida važan izvor prihoda mnogim obiteljima, od prodaje ulaznica do ponude bikovog mesa u restoranima, budući da se održava svake nedjelje popodne u gotovo svakom većem mjestu. Pa ipak, nakon Kanarskih otoka, koji su ju zabranili još 1991., Catalonia je 2012. postala druga španjolska regija sa zakonskom zabranom, a još je nekoliko regija ukinulo njeno financiranje. Aktivisti za zaštitu životinja već godinama pokušavaju izboriti zabranu utrke i borbe s bikovima koja se svake godine sredinom jula upriličuje u Pamploni na dan Festivala svetog Fermina kad šest bikova trči gradskim ulicama zajedno sa stotinama ljudi sve do gradske arene u kojoj će istog dana biti i korida. Ova se rasprava posebno intenzivirala kad je u oktobru 2021. na festivalu Encinerro de toros (trčanja pred bikovima) u gradiću Ondi pokraj Valencie muškarca u dobi od pedesetak godina usmrtio bik probivši mu rogom nožnu arteriju.

Većina za zabranu

U istraživanju provedenom 2020. čak je 46 posto Španjolaca bilo za zakonsku zabranu borbi s bikovima, 18 posto protiv zakonske zabrane, a 34 posto se izjasnilo da ne odobrava borbe s bikovima, ali nisu za njihovu zakonsku zabranu. Što se tiče novih generacija, samo 19 posto Španjolaca mlađih od 24 godine misli da je korida zanimljiva.

Zagovornici koride pokušavaju ju obraniti i opravdati navodeći kako bikovi vole borbu, kako je borbenost dio njihove naravi, a borba prirodno ponašanje. Kažu i to da je borba toreadora i bika ravnopravna te da toreador mora iskazati iznimno umijeće da bi savladao bika. No, nekolicina bivših toreadora (matadora, banderillera i picadora) objasnila je kako su šanse bika da preživi koridu praktički nepostojeće. Iscrpljuje ih se udarcima u bubrege, a nekoliko tjedana prije borbe oko vrata im objese težak teret koji ih dodatno oslabi. Pri ulasku u arenu bikovi su poluslijepi jer ih 48 sati prije borbe drže u potpunom mraku. Korida počinje tako što picadori jašući na konjima zabadaju koplja u bikova leđa. Rane i krv uzbuđuju publiku i draže životinju, ali i slabe njenu snagu. Nakon toga dolaze banderillerosi koji probadaju bikov vrat i na kraju matador koji specifičnim pokretima crvenog plašta i tijela pokušava izbjeći bika te mu, na posljetku, zadaje smrtonosni ubod mačem. Nakon toga bika odnose u klaonicu.

Borbe bikova na našim se prostorima organiziraju širom Bosne i Hercegovine i u Dalmatinskoj zagori, primarno radi zabave i očuvanja tradicije, a vjerojatno i radi prihoda od klađenja. Vlasnici bikovima ponekad naoštre rogove više nego je dozvoljeno, a navodno je bilo i upotrebe nedozvoljenih stimulansa za poticanje borbenosti i snage, sve radi časti pobjede, osvajanja nagrade i rasta vrijednosti bika osvajača titule. Pa iako ove borbe nisu toliko okrutne koliko španjolska korida, to još uvijek ne znači da su prihvatljive. Hrvatski Zakon o zaštiti životinja zabranjuje mučenje i zlostavljanje životinja, no ove borbe dopušta iz tradicijskih razloga. Čini se da su žene imale mnogo više sreće od bikova budući da je obiteljsko nasilje nad njima, uz uskratu mogućnosti obrazovanja, također bilo dio tradicije. To što je neka praksa dio tradicije ne znači da je dobra, niti da bi ju trebalo nastaviti podržavati u suvremenosti.

Društvo se razvija i mijenja, iživljavanje nad patnjom životinja više ne bi smjelo biti legalna opcija zabave. Zlostavljanje nije, kako to misle nasilnici, pokazatelj njihove nadmoći, nego izraz kukavičluka slabića. Istinska moć je odraz razumijevanja, sućuti i spremnosti na pomaganje slabijem. Zar smo takvi slabići da ne možemo smisliti nikakvu drugu zabavu doli iživljavanja nad životinjama?

About The Author