BiH ima najzagađeniji zrak u Evropi, po stopi smrtnosti stali smo uz bok sa Sjevernom Korejom, ali hvatanje u koštac s problemom aerozagađenja ostaje u zamci iscjepkanih nadležnosti i komplicirane uređenosti državnog aparata

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) objavila je krajem maja izvještaj koji je BiH smjestio na neslavno prvo mjesto: naša zemlja je, prema svim parametrima, najzagađenija zemlja u Evropi, a Balkan i Istočna Evropa prednjače u odnosu na ostatak kontinenta. “BiH ima 55,1 mikrograma po kubnom metru zraka, dok Makedonija ima 42,7. Slijede: Bugarska sa 30,3, Poljska sa 25,4, Crna Gora sa 24,3, Mađarska sa 22,7, Srbija sa 21,4 i Češka sa 20,7 mikrograma po kubnom metru”, stoji u izvještaju, te se dalje navodi kako su BiH, Bugarska, Albanija i Ukrajina zemlje s najvišom stopom mortaliteta zbog velike zagađenosti zraka. Prema vijestima koje prenosi Euronews, visok stepen zagađenosti zraka uzrokovao je 231 smrtni slučaj na svakih 100.000 građana. To je drugi najveći rezultat otkako Svjetska zdravstvena organizacija mjeri ovu statistiku. Samo je Sjeverna Koreja imala gori skor od BiH, kada je na svakih 100.000 stanovnika umiralo 238 ljudi zbog štetnog zraka.

Nažalost, domaćih, kvalitetnih studija iz oblasti aerozagađenja BiH nema, ali ne ni dileme o visokoj štetnosti ovakvog zraka po zdravlje građana BiH i hitnosti da se problem što prije počne rješavati.

Profesor okolišne sigurnosti Rudarsko-geološkog fakulteta Univerziteta u Tuzli Zvjezdan Karadžin podsjeća kako je BiH napravila nacionalni program koji treba sprovesti do 2030. godine: “Moramo smanjiti emisije sumpor-dioksida za preko 90 posto, azotnih oksida za 60 posto i čestičnih materija za nekih 90 posto.”

Toplovod Kakanj – Sarajevo

Pomenuti izvještaj WHO-a došao je samo petnaestak dana prije negoli je BiH, kao i ostatak svijeta, obilježila Svjetski dan zaštite okoliša petog juna, na godišnjicu održavanja Konferencije UN-a u Stockholmu, kad je 1972. usvojen Program zaštite okoliša Ujedinjenih naroda (UNEP). Obilježavanje ovog datuma u BiH održano je u Botaničkoj bašti Zemaljskog muzeja u Sarajevu, u organizaciji Fonda za zaštitu okoliša FBiH, čiji je direktor Fuad Čibukčić istakao da je najveći okolišni problem u BiH upravo aerozagađenje.

Treba djelovati, pa makar i malim koracima. Evo jednog od prijedloga koji bi trebali dovesti do smanjenosti zagađenja zraka u Sarajevu: naime, skoro četiri decenije u BiH egzistira ideja da se grijanje Sarajeva riješi toplovodom iz Termoelektrane “Kakanj”, ali volje da je neko realizira dosad nije bilo. Nova studija, predstavljena krajem maja, predviđa da bi se projekat proveo u sljedeće tri godine. Ako toplovod iz Kaknja počne grijati Sarajlije, zagađenost bi bila manja za više od šest miliona tona raznih čestica u sarajevskom zraku u naredne dvije decenije.

Ponukan alarmantnim vrijednostima štetnih čestica u zraku, koje se svake zime obruše na Kanton Sarajevo, Tim Clancy, stručnjak za održivi razvoj i okoliš, predstavio je krajem 2016. plan za rješenje problema zagađenja u Kantonu Sarajevo koji bi se, prema njegovom mišljenju, mogao provesti do 2020. godine. Evo njegovih prijedloga:

1. Zabraniti upotrebu uglja i lož-ulja. Ukoliko možete imati patrole za provjeru sprovođenja sistema par-nepar, možete imati i patrole koje sprečavaju upotrebu uglja.

2. Ugalj bi trebao biti zamijenjen visokokaloričnim peletom. Ovi energenti su domaći proizvodi i kreirali bi radna mjesta. Pelet se masovno koristi u Sloveniji, Francuskoj i baltičkim državama kako bi se ugrijali cijeli stambeni kvartovi.

3. Vlada treba subvencionirati akcioni plan i nove standarde ugradnje izolacije. Uvesti minimalnih 15 centimetara krovne izolacije. Izolacija od ovčijeg krzna je ekološki prihvatljiva i efikasna. Također, riječ je o domaćem proizvodu koji bi kreirao zaposlenja.

4. Uvesti razuman zakon kojim bi se motorna vozila standarda Euro 1 i Euro 2 sklonila sa ceste. Uvesti strožiju kontrolu tehničkog pregleda kako bi se spriječile malverzacije.

5. Uložiti u razvoj željeznice, koju bi koristile hiljade putnika koji svakodnevno dolaze u Sarajevo. Zamislite pet vozova dnevno koji dovoze putnike iz Pazarića, Tarčina, Hadžića, Ilijaša, Visokog i Zenice. Time bi se smanjile gužve, a i zagađenje.

Obaveze koje ne ispunjavamo

Nažalost, kao i u većini slučajeva u BiH, i problem aerozagađenja “rasipa” se na iscjepkane nadležnosti, pa iako smo kao država potpisnici priličnog broja sporazuma o zaštiti okoliša, primjena potpisanog na terenu nije zadovoljavajuća. O tome je, učestvujući u emisiji Ja biram goste na TV 1, govorila Amina Omićević, bosanskohercegovačka predstavnica Programa Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP). “Prije svega, treba da razumijemo da je oblast zaštite okoliša u BiH, sa institucionalne strane, dosta neuređena. Imamo različite nadležnosti na vertikalnim i horizontalnim strukturama vlasti, te tu dolazi do izbjegavanja obaveza. UN u BiH zaista pokušava da pomogne institucijama koje bi trebale da izvještavaju o poštivanju tih konvencija. Naše obaveze iz oblasti zaštite okoliša su ogromne, kao i svake druge države. Mi smo potpisnica svih glavnih međunarodnih okolišnih sporazuma, kako okvirne konvencije o klimatskim promjenama, tako i konvencije o biorazličitosti, o degradaciji zemljišta i borbi protiv suše… Potpisnica smo i brojnih drugih akata koji se uopšte ne primjenjuju u BiH, što će u procesu pristupanja Evropskoj uniji postati neminovnost, a plašim se da BiH nije spremna”, rekla je Omićević.

Vlasti nisu spremne ni da se uhvate u koštac sa najvećim evropskim zagađivačem u ovom trenutku, a to je Termoelektrana “Ugljevik”, najveći izvor sumpor-dioksida u Evropi. Kako kažu iz Udruženja građana Eko akcija iz Sarajeva: “Termoelektrana ‘Ugljevik’ ima dimnjak koji je, sa 310 metara visine, najviša građevina u BiH; tako najveći dio zagađenja koje emituje završi izvan granica BiH.” Izgleda da je rješenje brojnih ekoloških problema ipak u rukama vlasti, koje nemaju ni svijesti, ni volje, a ni znanja da se tome posvete. Tako nastaju najveći zagađivači na svijetu.