Neargumentirano iznošenje lošeg mišljenja o nekome na društvenim mrežama predstavlja širenje mržnje prema toj osobi. Posebno ako je zasnovano na religijskim, političkim, rasnim, seksualnim, rodnim i drugim predrasudama

Društvene mreže su sve važnije sredstvo ispoljavanja mišljenja javnosti. Poput drugih alata za formiranje i ispoljavanje javnog mnijenja, mogu biti upotrijebljene u društveno korisne svrhe ili za lične razračune s pojedincima. Zbog sve učestalije zloupotrebe nastali su termini kojima se pokušavaju objasniti različiti aspekti ovog fenomena. Zdrav odnos prema formi komunikacije koju nazivamo društvenim mrežama podrazumijeva osnovne postulate pristojnosti, širenje istinitih informacija te poznavanje različitih definicija i oblika ponašanja.

Čini se da je danas najlakše postati kritičar onoga što nam se ne sviđa ili što smatramo društvenom nepravdom. Dovoljno je otvoriti nalog na nekoj od društvenih mreža i, kolokvijalno rečeno, osuti paljbu. No, pitanje je šta je granica odnosno gdje prestaje poželjna i smislena kritika koja konstruktivo djeluje u javnom prostoru, a počinje ono što se naziva hejtanjem, tj. bulingom. Potrebno se zapitati i šta su uopće hejtanje i buling, odnosno koje osobine ih odvajaju od onoga što se može smatrati opravdanom kritikom ili komentarom.

Definicija kritike je mnogo, no sve sadrže ono što je sažeto određeno u Cambridge Dictionary: to je mišljenje koje ispituje neki fenomen i daje sud o njemu. Većini onoga što ponosni vlasnici profila na društvenim mrežama smatraju kritikom nedostaje upravo dimenzija ispitivanja neke pojave ili osobe. Ispitivanje je najčešće zamijenjeno iznošenjem paušalne prosudbe. Kada izostane propitivanje neke pojave ili osobe – a uz to se donosi sud – govorimo o neutemeljenom prosuđivanju.

Ko mrzi kritiku, ko kritikuje mržnju?

Internetsko hejtanje i buling se odnose prije svega na ljude koji su žrtve ove vrste pojava. Dakle, ne možete hejtati ili činiti buling nad nekom društvenom pojavom, naprimjer korupcijom, demokratijom, komunizmom, terorizmom, izborima i slično. Samo je ljude moguće izložiti hejtu ili bulingu. I zato su ova dva prestupa u većini zemalja zapadnog svijeta krivična djela. Mnogo je rasprava vođeno o tome da li hejtanje i buling spadaju pod slobodu govora, no u uređenim zemljama poput Engleske onlajn hejtanje i buling se podvode pod krivično djelo širenja mržnje. Upravo u definiciji krivičnog djela mržnje stoji istaknuto da je motivirano predrasudama ili neprijateljstvom prema nekoj osobi zbog njenih osobina. Osnovnom logikom je moguće doći do činjenice da je neargumentirano iznošenje lošeg mišljenja o nekome na društvenim mrežama, posebno ako je zasnovano na predrasudama (religijskim, političkim, rasnim, seksualnim, rodnim, kulturološkim i drugim) zapravo širenje mržnje prema toj osobi. Pogotovo u slučajevima kada se nekritički komentiraju ne samo (javno) djelovanje neke osobe nego i njen izgled, odijevanje, ukusi, stavovi i slično. Hejtanje na internetu ima još jednu dimenziju. Osim neargumentiranog iznošenja lošeg mišljenja o nekome koje se podvodi pod kritiku i slobodu govora, postoji i fenomen onlajn klevetanja. U onlajn klevetanju, onaj koji piše status na društvenoj mreži “pouzdano” zna i bez ikakvih dokaza iznosi tvrdnju da je neko strani plaćenik, da radi stvari po narudžbi izvana, da je imao seksualnu aferu, da je počinio krivično djelo ili pak tvrdi da zna pojedinosti iz privatnog i porodičnog života te osobe i slično.

Najviši stepen širenja mržnje na internetu nije takozvano hejtanje, odnosno ono što bi se kod nas moglo podvesti pod govor mržnje, već buling, koji se smatra oblikom zlostavljanja. Prema definicijama jedne od organizacija za borbu protiv internet bulinga, ova pojava ima nekoliko osnovnih karakteristika: psihičko vrijeđanje osobe, uznemiravanje (posebno ako je zasnovano na rasnim ili rodnim predrasudama), prijetnje, prijetnje smrću, seksualno uznemiravanje i slanje poruka takvog sadržaja, takozvani sextortion koji je međunarodno priznat kao forma seksualne eksploatacije, dječija pornografija, uhođenje, širenje mržnje, neovlašteno korištenje i montiranje nečijih fotografija/videosnimaka, iznude odnosno ucjene i slično. Buling od hejtanja na internetu razlikuje upravo pojam uhođenja, odnosno činjenica da postoji kao kontinuirano proganjanje neke osobe. Taj je problem postao toliko raširen da su u nekim zemljama poput Sjedinjenih Američkih Država asocijacije koje se bave prevencijom bulinga uvele hitne linije za pomoć zbog povećanog broja samoubistava, koja su posebno izražena kod žrtava ove forme zlostavljanja na internetu. Specifičnost zlostavljanja na društvenim mrežama jeste da je vidljivo svima i da mu je osnovni cilj takozvani public shaming odnosno javno sramoćenje žrtve. Tako, naprimjer, godišnje u SAD-u bude oko četiri i po hiljade samoubistava mladih ljudi prema jednoj studiji. Prema toj istoj studiji, na jedno samoubistvo dođe stotinu pokušaja samoubistva. U njoj su navedene britanska studija prema kojoj je čak polovina samoubistava mladih povezana s bulingom te ona Univerziteta Yale koja donosi podatak da žrtve internetskog bulinga imaju čak do devet posto veće šanse da se odluče na samoubistvo nego ljudi koji mu nisu bili izloženi. Pored svega navedenoga, internet buling jeste forma proganjanja, što podrazumijeva kontinuitet uznemiravanja. Dok hejtanje na društvenim mrežama može biti jednokratno, buling karakterizira upravo vremensko trajanje i pokušaj da se što više osoba navede na mržnju prema nekome (naprimjer, tagovanjem drugih korisnika društvenih mreža na montiranu fotografiju neke osobe kako bi bila što vidljivija).

Hejt u državi, država u hejtu

U Bosni i Hercegovini je već 2017. godine bilo govora o usvajanju Izmjena i dopuna krivičnog zakona BiH koje bi podrazumijevale i kazne za online nasilje. Nijedan od glavnih medija u BiH nije izvijestio da li su usvojene izmjene koje se odnose na oblast online nasilja. Podatke o izmjenama zakona koji se tiču sankcioniranja online nasilja nemoguće je pronaći na internetu. Ovakva nevidljivost zakona, neproblematiziranje njegove forme i sadržaja, (ne)donošenja i suštine predstavljaju otežavajuću okolnost svakome ko potraži zaštitu ili prijavi online nasilje. Drugačije rečeno, žrtve online klevete, hejtanja i bulinga ne znaju koji im je put da zaštite svoja prava. Donekle su toga pošteđena djeca jer je u BiH osnovana web-stranica https://www.sigurnodijete.ba/. U trenutku pisanja ovog teksta, jedina verzija Zakona o krivičnom postupku BiH dostupna na internetu je ona  u kojoj su navedeni Službeni glasnici, među njima i onaj iz 2018. godine. U ovoj verziji zakona postoje članovi koji tretiraju širenje mržnje te neovlašteno prisluškivanje i optičko snimanje, ali nema posebne reference na online nasilje. Neke od ovih kategorija su proširene u izmjenama i dopunama ovog zakona usvojenima 2018. godine, no i dalje nema izravnog tretiranja problema. Ni edukacija u BiH nije na mnogo višem nivou. Osim pojedinačnih napora nevladinih organizacija, različiti nivoi vlasti u državi nemaju strategiju educiranja građana svih starosnih dobi o problemima nasilja na internetu, prevenciji, načinima samozaštite i eventualnom sankcioniranju počinitelja. Otuda se i pojave poput hejtanja, online klevetanja i bulinga veoma lako podvedu pod kritiku, a oni koji ih pišu se često smatraju hrabrim borcima za slobodu govora.