Suspenzija kao uvertira u advokaturu
Može se reći da sadašnji sistem sankcija u pravosuđu ide na ruku sudijama i tužiocima kojima disciplina nije među prioritetima u radu. Osim što je riječ o kaznama u iznosima od petine ili trećine plate za neke teže prekršaje radne discipline, koje opet ostavljaju dovoljno novca za prijatan život po bh. standardima, čak i najstrožijim sankcijama za sudije ili tužioce prethode dugi procesi za vrijeme kojih primaju puni iznos plate, čak i kada su pod suspenzijom.
Ustvari, može se reći da je „suspendovani sudija/tužilac“ najbolji posao u Bosni i Hercegovini jer njihova primanja nadmašuju i uvijek nepopularna primanja političara, a dok se političarima njihova visoka primanja uvijek nabijaju na nos zbog nerada, suspendovani sudije i tužioci zarađuju čak i više od njih, a tokom trajanja suspenzije platu u punom iznosu dobijaju kao nagradu za počinjeni prekršaj ili krivično djelo.
Pojedinim sudijama i tužiocima je suspenzija omogućila da u miru pripremaju odbranu u postupcima koji su protiv njih pokretani zbog korupcije, zloupotrebe položaja, krivotvorenja, nasilja, pa i seksualnih delikata. Veliki broj njih su, svjesni vlastite odgovornosti i izvjesnog razrješenja, odugovlačili s postupcima kako bi naplatili što više novca kojeg su potom ulagali u pokretanje vlastitih advokatskih kancelarija.
S druge strane, nerijetko suspendovani sudija ili tužilac provede neko vrijeme pod suspenzijom dok traje postupak koji se vodi protiv njega ili nje, a onda uoči izricanja podnese ostavku i tako izbjegne razrješenje koje sa sobom povlači zabranu ponovnog apliciranja na neku od pravosudnih funkcija. Naime, ostavka se tretira kao samovoljno napuštanje pravosudnog sistema i ne predstavlja formalnu prepreku za eventualni povratak u pravosuđe kakvu predstavlja razrješenje. (Istraživački tim Inforadara, Inforadar)
Mit o Tuđmanu
U javnosti se uporno ponavlja mantra kako Hrvatske bez Tuđmana ne bi bilo. Svaki drugačiji glas krajnje je nepoželjan pa ne čudi zgražanje na istup Katarine Peović.
Činjenice su jasne i ma koliko bile neugodne za nacionalne mitomane moraju se ne samo jasno i glasno reći, nego i svako malo ponavljati kako ne bi ostale zaboravljane u šumi (dez)informacija kojoj smo izloženi. Dakle, Međunarodni kazneni sud za zločine počinjene na području bivše Jugoslavije utvrdio je da je Franjo Tuđman bio jedan od sudionika udruženog zločinačkog pothvata čiji cilj je da se dio teritorija Bosne i Hercegovine etnički očisti i pripoji Hrvatskoj.
Haški sud odlučio je tako još 2013. godine i potvrdio 2017. u pravomoćnoj presudi tzv. hercegbosanskoj šestorci, a uz Tuđmana su, kao sudrugovi u pothvatu, označeni i njegov najbliži suradnik ministar obrane Gojko Šušak, potom načelnik Glavnog stožera Janko Bobetko, predsjednik tzv. Hrvatske zajednice Herceg Bosne Mate Boban te „šestorka“ – predsjednik vlade Herceg-Bosne Jadranko Prlić, ministar obrane Bruno Stojić, načelnici Glavnog stožera HVO-a Slobodan Praljak i Milivoj Petković, zapovjednik vojne policije Valentin Ćorić i načelnik Ureda za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić. (Goran Borković, Al Jazeera)
Romi u Evropi zbog loših uslova žive 10 godina kraće od drugih
Romi u Evropi često ne mogu sebi priuštiti zdravu prehranu ili grijanje zbog čega je i njihov očekivani životni vijek deset godina kraći od drugih Evropljana, upozorila je ove sedmice u svoj izvještaju Agencija Evropske unije za temeljna prava.
Bez obzira na to što žive u nekim od najbogatijih zemalja na svijetu, petina romske djece odlazi u krevet gladna. Uz to je raširena i diskriminacija prema njima pa su im izgledi za zapošljavanje manji.
“Svako četvrto romsko dijete živi u porodici koja ne može priuštiti osnovno kao što su zdrava prehrana ili grijanje, ili kojem je teško platiti stanarinu. Mnogi pate od gladi”, upozorava u priopćenju agencija za sjedištem u Beču, a prenosi Večernji list.
U Švedskoj, primjerice, glad pogađa svako peto romsko domaćinstvo, a u većini drugih zemalja obuhvaćenih ispitivanjem ta se stopa kreće između 10 i 15 posto. S druge strane, samo 6,5 posto sve ostale djece u Evropskoj uniji suočeno je s takvom oskudicom.
U svom izvještaju Agencija iznosi šokantne teškoće s kojima se suočavaju romske porodice, a direktor Michael O’Flaherty je pozvao vlade da prekinu taj začarani krug siromaštva i socijalne isključenosti. (Večernji list, Klix)
Da li su prošla vremena Zuke Džumhura?
Na granicama koje je on pješice prelazio danas su postavljene bodljikave žice. Stranci se nepovjerljivo gledaju, iznenadni gosti ne puštaju se u kuće. Neke od zemalja koje je obišao kao hodoljubac opustošene su ratom, a prelijepi mladići i djevojke “čije oči osvjetljavaju noći”, danas su migranti. Virus je dodatno produbio nepovjerljivost između ljudi. Svaki dodir, ma koliko bio nježan, može biti opasan. Kao da se sve prozlilo, uvuklo u sebe i odatle reži.
Svijet ponovo doživljava veliku mijenu i Zuko Džumhur je otišao prije nego što joj je svjedočio.
Ako bismo se požalili Zuki kako je danas teško uživati u životu, da svijet nije onakav kakvog ga je napustio, mislim da bi samo odmahnuo rukom. U crnom džemperu koji mu pristaje kao smoking, golubijim hodom odgegao bi iza ugla, privučen nekom muzikom, rijetko izgovaranom riječi ili zavjesom na prozoru. Ne mogu znati da li sam u pravu, da li bi on baš tako učinio ali vjerujem u to. Jer, Zuko Džumhur je bio čista životna radost, “s dušom bez koje bi nastala vječita suša, s glavom što kuću hoće da sagradi s krova.”
A mi, koji smo ostali? Mi moramo ponovo učiti hodati. (Selvedin Avdić, Žurnal)
Zlatnom medaljom nagradili afričkog gigantskog štakora: Od mina očistio golemu površinu
Afrički gigantski štakor Magawa nagrađen je zlatnom medaljom za “hrabrost i predanost dužnosti” nakon što je u Kambodži otkrio 39 mina i 28 neeksplodiranih jedinica municije, piše The Guardian.
Magawa je najuspješniji štakor koji je ikad obučila belgijska nevladina organizacija APOPO (u slobodnom prijevodu Organizacija za razvoj proizvoda za uklanjanje protupješačkih mina), a do sad je pomogao deminirati 141 tisuću kvadratnih metara površine – otprilike 20 nogometnih stadiona.
Cox je rekao da su štakori pametni te da će repetitivne zadatke koji se nagrađuju hranom raditi bolje od drugih životinja. Njihova ima veličina olakšava prolazak kroz minirano područje. Štakori mine detektiraju tako što ih se nauči da nanjuše jednu sastavnu kemikaliju mina, a poduka traje godinu dana.
Njihov radni dan traje otprilike 30 minuta, a počinje rano ujutro. Kada detektiraju minu, zagrebu vrh te tako jave svojim timariteljima.
Magawa, koji će inače uskoro u mirovinu, teniski teren može pretražiti za 30 minuta. Radi usporedbe, čovjeku s detektorom metala za isti bi posao trebalo do četiri dana. (Jutarnji list)
