Izbori su sve bliži, a lideri SDA i SBB-a postaju sve veći balast sopstvenim strankama. Korijeni sukoba su višestruki, ali koalicija se i dalje nekako drži na nogama. Do kada?

Javno obračunavanje čelnika Stranke demokratske akcije i osnivača Stranke za bolju budućnost BiH, Bakira Izetbegovića i Fahrudina Radončića, valja promotriti iz ideološkog, političkog, pravosudnog, medijskog, ličnog i stranačkog ugla. Njihovo političko-medijsko vojevanje odražava se na ponašanje i izborne izglede SDA i SBB.

SDA je interesni pokret konfuzne, pa i dvolične ideologije, a ne profilirana stranka. U početku, SDA je bila u znaku utemeljitelja Alije Izetbegovića i njegovog više vjerskog nego etničkog liderstva. Osnivačko jezgro SDA su činili Izetbegovićevi mladomuslimanski istomišljenici. Nasljednik Izetbegovića oca Sulejman Tihić marginalizirao je religijske desničare, deklarisao se kao antifašista i čovjek iz partizanske porodice. Poštovanje prema Josipu Brozu Titu iskazao je obilaskom njegovog groba. To je zgrozilo ekstreme u SDA. Tihića je žestoko napao i tadašnji reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić. Tihić je težio da SDA usmjeri ka građanskom centru.

Dolaskom na predsjedničko mjesto, Bakir Izetbegović vraća narodnjački desničarski kurs s naglaskom na vjerski karakter stranke. Izetbegović sin djeluje na očevoj ideološkoj matrici – na panislamizmu, turkofiliji i simpatijama za kalifatsko uređenje društva i države (vidjeti izlaganje Bakira Izetbegovića na Međunarodnom simpoziju “Srednji put u religiji, kulturi i politici – misao ravnoteže i umjerenosti u djelu Alije Izetbegovića” u Gazi Husrev-begovoj medresi).

Biznismensko-graditeljske ambicije

U središtu Radončićeve ideologije je on sam. Od kada je uspostavio Dnevni avaz kao bitan medijsko-politički činilac među Bošnjacima i u BiH, Radončićev cilj je stići u vrh države. To je komplementarno s njegovim biznismensko-graditeljskim ambicijama. Radončić je mijenjao ideološki diskurs, od punog pristajanja uz SDA do zaklinjanja u građansku opciju.

Bakir Izetbegović se nije dokazao ni kao političar ni kao državnik. Ni kao otac, sin nije gradio bh. političku platformu: sva politička vizura kod obojice išla je naprije iz vjersko-etničkog ugla. Zato SDA nije gradila prodržavne, već saveze sa ideološki najbližim a bosanskohercegovačkoj opciji dalekim strankama.

Vladajuća grupacija sa SDA u sredini ne postoji kao čvrst koalicioni blok. SDA nije u dobrim odnosima ni s jednom partnerskom strankom. Takva koalicija nemilice troši još jedan mandat na štetu građana i države BiH. SDA nije ispunila nijedno predizborno obećanje.

Kao državnik, Izetbegović ni u drugom mandatu nije pokrenuo nijednu inicijativu vrijednu funkcije koju vrši. Nije izgradio poziciju ni sa susjednim državama, ni u regiji, ni u Evropskoj uniji, ni sa SAD-om. Naprotiv, svi ti najbitniji geopolitički subjekti za BiH gledaju na Izetbegovića s rezervom zbog afiniteta prema ideološkoj orijentaciji Tayyipa Erdogana i njegovom načinu vladanja, kao i bliskosti sa islamskim grupacijama kao što su Muslimanska braća u Egiptu.

Jačanje sukoba

Radončić je SBBiH učinio parlamentarnom strankom i odlučujućom članicom vladajuće koalicije. S rastom sukoba Radončić – Izetbegović, SBB je čas poziciona, čas opoziciona stranka. Putem Dnevnog avaza, SBB je, ustvari, najradikalniji oponent u vlasti čiji je formalni dio.

Radončić je nedugo bio i državni ministar sigurnosti i to je optimalno iskoristio, a to i danas eksploatiše. Dnevni avaz raspolaže informacijama iz tog domena koje drugi mediji nemaju. Radončić nije dospio do samog državnog vrha. Dva puta je izgubio od Izetbegovića u nadmetanju za Predsjedništvo BiH. To boli. U spoljnopolitičkoj sferi, Radončić se nastoji predstaviti kao lider izrazite proameričke i evroatlantske orijentacije, s kritičnošću prema sadašnjoj turskoj vlasti.

Radončić je snažno oponirao i Amerikancima. Tako se prije osam godina okomio na tadašnjeg prvog zamjenika visokog predstavnika, Amerikanca Raffija Gregoriana, optužujući ga da ne donosi mir, već produkuje haos kako bi što duže ostao zbog zarade. Gregorian je, navodno, bio naručilac analize OHR-a i šeme na kojoj su politički, vjerski i poslovni bošnjački prvaci označeni kao kriminalistička organizacija koja finansira radikalne skupine.

Dolazimo do pravosudnog aspekta rivaliteta Izetbegovića i Radončića koji je u središtu trajućeg sukoba. Protiv Radončića je u toku sudski proces zbog ometanja rada pravosuđa u slučaju Keljmendi, kojem se sudi na Kosovu nakon bijega iz BiH. Predsjednik SBB-a je optužen da je vršio pritisak na Azru Sarić da lažno svjedoči pred prištinskim sudom. U optužnici protiv Nasera Keljmendija (kojeg se tereti kao narkobosa i povezuje i sa ubistvom Ramiza Delalića Ćele) spominjan je Radončić. On se pred sudom u Prištini pojavio i kao svjedok Tužilaštva. Specijalni tužilac EULEX-a (Misija vladavine prava Evropske unije na Kosovu) je Amerikanac Andrew Hughes. I taj sudski proces je u toku.

Zanimljivo da je Radončić svjedočeći kazao i sljedeće: “Gospodin Raffi Gregorian me je upozorio tokom jednog sastanka u mojoj kancelariji da bih trebao da se pazim jer postoje neke sumnje oko Keljmendija. Poslije toga nismo više sarađivali sa gospodinom Keljmendijem.”

To je i uvod u medijsku dimenziju političkog rata između Radončića i Izetbegovića. Tokom svjedočenja pred prištinskim sudom, Radončić je tvrdio da je za ubistvo Ramiza Delalića odgovorna “bošnjačka državna mafija”, a da su ga likvidirali da “ne bi otkrio desetak političkih ubistava”. Radončić je izjavio kako je Delalić “bio kontroverzna ličnost koja je radila za tajnu muslimansku službu“, da je “bio duboko involviran i čak sam izjavljivao da je ubijao za predsjednika Aliju Izetbegovića”.

Koalicija ipak ostala

Rukovodstvo SDA oštro je reagovalo, posebice zbog Radončićeve izjave kojom je Delalića direktno povezao s Alijom Izetbegovićem i ubistvom srpskog svata Nikole Gardovića prvog marta 1992. godine na sarajevskoj Baščaršiji. Izetbegović je pred novinarima osudio Radončićeve izjave, ali je rekao da to neće ugroziti koalicioni dogovor.

Prije odlaska u Prištinu, Radončić je kazao da je ušao u koaliciju sa SDA “iz nužde, da bi se stabilizovali odnosi u Federaciji BiH”. Radončić nije prethodno savez sa SDA nazivao “nužnim”, već kao partnerstvo vodećih bošnjačkih stranaka koje će donijeti neviđen ekonomski napredak i svaki drugi boljitak narodu i državi.

Radončić nije govorio niti je Avaz pisao o “bošnjačkoj državnoj mafiji” kada su Slobodna Bosna, Dani i emisija FTV-a 60 minuta ukazivali na nerazjašnjena politička ubistva i moguće sprege politike i organizovanog kriminala. Napadao je Gregorijana zbog tvrdnji o takvoj sprezi (braneći sebe). Sad Avaz koristi pisanje tih medija.

Preokret u Radončićevom odnosu je nastao zbog tih suđenja, naročito ovog u Sarajevu. Računao je da će mu politički dogovor sa SDA ishoditi aboliciju. Sad nemilice udara po Bakiru Izetbegoviću, njegovoj supruzi i njihovoj rodbini smještenoj na uticajnim mjestima u vlasti. Spektar optužbi protiv Izetbegovića ide od nepotizma do suodgovornosti za politička ubistva i sprege s radikalizmom pod krinkom islama.

Radončiću je (in)direktno odgovoreno knjigom Fahrudin Radončić: Mafijaš u podzemlju Balkana. Ono zašto se sad Radončiću sudi je benigno spram onog za šta ga optužuje ta knjiga – od veze s narkomafijom do saučesništva u naručenim ubistvima.

To mračno nadmetanje ima i ličnu i stranačku notu. Vidno je to i iz nedavnog intervjua člana državnog Predsjedništva Izetbegovića za SAFF, magazin selefijskih nazora. Na pitanje o trajućim atacima Dnevnog avaza i zašto ga Radončić toliko napada i mrzi, Izetbegović odgovara: “Zato što mu niko nije brkao planove kao ja.” Za ovaj napis vrijedan je i odgovor Izetbegovića: “Svašta je Radončić pričao, izjavljivao i radio. I proizveo živo blato u kome se sada davi. I svako mu je kriv osim njega samog, koji je sve to zakuhao. Bošnjaci su bili zaprepašteni izjavama koje je dao u Prištini, i neće ih zaboraviti, i nema tog suda koji ga može od tih optužbi oprati.” Naime, Radončić prijeti tužbom Izetbegoviću jer je tvrdio kako je šef SBB-a optužio Bošnjake i Aliju Izetbegovića za početak rata u BiH.

Na pitanje zašto SDA pristaje na ostanak koalicije sa SBB-om, Izetbegović kaže: “SBB za sada ne prati svog šefa u destrukciji, koja je uostalom verbalna. Parlamentarci i ministri zajedno sa nama održavaju kakvu-takvu stabilnost koalicija i vlada. Ukoliko se to promijeni, i mi ćemo promijeniti odnos prema SBB-u.” Time Izetbegović nastoji distancirati SBB od Radončića.

Dakle, SDA i SBB formalno ne prekidaju koaliranje. Obje stranke su hendikepirane zbog njihovih vođa. Izetbegoviću nije samo teret medijska hajka već i činjenica da su stranku napustili uticajni članovi, da se stvaraju nove stranke i savezi za rušenje SDA, da je ta stranka izgubila premoć u delikatnoj Srebrenici i načelnička mjesta u više sredina. Radončić i njegova stranka su pod teškom sjenom suđenja. Tako su lideri SDA i SBB-a postali stranački balast na radost izbornih konkurenata.