RTRS i dalje razvija teoriju o “tajnom planu Vijeća ministara” koji predviđa trajno smještanje izbjeglica u Republiku Srpsku. U izvještajima BNTV-a nije bilo takvog huškanja

RTRS: Konstantno kršenje profesionalnih normi

28. maj – 3. juni 2018.

JASNA ODIOZNOST: “Miroljubivi mještani semberskog sela Donje Crnaljevo pitaju se šta će migranti, ako dođu u velikom broju, tu raditi.” Ovo je citat iz izvještaja Zorice Cvjetković o jednoj od migrantskih ruta koje vode preko BiH. Iako je, kako je u izvještaju navedeno, najveći broj nelegalnih ulazaka u BiH spriječen, iščitava se kroz sve što je gledaocima ponuđeno jasna odioznost prema ljudima koji su se u potrazi za boljim i sigurnijim životom uputili na dug i riskantan put. Semberija, kao i Zvornik, graniči sa Srbijom koja, evidentno, ni ne pokušava migrante zaustaviti na svojoj granici prema BiH, o tome postoji jasna zavjera šutnje, odnosno taj se podatak ne problematizuje. Umjesto toga, za sugovornike novinari RTRS-a koriste uglavnom zvaničnike vladajućeg SNSD-a koji isključivog krivca vide u Ministarstvu sigurnosti BiH.

TAJNI PLAN VIJEĆA MINISTARA: Po čijem se nalogu, pitamo uredništvo Dnevnika RTRS-a, plasiraju neutemeljene informacije o “tajnom planu Vijeća ministara BiH da u RS smjesti 11.000 migranata”? Pozivajući se na pisanje Večernjih novosti koje su ovu tvrdnju prve iznijele, novinari Dnevnika 2 napravili su i anketu u više gradova RS-a, koja je pokazala koliko su građani nespremni prihvatiti one kojima je pomoć potrebna, iako je jasno da većini njih BiH nije konačno odredište. Demanti ove vijesti Vijeća ministara BiH ostao je potpuno nezapažen. Stoga pitamo i RAK ima li namjeru raditi svoj posao ili će i dalje sa strane gledati kako javni emiter krši kodekse profesionalnog izvještavanja plasiranjem neprovjerenih informacija?

SPORNA RAVNOPRAVNOST: Vijest da je Ustavni sud Federacije BiH priznao Srbima konstitutivnost i jednakopravnost u tri kantona s hrvatskom većinom i naložio da tu odluku implementiraju najdalje u roku od šest mjeseci, našla je svoje mjesto u 20. minutu Dnevnika 2 emitovanog 29. maja. Ako je suditi prema onome što su gledaoci mogli vidjeti i čuti, Srbima u Federaciji BiH, posebno u Hercegovačko-neretvanskom kantonu, ne valja ni kada nisu, ni kada jesu konstitutivni. A ni RTRS-u. Koji dok se lamentira nad ravnopravnom upotrebom pisama u Federaciji BiH, zaboravlja da ni RS, počevši upravo od RTRS-a kao javnog servisa, tu ustavnu obavezu ne poštuje.

POSLOVIČNI NEMAR: Nemar kojim novinari prihvataju tvrdnje sugovornika u svojim izvještajima, ne propitujući ih, postao je praksa ne samo na javnom servisu bh. entiteta Republika Srpska nego i većine medija. Izdvajamo primjer iz izvještaja Anđelka Jandrića, emitovan u Dnevniku 28. maja, posvećenog otvaranju posebnih ureda Uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove RS. U njima će Srbi, pojašnjeno je, raseljeni iz Federacije BiH, dobiti pravnu pomoć prilikom uknjižavanja svoje imovine sukladno novom federalnom Zakonu o zemljišnim knjigama. Pomoć je potrebna jer se, tvrdi u svojoj izjavi pomoćnik ministra za izbjegla i raseljena lica RS, “tamo svašta dešava”. Šta se to “tamo” dešava, Jandrić niti je upitao, niti pokušao saznati iz drugih izvora.

BESMISAO BEZ KRAJA: Koliko god da puta lider SNSD-a i predsjednik RS-a Milorad Dodik ponavlja jedne te iste tvrdnje, poput one da će RS i Srbija biti jedna država, koliko god je puta spreman javno obesmišljavati BiH, RTRS će to prenositi (Dnevnik 2, 30. maj – Dodikovo predavanje studentima beogradskog FPN-a).

Ocjena: 1

BNTV: Bez podizanja tenzija

28. maj – 3. juni 2018.

BOMBASTIČNA NAJAVA: Zahvaljujući prisebnosti i hrabrosti vozača (ime mu nije navedeno), izbjegnuta je tragedija u kojoj je život moglo izgubiti pedeset učenika banjalučke Ekonomske škole kada je na maturalnoj ekskurziji u Italiji pod autobus podletio motor. Autobus je u samo nekoliko minuta nakon što su putnici izašli izgorio, za udes je kriv motorista, no o vozaču jedva da smo išta čuli. Umjesto toga, nakon što je Konzulat BiH u Milanu svim učenicima kojima su izgorjeli pasoši izdao privremene putne isprave, pa se dio njih vratio u Banjaluku, vijest je bila: “Roditelji najavljuju tužbe protiv putničke agencije koja je ekskurziju organizovala”. Zašto tužba protiv agencije, na koji način je ona za ovu saobraćajnu nesreću odgovorna, pitanja su na koja novinar nije potražio odgovor. Odgovor nije zanimao ni uredništvo Dnevnika. Bitna je tek bombastična najava izvještaja.

PRAVDA ZA DAVIDA: I u nedjelji iza nas u dnevnicima su svake večeri emitovani izvještaji o protestnim okupljanjima u Banjaluci na kojima porodica i građani pod sloganom “Pravda za Davida” traže istinu o okolnostima smrti Davida Dragičevića. Okružno tužilaštvo u Banjaluci i dalje vodi istragu u ovom slučaju, pojedini blogeri nude svoje dokaze oko načina smrti ovog mladića, pa se stoga i izvještaji s protesta svode na svakodnevno ponavljanje istih zahtjeva i optužbi upućenih ka vrhu MUP-a RS i patologu Željku Karanu, za koga Davidov otac i članovi grupe “Pravda za Davida” tvrde da su odgovorni za njegovu smrt.

Posredno, još jedna smrt, za koju roditelji sumnjaju da je osuđena kriva osoba, bila je tema kojoj je uredništvo Dnevnika posvetilo posebnu pažnju. Riječ je o saobraćajnoj nesreći koja se desila 2011. godine od čijih je posljedica preminuo Nikola Đurović. Sud je na zatvorsku kaznu 2013. godine osudio Nenada Radinkovića, no on je od izricanja presude nedostupan pravosudnim organima. I dok MUP RS tvrdi da nema podatke o tome gdje se Radinković nalazi, BNTV je saznao da je on nedavno boravio u Bosanskom Petrovcu, te da ga je policija privodila zbog kršenja javnog reda. Nije zadržan jer za njim nije, navedeno je, postojala potjernica. Kroz ovaj izvještaj ogoljena je sva nefunkcionalnost BiH i nesaradnja njenih institucija. Zato je i moguće da o jednom te istom slučaju jednu verziju javnosti prenosi državni ministar sigurnosti, a drugu ministar unutrašnjih poslova RS-a.

Ocjena: 6

Komparativna analiza

U izvještajima o inicijativi SDS-a da se u Parlamentu BiH po hitnom postupku usvoje izmjene Zakona o javnim servisima u našoj zemlji, i RTRS i BNTV promašili su suštinu ovog pitanja.

Cijela problematika ostala je u sjeni novog političkog sukoba SDS-a i SNSD-a. Tako nije ni dotaknuto pitanje o tome šta bi ostalo od javnih emitera ukoliko bi se prihvatila inicijativa SDS-a o ukidanju RTV takse i prešlo na budžetsko finansiranje. SDS to pravda političkom pristrasnošću prije svega RTRS-a i FTV-a spram vladajućih struktura. A niti RTRS niti BNTV ne otvaraju pitanje da li bi finansiranjem BHT-a, RTRS-a i FTV-a iz državnog odnosno entitetskih budžeta ta pristrasnost bila samo legalizovana. Ili, pak, da li SDS, krijući se iza navodne brige o građanima, računa na izbornu pobjedu u oktobru, pa ovim zakonom želi osigurati uslove da kontroliše RTRS?