Bez dogovora je prošao još jedan sastanak o izmjenama Izbornog zakona. Ali…

Piše: Nihad Hebibović

Ni posljednji sastanak predstavnika političkih stranaka SDA, SBB, SDP, DF i HDZ o izmjenama Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, koji je održan u Sarajevu u prisustvu ambasadorice Sjedinjenih Američkih Država u BiH Maureen Cormack i šefa Delegacije Evropske unije u BiH Larsa Gunnara Wigemarka, nije rezultirao dogovorom.

Za razliku od sastanka s početka ovog mjeseca, kome nije prisustvovao lider HDZ-a, on je nakon upućenih kritika iz Kongresa Sjedinjenih Američkih Država (gdje je rečeno da Čović zajedno s Dodikom predstavlja najvećeg kočničara političkih i integrativnih procesa) ovaj put odlučio da prisustvuje sastanku i izađe iz svojevrsne samoizolacije.

O kakvoj je samoizolaciji riječ? Naime, nakon zadnjeg sastanka predstavnika međunarodne zajednice i predstavnika SDA, SBB-a, SDP-a i DF-a, na kojem je predstavljen prijedlog reduciranja Doma naroda, koji je naišao na temeljno razumijevanje kod predstavnika međunarodne zajednice, a naročito kod Sjedinjenih Američkih Država, iz HDZ-a su se oštro usprotivili takvoj vrsti prijedloga, poručivši da o tome ne može biti govora.

Ipak, unatoč tome, lider HDZ-a sada je prisustvovao sastanku, na kojemu je, između ostalog, bilo govora o pomenutom prijedlogu. Sudeći po ishodu sastanka, očito je da u HDZ-u imaju problem s tim prijedlogom. Prijedlogom koji u najmanju ruku odslikava minimum demokratskih principa pravno uređene države, u kojoj politička manjina ne može nametati političku volju demokratskoj većini.

Iako sastanak nije rezultirao bilo kakvim dogovorom, ostaje činjenica da je lider HDZ-a nakon početnog odbijanja pristao da sjedne za stol i razgovara o reduciranju Doma naroda. S tim u vezi, evidentno je da se povremene prijetnje rušenjem ustavnog poretka koje dolaze od pojedinih članova HNS-a mogu tumačiti tek kao sredstvo pritiska kako bi se pristalo na ono što politički nije moguće.

Šta je onda politički moguće? Moguće je realizirati prijedlog reduciranja Doma naroda koji ima podršku SAD-a i dijela EU. Naprosto je začuđujuće da njegova implementacija ovisi o manjinskoj političkoj volji koja se nalazi s onu stranu civilizacijskog konsenzusa između pronositelja zapadnodemokratskih vrijednosti i domaćih političkih opcija koje uviđaju potrebu reduciranja Doma naroda.

Pitanje koje se u ovom trenutku nameće jeste da li su za implementiranje tog prijedloga potrebne političke opcije koje se ne žele odreći retrogradnog etničkog koncepta, i selektivne upotrebe pravno diskutabilnog principa takozvane konstitutivnosti?

Sljedeći sastanak najavljen je za treći maj. Hoće li do tada neke političke opcije uvidjeti da su u sukobu s temeljnim demokratskim principima na kojima počivaju zapadnoevropske demokratije.