Sve je počelo tako bizarno, kao kakva neuspjela šala. Prve subote u oktobru, usred bijela dana, pažnju prolaznika na centralnom zagrebačkom trgu privukla je omanja grupica klečećih muškaraca. Gledali su ih u čudu pretpostavljajući kako se radi o kakvom uličnom performansu. I dobro su pretpostavili, upravo se o tome, naime, i radi.
Svake prve subote u mjesecu „molitelji”, samoprozvani Vitezovi Bezgrešnog Srca Marijina, okupe se na Trgu bana Jelačića da bi održali predstavu nazvanu „Muževni budite”. S krunicama u rukama, klečeći pred križem, Gospinim kipićem, zastavama i transparentima u maniri srednjovjekovnih crkvenih dramskih uprizorenja, upućuju vapaj Bogu moleći ga za povratak tradicionalnih moralnih vrijednosti. Pod time misle na žensku čednost s naglaskom na čedno odijevanje, predbračnu „čistoću”, zakonsku zabranu pobačaja i, prije svega ostalog, da muškarci vrate izgubljenu dominantnu ulogu u obitelji. I oni bi, eto, željeli zasjesti na tron patera familiasa kao njihovi očevi, djedovi i djedovi djedova i imati autoritet „duhovnog” gospodara i glave obitelji. Dosta im je suvremenih liberalnih tlapnji o ravnopravnosti spolova i filozofskih panegirika slobodi koji rezultiraju ženinom neposlušnošću i nedovoljnim poštovanjem autoriteta vlastitog muža. Sunovrat civilizacije počeo je, znaju to dobro, onog dana kad je žena umislila da je ravnopravna muškarcu i u svojoj nezahvalnosti zaboravila gdje joj je mjesto. Blažen bio patrijarhat u kojem su govorile samo kad su bile pitane, a i tada kratko, skrušeno i pognute glave, prema naputku apostola Pavla: „…žene neka šute na sastancima. Nije im dopušteno govoriti, nego neka budu pokorne kako i Zakon kaže. Žele li što saznati, neka kod kuće pitaju svoje muževe jer ružno je da žena govori na sastanku” (1. Kor 14, 33-35).
Obećana moć
Tako naši molitelji željni obećane, a nerealizirane moći, u Bibliji pronalaze riječi koje im povlađuju, nadahnuće ovjereno Božanskim autoritetom i utjehu svojem obespravljenom i teško povrijeđenom ponosu. „Žene neka se pokoravaju svojim muževima kao Gospodinu, jer muž je glava žene…”, piše apostol Pavao (Ef 5, 21-23). Da ne bi bilo nesporazuma oko interpretacije ovih riječi, svećenik Ivica Raguž 2016. je napisao teološki osvrt. U njemu pojašnjava kako se „neposlušnost (žene) izriče u traženju svojih prava za jednakošću koja briše razlike, u tome da žena ne želi prihvatiti da je ona od Adama, a ne Adam od nje, da je ona drugotna, a muškarac prvotan” te da je „po ženskoj neposlušnosti grijeh ušao u svijet”.
No, za razliku od Raguževog, u tisućljetnoj tradiciji diskriminacije žena nađe se i pokoji duhovit pokušaj njenog opravdanja. Posebno je simpatičan Sveti Toma Akvinski, službeni učitelj Katoličke crkve, kad objašnjava da je žena „mas occasionatus” tj. „neuspjeli muškarac” pri čijem je začeću došlo do pogreške. Bitno je manje simpatično da su na koncilu 585. godine u Maconu crkveni oci raspravljali o tome jesu li žene uopće ljudi.
No, naše vitezove-molitelje muči još nešto. Od ženine oholosti i neposlušnosti još više ih tišti ženina zavodljivost. Izazovno odijevanje i provokativno šminkanje nadražuju ih do te mjere da se nisu u stanju obuzdati. Zavide braći Talibanima koji su afganistanskim ženama jasno dali do znanja kako neće tolerirati njihovo ukrašavanje ni besciljno lutanje, nego da imaju biti u kućama. Izaći smiju ako imaju neki baš jako opravdan razlog, ali samo u pratnji muškog rođaka i uz uvjet da su potpuno prekrivene burkom. Proviri li im nalakirani nokat, prst će im biti odsječen. „Ženske osobe bi trebale misliti da svojom nošnjom i svojim odijevanjem ne izazivaju grijehe kod muškaraca”, objašnjava jedan od Talib…, pardon molitelja, pater Božidar Nagy, koji se time svrstao u bogatu tradiciju wannabe kontrolora ženske seksualnosti, od Svetog Ivana Zlatoustog do kandidata za svetost, Blaženog Alojzija Stepinca. I dok zlatousti svetac kaže da su „žene uglavnom određene da zadovoljavaju pohotu muškaraca”, blaženik nadahnut Kristovim miroljubivim naukom dodaje da će „svaka žena bludnica biti zgažena kao smeće na ulici”. Sve u svemu, čini se da je ideja ženske čednosti uvijek seksualno nadraživala primordijalne nagone muškića nevičnih samokontroli. I imaju molitelji pravo, ta zavodljiva „drugotna” stvorenja zaista dovode u kušnju muškarce s naglašenim nagonom za silovanje, koji nikad nisu pomislili da bi umjesto žena trebali sebe, kao latentne nasilnike opasne za društvo, zatvoriti u kuće bar dok ne ovladaju tom civilizacijski nametnutom naprednom vještinom kontrole nagona.
Lokalni redikuli
Molitelji u Zagrebu, a odnedavno i u mnogim drugim gradovima pa, prešavši državnu granicu, i u mostarskom naselju Vihovići, sve manje su tek zanemariva pojava lokalnih redikula, kakvih nam, Bog nam je svjedok, nikad nije nedostajalo. Ovaj je bizaran pokret retradicionalizacije i reklerikalizacije već ionako krajnje suspektno sekularne države krenuo iz Poljske od kuda se pokušava proširiti svijetom. Poziv na okupljanje hrvatskim muškarcima katolicima upućen je s portala Muževni budite, koji je povezan sa Zakladom Vigilare i njenim predsjednikom Johnom Vicom Batarelom. Ma kako bila nazadna, njihova ambicija nije beznačajna budući da u nezadovoljnim muškarcima nalaze sve više vjernih i odanih sljedbenika. U vremenu vladavine bezumlja u kojem je moguće okupljanje više tisuća protivnika cijepljenja bez i jednog jedinog racionalnog argumenta ili postojanje ravnozemljaša i raznih drugih komedijaša proizašlih iz tzv. „teorija” zavjere, ovakve pokrete ne treba olako zanemariti. Jedina država dovoljno hrabra da se suprotstavi ovim pokušajima diskriminacije žena je Brazil. Tamošnji su biskupi jasno rekli ne ovakvim performerima, otvoreno se usprotivivši njihovim idejama. Predstavnici Katoličke crkve u Hrvatskoj odbijaju javno komentirati ova događanja.
Paulina Janusz, Poljakinja nastanjena u Zagrebu, za Provjereno je objasnila kako je „Ordo Iuris (zaklada povezana s Vigilare) na početku bila jedna marginalna inicijativa i mi smo se zezali da su to neki luđaci koji imaju radikalne stavove, koji zapravo ne predstavljaju nikoga. Međutim, onda je na vlast došla desnica i vladajuća stranka Pravo i pravda i nekoliko njihovih koalicijskih partnera koju su još desniji od Prava i pravde. Onda su stavovi koje iznose ti ekstremisti postali stavovi vladajućih stranaka”. U Poljskoj je u međuvremenu uvedena gotovo potpuna zabrana pobačaja, a vlada je nedavno izdala direktivu prema kojoj liječnici moraju bilježiti svaku trudnoću u državi. Opozicija i aktivističke udruge ukazuju da je to korak k potpunom nadzoru i kontroli ženske seksualnosti te u ovom registru prepoznaju alat represije koji služi za detektiranje ilegalnih pobačaja. „Poljakinje trebaju brigu, a ne kontrolu”, istakao je vođa poljske opozicije i bivši predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk.
Radikalno pogrešna uvjerenja
Ono što ovakve inicijative ne čini tek marginalnim pojavama, koje bi bilo najbolje ignorirati, jest njihova upornost u sustavnom vršenju pritiska na zakonodavca da zakonski zabrani stečena prava, poput prava žene na prekid trudnoće. Problem je i u tome što svojim kontinuiranim prisustvom u javnom prostoru otupljuju osjećaj da se diskriminaciji treba suprotstaviti. Tako ćemo čuti kako u pluralnom i otvorenom društvu svaki svjetonazor treba imati pravo javne artikulacije te da se tolerancija baš i temelji na dopuštanju mišljenja s kojima se ne slažemo. No, tolerancija ima granice. Postoje tako radikalno pogrešna uvjerenja, koja ni zahtjev za pluralitetom mišljenja ne može opravdati jer su opasna te za posljedicu imaju diskriminaciju i/ili nasilničko postupanje.
Molitelji se u Hrvatskoj nisu pojavili tek u oktobru. Godinama prije su u čekaonicama ginekoloških ambulanti ostavljali letke kojima su pokušavali indoktrinirati trudnice lažnim informacijama o pravima nerođenog „djeteta” zajedno s krvavim fotografijama i zastrašujućim porukama o paklu i gubitku milosti Božje koji očekuje „grešnice”. U to je vrijeme trebalo ukloniti takve materijale iz čekaonica i ne dozvoliti im da opterećuju žene neznanstvenim, ali uznemirujućim baljezganjima. Sljedeći korak im je bio pasivno-agresivno stražarenje pred ginekološkim odjelima bolnica gdje su, širenjem radikalnih stavova o postupku prekida trudnoće, neprimjereno opterećivali javni prostor i žene koje su odlučile zatražiti ovaj medicinski postupak na koji još uvijek imaju puno zakonsko pravo. Ostaje pitanje što je sljedeće budući da nije vjerojatno kako će se zaustaviti moliteljskim predstavama na trgovima.
Reče Isus svojim učenicima: „Kad molite, ne budite kao licemjeri koji vole moliti stojeći u sinagogama i na raskršćima ulica da se pokažu ljudima. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti, naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svome Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.” (Mt 6,5-6,6)
