Misterija smrti britanskog reportera u granatiranju Kosova

Nedostatak presuda pokazuje da nekažnjavanje nasilja nad novinarima traje desetljećima nakon završetka balkanskih ratova

Misterija smrti britanskog reportera u granatiranju Kosova
Kerem Lewton Memorial

Priča o neobjašnjivoj smrti britanskog televizijskog producenta Kerema Lawtona u martu 2001. godine, kada je granatirano kosovsko selo u blizini sjeverno-makedonske granice, posljednja je u BIRN-ovoj seriji o novinarima ubijenim u jugoslavenskim ratovima.

Bilo je podne, 29. marta 2001. godine, kada je tim novinske agencije Associated Press u glavnom gradu Kosova Prištini primio informaciju da su se čuli pucnji u blizini granice sa Sjevernom Makedonijom.

Kerem Lawton, 30-godišnji britanski producent za AP Television News, i Sylejman Kllokoqi, snimatelj agencije, odlučili su se uputiti prema Kriveniku, selu tri kilometra udaljenom od granice s kosovske strane.

– Kad smo stigli u Krivenik, vidjeli smo kako neka američka vojna vozila napuštaju to mjesto. Lokalno stanovništvo nam je reklo da je sat vremena ranije minobacač pogodio selo – kazao je Kllokoqi za BIRN.

Incident se dogodio usred oružanog sukoba između sjeverno-makedonskih trupa i pobunjenika etničkih Albanaca iz gerilske Nacionalno-oslobodilačke vojske, koji je izbio u januaru i trajat će nekoliko mjeseci prije potpisivanja mirovnog sporazuma kasnije 2001. godine.

– Kerem je parkirao dok sam ja krenuo pješice do mjesta pogođenog minobacačem. Odjednom sam čuo snažnu eksploziju koja je udarila automobil i vidio sam dim – nastavio je Kllokoqi.

Na selo je ispaljena minobacačkih granata. Kllokoqi, koji je bio neozlijeđen, odmah je počeo dozivati kolegu.

– Počeo sam vikati „Kerem! Kerem!“. Tada sam ga vidio u autu prekrivenog krvlju. Bio je u nesvijesti. Uzeo sam ga u naručje tražeći pomoć i auto koje bi ga prevezlo u bolnicu – prisjetio se.

– Patrola američkih mirovnih snaga pružila je Keremu prvu pomoć. Potom su ga odveli cestom, prvo u lokalnu kliniku, a zatim u kamp Bondsteel, američku vojnu bazu na Kosovu, ali je od zadobijenih rana preminuo prije dolaska tamo – objasnio je Kllokoqi.

Više od dva desetljeća kasnije ostaje nejasno ko je ispalio granate. Nijedna strana nije priznala odgovornost, a istrage nisu dale odgovore.

Kllokoqijeve su se oči napunile suzama dok se prisjećao svog posljednjeg radnog dana s Lawtonom. “Bio je vrlo predan poslu. Bio je pun strasti, oličenje profesionalnog i hrabrog momka”, kazao je.

Oko 150 novinara i drugih medijskih djelatnika ubijeni su tokom i nakon ratova na Balkanu devedesetih godina – od kojih su neki bili stranci koji su u regiju došli kako bi izvještavali o sukobima, ali većina njih bili su državljani zaraćenih republika.

Neki su ubijeni dok su izvještavali s prvih linija, dok su drugi ubijeni iz vatrenog oružja na ulicama svojih rodnih mjesta ili u vlastitim uredima. Usred histerije nacionalističkih nemira, neki su novinare doživljavali kao neprijatelje koji su izvještavali o nezgodnim istinama.

Do sada je samo jedna osoba osuđena za odgovornost od svih tih ubistava – srpski paravojni šef Dragan Vasiljković, poznatiji kao ‘Kapetan Dragan’, koji je proglašen krivim za napad u Hrvatskoj u kojem je ubijen njemački novinar.

Nedostatak presuda pokazuje da nekažnjavanje nasilja nad novinarima i ostalim medijskim djelatnicima traje desetljećima nakon završetka balkanskih ratova.

BIRN-ova serija tekstova donosi priče nekih od ovih novinara i naglašava kako pokušaji da im se osigura pravda još uvijek nisu uspjeli – uglavnom zbog službenog nemara ili nezainteresiranosti ili ponekad zato što njihova smrt još uvijek postavlja pitanja o ljudima koji imaju veze s najvišim nivoima moći na Balkanu danas.

Izvor: BIRN

About The Author