Politička odgovornost rastegljiv je pojam, jedni je tretiraju ozbiljno, drugi neće ni da čuju za nju
Piše: Vladimir Matijanić
Nije na nama da utvrđujemo je li dvadesetdvogodišnji Matteo Ružić morao umrijeti prošle nedjelje na ulici u Zaprešiću, jer je njegovo zdravstveno stanje bilo takvo da ga ne bi spasilo ni idealno zdravstvo ili je umro zbog kaosa u sistemu za koji bi, po principu političke odgovornosti, resorni ministar Milivoj Kujundžić trebao ispaštati ostavkom ili smjenom. Konačnu odluku neka donesu osobe s adekvatnim stručnim znanjima i potpunim uvidom u cijeli slučaj.
Iz medija smo doznali da je hitna pomoć reagirala brzo, no na lice mjesta prvi je stigao tim bez liječnika. Onaj s liječnikom do pokojnoga Ružića došao je nakon 27 minuta. Prekasno.
Nije na nama, dakle, da utvrđujemo jesu li u pravu gnjevni građani koji zasipaju Ministarstvo jajima, a društvene mreže salvama ogorčenja zbog toga što “nam ljudi umiru po ulicama” ili je u pravu ministar zdravstva kada se poziva na inspekcijski nalaz pa tvrdi da se u ovom slučaju postupalo po pravilima struke i da ni liječnik ne bi uradio ništa više od onog što je učinjeno.
Naša je tema činjenica da od prve sekunde kada je objavljena vijest o smrti na zaprešićkoj ulici, Kujundžić nije pokazao niti minimum volje za odlaskom s ministarskog mjesta. Nije čak ni zamrznuo ministarsku funkciju dok se precizno ne utvrdi je li Ružiću presudilo loše zdravlje ili katastrofalno zdravstvo. Jok, od prvoga dana Kujundžić jasno daje do znanja kako se o svemu može govoriti osim o njegovoj ostavci.
Ljudski je život u Hrvatskoj suviše tehničko pitanje da bi bio povod za ozbiljniju ministarsku nelagodu koja bi, zajedno sa ostalim, brojnim nedostacima u zdravstvu, dovela do ostavke. Ministrova odlučnost u dokazivanju da je Ružić umro jer je morao, nekako se čini najstrašnijom. Ako je sve kako treba, zašto ministar objašnjava što se dogodilo? Zato što je javnost uznemirena? U redu, ali javnost traži i ostavku. Što s tim?
Per Sandberg, norveški ministar ribarstva, nedavno je odstupio kad se doznalo da je na godišnji ponio službeni mobitel. Samo zato. Norveška nikad neće biti Hrvatska. Nažalost, ni obrnuto.
