MIJEŠANI BRAKOVI: Kontrarevolucionarni udar na čistoću nacije i politike

Dobro došli u 1996. godinu, ovdje još ništa nije (re)definirano. Ako već nema vakcina, imunizirat ćemo vas ideologijom, to uvijek pali

MIJEŠANI BRAKOVI: Kontrarevolucionarni udar na čistoću nacije i politike

 

Ima neke ironijske pravde u tome da je najnovija političko-medijska frka u Sarajevu ponovo posvećena – takozvanim miješanim brakovima. Posljednji put ova je opskurna tema na dnevnom redu bila 1996. godine, kada je, netom nakon prestanka sukoba, Stranka demokratske akcije preko pokojnog tjednika „Ljiljan“ pokušala stigmatizirati djecu rođenu u brakovima koji nisu bili „etnički čisti“. Ofanziva, iako temeljito izvedena, nije uspjela. Javno mnijenje, što u prvom redu znači nekoliko medija, a ne široki front intelektualaca i javnih radnika, odradilo je svoje, a ljiljanovci su mudro zaključili da se ne vrijedi s rogatim bosti i pustili da stvar ide svojim tokom.

I išla je, evo, sve do marta 2021. godine, kada je jednu davno sahranjenu avet, usred borbe s virusom i nesposobnosti vlasti da naruči vakcine, iz vječnog sna u javni život vratio Faruk Kapidžić. Čovjek je bivši ministar prostornog uređenja KS-a, postavljen na tu funkciju kao nestranački kadar na prijedlog SDA, uz to i aktuelni predsjedavajući Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika pri Predsjedništvu BiH. Komentirajući nedavnu kandidaturu Ivane Marić za dogradonačelnicu Sarajeva, on je na svom FB profilu napisao sljedeće:

„Problem našeg društva i političke scene u KS nije u samozvanoj ‘neovisnoj’ analitičarki. Ona je i kao analitičarka a i kao političarka nebitna i marginalna ličnost. Problem je u glasačkom tijelu Naše stranke, Naroda i pravde i SDP-a koji je žele postaviti za dogradonačelnicu. Za to su isključivi krivci Intelektualci, Profesori i Kulturni radnici kao i FGR koji su glasali za Našu stranku. Za to su takođe krivci i naivni vjernici i članovi Islamske zajednice kao i novopečeni biznismeni koji su glasali za Narod i pravdu. A Boga mi, krivi su i svi iz radničkih i miješanih brakova i pobornici socrealistitičkih ideologija koji su glasali za SDP.“

Prosto je nevjerovatno da usred 2021. godine čovjek može ovako razmišljati. Živimo u čudesnoj eri u kojoj arhitekti prave bajkovite samoodržive građevine od 500 i više metara, a kod nas se bave trulom ideologijom. Jeste da je priča o miješanim brakovima intenzitetom otrova i zaostalosti taman po mjeri bosanskohercegovačkog društva 21. stoljeća, ali je zato promašila sve druge civilizirane kriterije. Ne samo da je politički kontraproduktivno, nego je krajnje neukusno raspravljati s političke pozicije o tuđim brakovima, imenima, prezimenima, ljubavima, seksualnim određenjima, o bilo čemu što se tiče privatnosti. Autor spornog posta to, evidentno, ne zna pa je u pravednom gnjevu zbog poraza opcije kojoj možda formalno-pravno ne pripada, ali po mentalitetsko-ideološkim mjerilima sav je u njoj, napravio široki svjetonazorski zahvat, obuhvativši sve što ne pripada “zdravim snagama našeg društva”.

Na domaćim portalima uslijedilo je nekoliko lucidnih tekstova, ali čini se da je najadekvatniji odgovor dobio od Sarajke Vladane Vasić, koja je reagirala također FB statusom. Prenosimo veći dio njene reakcije: „Ne volim lične i emotivne statuse, ali moram da kažem da sam za svojih trideset i jednu godinu života u BiH više negativnih komentara, ružnih kritika, pokušaja diskriminacije i prijetnji dobila zato što sam ‘dijete iz miješanog braka’, nego zato što sam autovana biseksualna žena koja je aktivistkinja za ljudska prava i koja je bila organizatorica prve bh. Povorke ponosa. U ovoj državi valjda je najveći problem kada ne mogu da odrede čiji ste, da vam prebroje krvna zrnca i stave vas u tor…”

Bosna i Hercegovina je usred jedne od najvećih poslijeratnih kriza. Vlast se pokazala nesposobnom za organizirani odgovor na epidemiju. Ljudi umiru, zdravstveni sistem je pred kolapsom, a haos i apatija dominantni elementi atmosfere među građanima. Ponovni povratak miješanih brakova na javnu scenu nije samo rezultat obezglavljenosti Stranke demokratske akcije, nego i kolateralna demistifikacija kompletnog spektra vladajućih struktura i njihovog poimanja politike. Za SDA teško da ima nade da izraste u politički subjekt koji poštuje osnovne postulate tolerancije. Još nikakve reakcije povodom ove skandalozne poruke javnost nije dočekala. Budući da su već ozbiljno ugroženi, da Narod i pravda, kao najljući i najjači opozicioni čimbenik, ima dovoljno energije, ambicije i osvetničkog kuveta da se upusti u predizborni rat i da će po SDA udarati tamo gdje je najtanja, dakle po korupciji, jasno je da u temeljnoj bošnjačkoj stranci vlada panika i da u panici na površinu isplivaju i takve morbidne ideje koje ni na samom završetku rata, kada se raščišćavao ideološki teren, nisu uspjele izboriti pravo postojanja. Dakle, dobro došli u 1996. godinu, ovdje još ništa nije (re)definirano. Ako već nema vakcina, imunizirat ćemo vas ideologijom, to uvijek pali.

About The Author