Nema državničke odluke bez posljedica
Rusija je moćna država. Odlučuje o svjetskim tokovima, miješa se čak i u američke izbore, razvaljuje EU, NATO, ucjenjuje plinom, pravi državne udare, čuva diktatore, podržava teroriste, okupira nezavisne države. Da li Bosna i Hercegovina ima snage da se odupre Rusiji? Nema. A da li ima izbora? Nema. Možda bi neko želio da BiH bude Čečenija, da ima svoga Ramzana Kadirova i da budemo miljenici Putinove Rusije. Da li bi vlastima u Sarajevu bilo lakše? Vjerovatno. No, nije ovdje stvar da li će nam biti lakše ili teže. Najlakše bi bilo otići u opoziciju, baviti se nekim kantonalnim pitanjima, veličati načelničke i vijećničke pozicije i biti “otvoren i prema istoku i prema zapadu”. Jer, zaboga, imate san da budete Tito poslije Tita. Da li je bilo lako donijeti odluku o “odbijanju” ministra vanjskih poslova jedne od tri najmoćnije države? Nije. Imali ste izbor da budete izdajnik ili da vaše poteze proglase “nediplomatskim”. Da li je odluka Željka Komšića i Šefika Džaferovića populistička? Da. Da li je državnička? Da. Hoće li biti posljedica? Vjerovatno. Ali nema nijedne državničke odluke bez posljedica. Kao što nema nijedne države bez državničkih odluka. (Avdo Avdić, Istraga.ba)
Rusija želi BiH u dijelovima
Na raspravi o BiH održanoj u američkom Kongresu zaključeno je da je BiH „nedovršen posao“, te da joj je zajedno s ostatkom Zapadnog Balkana mjesto u euroatlantskim integracijama te da nova administracija treba učiniti konačni napor u koordinaciji s europskim saveznicima i konačno staviti tačku na taj problem.
Ono na što je u više navrata istaknuto u toj raspravi bilo je da je dosadašnja nezainteresiranost SAD u prvom redu ostavila ovo područje otvorenim za širenje ruskog, kineskog a i turskog utjecaja, pa je Zapadni Balkan postao neka vrsta „mekog trbuha“ Europe te kao takav potencijalna opasnost i izvor nestabilnosti. Administracija Bidena i učesnici rasprave u Kongresu jasno su istaknuli da BiH vide kao jedinstvenu, suverenu, multietničku državu vladavine prava i sastavnim dijelom Europe i NATO-a. U svojoj čestitci povodom jubileja Dejtonskog sporazuma Biden jasno ističe, osim korupcije, nacionalizam kao glavni remetilački faktor miru, vladavini prava i daljim integracijskim procesima ovog regiona, čime nagovještava pravce predstojeće reforme. Ona mora težiti k smanjenju nacionalizma. (Asim Mujkić, Inforadar)
Dragi moji Rođeni…
umjesto “maloga slova“ pred nedjeljne izbore u Gradu, šaljem vam tek mali podsjetnik, iz moje, još neobjavljene knjige, kad već drugo nemam, neka vam se nađe pri ruci, u predizbornoj šutnji. Zlu ne trebalo:
„Gdje je katarza? Mislim da je na nekoj bazičnoj, ljudskoj razini. U Splitu, a posebno u Mostaru, onoliko koliko poznajem, moral je na puno višoj razini nego li što se to javno emitira.
Mislim da se ključni problem odnosa među društvima i ljudima zapravo emitira ‘odozgo’ prema ‘dolje’, jer je tu produciran ‘status quo’ i tu je produciran problem nesuočavanja s prošlošću. Mislim da obični ljudi najnormalnije komuniciraju i mogu funkcionirati.
U čemu je naša katarza: je li to otvoreno suočavanje s vlastitom odgovornošću,
prije svega u svojim redovima, pa onda i u drugim?
Mogu vrlo jasno reći; ja sam idejni baštinik ljevice i to neću nikada zanijekati, kao takvog me javnost i zna. Nažalost, sve što je valjalo iz socijalističkog razdoblja smo uništili, a jedino što nismo trebali zadržati – mediokritetstvo, puzanje pred autoritetima i nepostojanje suštinskih pitanja u društvu –zadržali smo. Strašno je da je moguće živjeti u gradu, jednom ili drugom, u kojem se stalno producira laž i svi na to pristaju.
A do kada će biti tako? Bojim se, još jako dugi niz godina. Jedini način da se to promijeni bi zapravo ležao u političkoj volji s jedne strane i u obrazovnoj i medijskoj politici s druge strane. A nakon što to krene, mislim da će biti potrebno još 20-ak do 30 godina. Ako uopće krene?“
(Dragan Markovina)
(Roko Markovina, Tačno.net)
Vlada HNK kupuje nova vozila za 760 hiljada maraka
U posljednjem mjesecu godine, u vrijeme kada su zbog pandemije budžetski prihodi znatno manji nego ranije, Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona (HNK) odlučuje da za potrebe Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) ovog kantona na lizing kupi 15 novih vozila u procijenjenoj vrijednosti od 760 hiljada maraka.
Da bi kupili nova vozila, iz Vlade HNK raspisuju dva tendera – jedan direktno za nabavku, a drugi za finansijski lizing kako bi se finansirala nabavka novih vozila.
Prva sporna stvar u vezi s ovim javnim nabavkama je da one, sudeći prema informacijama s poprilično nepregledne zvanične internet stranice Vlade HNK, uopće nisu planirane Planom javnih nabavki za 2020. godinu, niti su, u trenutku kompletiranja teksta, objavljene posebne odluke o pokretanju postupka javne nabavke.
„Planiranje javnih nabavki jedan je od najvećih problema sistema javnih nabavki u BiH i zakonodavnog okvira koji ga uređuje. Da bi bio pokrenut postupak javne nabavke, nabavka mora biti planirana u Planu nabavki, Privremenom planu nabavki (ako budžet nije usvojen), Izmjenama i dopunama plana nabavki (ako se za njima ukazala potreba) ili se mora donijeti Posebna odluka o pokretanju postupka javne nabavke. S obzirom na to da se u konkretnom slučaju nabavke novih vozila radi o nabavci procijenjene vrijednosti 760.000 KM, a da se ona ne nalazi u javno objavljenim planskim dokumentima, možemo slobodno reći da je ovdje riječ o kršenju odredbi Zakona o javnim nabavkama koje se odnose na ispunjavanje uslova za pokretanje postupka javne nabavke ili, preciznije, na član 17. Zakona o javnim nabavkama“, govori za Žurnal Slobodan Golubović, urednik portala PratimoTendere.ba. (Dino Cviko, Žurnal.info)
O silovateljima i zlostavljačima
Kada je moj brat bio adolescent otac mu je govorio “nemoj samo da mi milicija dođe na vrata“…
Znao je otac da će, ako se to desi, morati ići pored komšija i ulicom pognute glave, bit će ga stid, urušit će se moralna vertikala njegovog svjetonazora. Poštenje…
Ovih dana novine su preplavljene informacijama o silovateljima i zlostavljačima u našem okruženju. Čitam, neko je dobio osam godina zatvora za silovanje.
Postavljam sebi pitanje, jesu li to djeca kojima je njihov otac govorio isto što i moj mome bratu. Da li su očevi pokazivali svojim primjerom neke druge moralne i nemoralne primjere i pravila.
Šta se treba deseti da se ličnost do te mjere poremeti da siluje ili zlostavlja djevojke, pa i djevojčice. Kakvi su to roditelji koji su pravili greške u odrastanju svojih „muškarčina“.
Znam da će psiholozi dati stručno mišljenje i obrazloženje ovih poremećaja, ali moje cijelo biće se buni protv ovakvih monstruoznih pojava i često ne nalazim opravdanje.
(Jasna Diklić, Radiosarajevo.ba)
