Hayat je svjesniji televizije kao medija. Mnogo više se insistira na slici, pogotovo pokretnoj. Mnogo manje snimaju pisane dokumente. Na TV1 gotovo u svakom prilogu imamo jedan ili više telefonskih razgovora, dok na Hayatu to nije slučaj

TV1: SEDMICA ZA ZABORAV

2. – 8. mart 2015.

OSAM MINUTA BAKIRA: Sedmica je na TV 1 počela direktnim uključenjem Bakira Izetbegovića s press konferencije SDA. Obraćanje je trajalo osam minuta, što je rijetko viđen politički PR s obzirom da tu nije ništa odlučivano što bi se moglo ticati života gledalaca. Izetbegović je, naprimjer, rekao da su u SDA čuli kako postoje pokušaji falsificiranja popisa u RS-u, što je osudio, ali nikakve dokaze nije iznio osim “čuvenja”.

PR BALADA: Kao svojevrstan politički PR može se tumačiti i najava press konferencije Demokratske fronte. Naime, najave nečega što nije otvoreno za javnost ne treba da budu u informativnom programu. Čemu služi ta informacija? Press konferencija je bila otkazana pa su onda na TV1, samim tim što su je najavili, bili prisiljeni da jednako bespotrebno kažu kako je otkazana.

MUKE S TRIBINOM: Politika kao umijeće pregovaranja je, može se slobodno reći, bila dominantna ove sedmice. Čak su i događaji nevezani za formiranje vlasti bili korišteni da bi se govorilo o tome. Tako je, naprimjer, drugog marta najavljen prilog o tribini u Mostaru na kojoj je govoreno o ujedinjenju ljevice u BiH. Gost tribine Željko Komšić govorio je o pregovorima o formiranju vlasti, a Nermin Nikšić o izbornim rezultatima, ni riječ nije progovorena o ujedinjenju ljevice! I dan poslije neke od izjava uzete na spomenutoj tribini korištene su u vezi s formiranjem vlasti. Ipak, tog trećeg marta, emitiran je prilog o održanoj tribini. Međutim, nije problematizirana činjenica da jedan značajan dio ljudi iz javnog života, prije svega NVO-a i akademske zajednice, te neki politički analitičari smatraju da BiH nema uopšte lijevu političku partiju.

VAŽNE TEME: Ipak, bilo je i važnih tema u vezi s politikom i političarima. U Kantonu Sarajevo ukinuta je privilegija bijelog hljeba te savjetničke pozicije u javnim preduzećima. Međutim, nije rečeno gdje će ta sredstva biti usmjerena te da li je uopšte o tom razgovarano, iako je na taj problem jedan od sugovornika upozorio.

SVI ASPEKTI JEDNOG ISKAZA: Važna vijest je i iskaz Kemala Čauševića koji je u kriminalne radnje za koje je osumnjičen uključio mnoge bitne ljude iz političkog života BiH. Iskaz je povjerljiv i rečeno je da je “procurio”. Na opasnost curenja dokumenata skrenuo je pažnju sagovornik Eldin Karić, koji se kroz nevladin sektor bavi korupcijom. Naime, takve stvari dovode do ometanja istrage te optužbe na račun osumnjičenih prebacuju na političku ravan. To je, također, zanimljiva novinarska tema, ali se njom nisu bavili. Jedino što je spomenuto u Čauševićevom iskazu, a da su se time na neki način nastavili baviti, jest tužiteljica Dragica Glušac. Ona je iskorištena kao poveznica sa slučajem “Gibraltar”, koji se tiče sumnji za kriminal marketinških agencija u BiH. Iako je slučaj “Gibraltar” obuhvatao više osoba, na TV1 bavili su se samo Nevenom Kulenovićem. Tema je zanimljiva, ali nije dobro urađena. Prilog Kenana Ćosića trajao je gotovo osam minuta. Sadržavao je samo tri izjave date pred kraj priloga, dvije čak jedna za drugom, umjesto da se iskoriste da razbiju monotoniju novinarskog čitanja. Na momente je djelovalo kao da se ni sam autor priloga ne može snaći. Tako se dva puta u prilogu spominje kako je Kulenović izvjesnu firmu registrovao na izvjesnu Amru Kahrović.

TRAŽI SE MALI ČOVJEK: Nedovoljna je zastupljenost i neadekvatan tretman običnog, malog čovjeka koji trpi probleme zbog loše politike. Kao ilustraciju navest ću dva primjera. Prvi je od trećeg marta kada imamo pokušaj deložacije radnice hotela Tuzla. Ona je dužna banci jer je, kao i ostali radnici hotela, digla kredit da bi sačuvala radno mjesto. Novac je trebao otplaćivati novi vlasnik, ali nije. Ta vijest je pozicionirana kao predzadnja. Drugi je primjer od osmog marta. Na Dan žena dnevnik počinje viješću o fizičkom napadu na političara Jerku Ivankovića Lijanovića. Voditelj Ognjen Blagojević nam je pročitao sve u vezi sa slučajem, pa je to ponovio portparol MUP-a Zapadnohercegovačkog kantona. Potom je uslijedilo još nekoliko vijesti nevezanih za probleme žena, a onda blok priloga posvećen njima s gošćom Samrom Hadžiabdić-Filipović, direktoricom Agencije za ravnopravnost spolova. Ne može se reći da je osmi mart neadekvatno tretiran, ali je ipak nedovoljno dobro pozicioniran.

PONOVO SENZACIONALIZAM: Ove sedmice, ne samo na TV1, bio je prisutan i eklatantan primjer senzacionalizma u prezentaciji ubistva Adnana Salčina. Potencirano je to da je on sin ratnog komandanta Armije BiH Ramiza Salčina, iako nema dokaza da ubistvo ima ikakve veze s tim čiji je on sin.

MALI MUJO: Krupna greška desila se drugog marta, i u najavi i u prilogu o urugvajskom predsjedniku Joseu Mujici. Njegovo prezime su i voditelj Ognjen Blagojević i novinarka Đina Mujkić pročitali kako se piše, dakle kao hipokoristik od Mujo, a treba Muhika, uz, naravno, odgovarajuće akcentiranje.

PLUS SEDMICE

Prilog o izjavi Kemala Čauševića zbog toga što je spomenut problem curenja informacija u vezi s krupnim istragama, iako taj problem nije dalje tematiziran.

MINUS SEDMICE

Tematiziranje politike kao nečega što je samo sebi svrha, što se onda može tumačiti kao politički PR. Također, tu je i senzacionalizam naveden na primjeru ubistva Adnana Salčina te nedovoljno insistiranje na pismenosti, navedeno na primjeru izgovaranja imena Jose Mujica.

OCJENA: 4

HAYAT TV: SLIKOM DA TI KAŽEM

2. – 8. mart 2015.

PONOVO GREŠKE: Na Hayatu smo ove sedmice imali priliku svjedočiti dvjema greškama čije se ponavljanje ne bi smjelo desiti. Prva je, kao i na TV1, senzacionalističko spominjanje Ramiza Salčina, ratnog komandanta Armije BiH, u kontekstu ubistva njegovog sina. Druga greška je tendencioznost voditelja Emira Jamaka. Naime, on je šestog marta konstatovao kako mladih ima malo u politici, a i oni koji u politici završe, pretvore se u demagoge i stranačke poslušnike. Takve zaključke voditelj ne bi smio iznositi, pogotovo ako za tu izjavu nema dokaz naveden u prilogu koji najavljuje, a nije ga imao.

ODMAK OD POLITIKE: Ono što je dobro na Hayatu jest odmak od politike kao samodostatne. Ako dešavanja u vezi s političarima nemaju značajnijeg uticaja na korist ili štetu građana, onda je to na Hayatu vijest koju pročita voditelj. Tako je, recimo, vijest press konferencija SDA na koju je TV1 potrošila osam minuta. Samo kao pročitana vijest naveden je i fizički napad na Jerku Ivankovića-Lijanovića.

KAD DRAGAN ZAGRLI KOLINDU: Svijest o zloupotrebi medijskog prostora koju rade političari zarad vlastite promocije itekako je prisutna na Hayatu i ove sedmice nisu joj nijednom podlegli. Tu su svijest pokazali kroz tematiziranje komunikacijske kompetencije bh. političara. Recimo, šestog marta u prilogu Nihada Sadikovića o tome je govorila jedna asistentica s Fakulteta političkih nauka u Sarajevu. Prilikom dolaska predsjednice Hrvatske u Sarajevo, dočekala su je sva trojica članova Predsjedništva BiH. Međutim, zagrlio ju je samo Dragan Čović. Time je želio reći kako on ima prisniji odnos s njom od druge dvojice, što se onda može vezati i za hrvatstvo kao nešto što ih dodatno spaja. Skrenuta je pažnja i na komunikaciju u vezi s formiranjem vlasti. Bakir Izetbegović indicira da sa Željkom Komšićem nema komunikaciju. Rekao je kako bi volio da mu Željko barem pošalje SMS o svojim stavovima. Postavlja se onda pitanje kako uopšte mogu biti u koaliciji ako ne znaju kakve ko stavove ima? Nakon priloga, gošća u studiju bila je komunikologinja Željka Lekić-Subašić. Ona je skrenula pažnju novinarima na važnu pojavu. Rekla je da oni, dajući veliki prostor svađama političara, ohrabruju iste da s lošom komunikacijom nastave.

DOBRA PRAKSA HAYATOVIH DNEVNIKA: Za razliku od problema političara, problemi običnih građana zauzimaju daleko bolji tretman u informativnom programu Hayata. Tako smo drugog marta kao prvi pozicioniran prilog imali spomenutu priču iz Tuzle o pokušaju deložacije radnice Hotela Tuzla. Dobra praksa Hayata jeste insistiranje na televizičnosti priloga u onom smislu da i slika može biti i jeste vijest. Tako je kao komentar na odnos prema Danu nezavisnosti bh. političara pušten snimak zastava BiH okrenutih naopako na nekim zgradama državnih institucija. Imali smo sličan slučaj s rijekom Bregavom. Voditelj je rekao da je Bregava dobila još jedan ukras. Nakon toga, prikazane su ljepote te rijeke, a za kraj i šok – deponija smeća u njenoj blizini.

EKOLOŠKA OSVIJEŠTENOST: Inače, ova sedmica pokazala je relativno jaku svijest o problemu ekologije. Tako smo petog marta imali prilog o energetskoj uštedi uz pomoć toplinske izolacije, a dan poslije i izvještaj EU o stanju u ekologiji. U tom izvještaju posebna zabrinutost izražena je za BiH. Navedene su stvari iz izvještaja na osnovu kojih se zabrinutost pokazala argumentovanom. Data nam je na kraju i izjava ekologa koji je rekao da je realno stanje i gore nego u izvještaju barem kada je riječ o tretmanu zaštićenih područja. Pokazana je i svijest o važnosti tema koje govore o ravnopravnosti spolova. Kroz cijelu sedmicu, ne dakle samo za 8. mart, imali smo priliku gledati priloge koji se tiču te problematike.

PLUS SEDMICE

Problemi građana daleko ispred problema političara, razvijena svijest o ekologiji i o problemima ravnopravnosti spolova.

MINUS SEDMICE

Tendencioznost voditelja u osudi mladih političara iskazana šestog marta. Treba navesti i senzacionalizam u tematiziranju pogibije Adnana Salčina.

OCJENA: 7

KOMPARATIVNA ANALIZA

Hayat je, izgleda, svjesniji televizije kao medija. Mnogo više se insistira na slici, pogotovo pokretnoj. Mnogo manje, recimo, snimaju pisane dokumente. Na TV1 gotovo u svakom prilogu imamo jedan ili više telefonskih razgovora, dok na Hayatu to nije slučaj. Alternativa kameri je snimak putem Skypea pa tek onda telefon. Ipak, treba reći da Hayat nije ažuran kod postavljanja svojih dnevnika na internet. Na TV1 to je slučaj odmah nakon završetka dnevnika, dok Hayatu za taj posao nekad trebaju i dva dana.

ISTIČEMO

Snimatelji Selim Curić i Elmir Hadžibajrić pokazali su moć svog zanata u prilogu Adise Šehić u Hayatovim Vijestima u 7 od trećeg marta. Prilog je govorio o jednom ribogojilištu i o izvozu robe životinjskog porijekla iz BiH u EU. To ribogojilište je uspjelo samo prebroditi brojne prepreke u vezi s izvozom iako bi to trebala otkloniti država, koja ništa ne radi. Na vizualnom planu to je predstavljeno na sljedeći način. Snimci vode iz ribogojilišta suprotstavljeni su snimcima vode koja služi kao dekor zgradi institucija BiH u Sarajevu. Voda iz ribogojilišta je puna života i ona ne protiče uzalud. U kontekstu nerada državnih organa, voda ispred zgrade institucija BiH simbolizira uzaludno proticanje vremena. Kroz tu vodu vidimo podlogu od sivog mramora, što još više povećava utisak sumornosti, političke nesvrsishodnosti. Podloga vode u ribogojilištu je bijela i plava, što su daleko optimističnije boje od sive. Uz tekst, igra bojama i vodom dodatno nas upućuje na potrebu samoorganizovanja u stvaranju boljih uslova za život.

 (U srijedu, 11. marta čitajte analizu Nidžare Ahmetašević: BHT1 i FTV)