Dan slobode medija, 3. maj Reporteri bez granica svake godine obilježe objavljivanjem World Press Freedom Indexa. U 2026. godini na toj listi Bosna i Hercegovina zauzima 90. mjesto. S obzirom na činjenicu da je ukupno ocjenjivano 180 zemalja, naša je zemlja tačno u sredini tabele, što na prvi pogled ne izgleda odveć zabrinjavajuće. No, uzme li se u obzir kontinuirano pogoršanje uslova za rad medija i novinara, odnosno pratimo li rangiranje BiH na World Press Freedom Index listi u posljednjih pet godina, razloga za zabrinutost je mnogo.
U odnosu na 2025. godinu bilježimo pad od četiri mjesta (sa 86. na 90.), u odnosu na 2024. godinu taj pad je za devet mjesta (sa 81. na 90.), u odnosu na 2023. godinu za čak 26 mjesta (sa 64. na 90. mjesto). 2022. godine Bosna i Hercegovina je bila na 67. mjestu World Press Freedom Indexa, a 2021. na 58. To pokazuje da je za pet godina Bosna i Hercegovina zabilježila pad za čak 32 mjesta.
Također, pogleda li se rangiranje Bosne i Hercegovine u odnosu na ostale zemlje, nekadašnje sastavnice Jugoslavije, vidljivo je da samo Srbija pod režimom Aleksandra Vučića bilježi lošiji rang (104. mjesto), a zanimljivo je da, recimo, Crna Gora i Sjeverna Makedonija imaju bolji skor od Hrvatske, koja je dio Evropske Unije (Crna Gora je na 41., Sjeverna Makedonija na 45., a Hrvatska na 53. mjestu). Kosovo također zauzima bolju poziciju od Bosne i Hercegovine (na 84. mjestu), dok je najbolje rangirana Slovenija, na 36. mjestu.
Kao ključne karakteristike u Bosni i Hercegovini navedeni su: fragmentirano medijsko tržište, nizak nivo kvaliteta izvještavanja (naglašava se da tek nekoliko TV kuća nudi kvalitetno izvještavanje, dok je istraživačko novinarstvo situirano u web prostoru), političko okruženje koje je izrazito nepovoljno za medijske slobode (pri čemu se naglašavaju razlike u Federaciji BiH, koja je nešto povoljniji prostor za medije, i u Republici Srpskoj, gdje su vlasti u potpunosti preuzele kontrolu nad javnim emiterom RTRS i dovele pred kolaps BHRT), nepovoljni ekonomski uslovi (malo tržište i nedostatak samoodrživog finansiranja), ali i sigurnost novinara (većina novinara ne osjeća se zaštićeno tokom obavljanja svog posla, te nema povjerenja u policiju i sudstvo).
Pad koji više nije samo statistika
Ono što je važno primijetiti jeste činjenica da su u posljednjih pet godina gotovo uvijek navedeni isti ili slični problemi vezani za slobodu medija u Bosni i Hercegovini, ali se u nekim segmentima situacija pogoršava, pa je tako Bosna i Hercegovina od 2021. do 2025. godine označena kao okruženje koje je „problematično“, dok je 2026. situacija označena kao „teška“. Uporedimo li i tu ocjenu sa zemljama regiona, vidimo kako je samo Srbija označena kao zemlja sa teškim uslovima za medije i novinare, dok su Crna Gora i Slovenija označene kao zemlje sa zadovoljavajućim uslovima, a Hrvatska, Kosovo i Sjeverna Makedonija kao problematično okruženje. Važno je, međutim, napomenuti kako je, po prvi put u historiji Reportera bez granica, polovina od praćenih zemalja ušla u kategoriju teških ili veoma teških uslova za medije i novinare, odnosno kako nikada u posljednjih 25 godina prosječan skor analiziranih zemalja nije bio ovako nizak.
Globalno, od 2021. godine posebno se bilježi nazadovanje u vezi sa usvajanjem normativne regulative, što je polje u kojem se bilježi najveća erozija prava novinara, posebno u kontekstu njihovog ograničavanja pod okriljem brige za nacionalnu sigurnost. Ovaj negativan trend zabilježen je posebno u Republici Srpskoj sa kriminalizacijom klevete. Sve do usvajanja ovog zakona, jedan od ključnih opisa normativne regulative u Bosni i Hercegovini odnosio se na nesrazmjer normi na papiru i njihove primjene u praksi (pa se tako o Bosni i Hercegovini govorilo kao o zemlji u kojoj je regulativa dobra na papiru, ali nije provedena na odgovarajući način, dok danas već imamo jaz između zakona kakve imamo i zakona kakvi nam trebaju kako bismo osigurali slobodu medija i zaštitu novinara). SLAPP tužbe su globalno, a posebno u evropskom kontekstu, jedan od ozbiljnih problema s kojim se suočavaju redakcije, a ni u tom kontekstu Bosna i Hercegovina nije izuzetak. Iako za Bosnu i Hercegovinu ne postoji egzaktan podatak (ni za 2025. ni za 2026. godinu), jer pravosudni sistem ne vodi posebnu evidenciju SLAPP slučajeva, pojedinačna istraživanja novinarskih udruženja i aktivista ukazuju na trend stalnog rasta, odnosno održavanja visokog nivoa slučajeva, s više od deset novih svake godine.
Iz globalnog izvještaja Reportera bez granica važno je izdvojiti da su u mnogim zemljama ratovi uzrok ugrožavanja medijskih sloboda, a među najtežim se situacija ocjenjuje u Palestini, koja zauzima 156. mjesto i gdje „vlada Benjamina Netanyahua u Izraelu (koja je pala za -4 mjesta na Indeksu ove godine) nastavlja svoju ofanzivu. Od oktobra 2023. godine, više od 220 novinara ubijeno je u Gazi djelovanjem izraelske vojske, uključujući najmanje 70 koji su ubijeni dok su obavljali svoj posao.“ (2026 RSF Index: press freedom at a 25-year low | RSF). Također, navodi se i opaska kako se „SAD raspadaju pod Donaldom Trumpom“, koji „pretvara svoje opetovane napade na medije i novinare u sistematsku politiku, spuštajući rangiranje SAD-a na 64. mjesto.“
U Bosni i Hercegovini ni ove, kao ni prethodnih pet godina, nijedan novinar nije ubijen, što je uvijek dobar znak, ali su prisutni pritisci i prijetnje, kao i sporadični fizički napadi. Indikator sigurnosti novinara jedini je, uz pravni, koji bilježi poboljšanje u 2026. godini (sa 105. na 102. mjesto), najviše zahvaljujući činjenici da nije bilo ubistava, niti zatvaranja novinara. Drugi izvještaji i istraživanja (BH Novinari, SafeJournalists mreža) bilježe 129 napada i sigurnosnih prijetnji u periodu od 2021. do 2024. godine, a oko 30 incidenata u 2025. godini, što uključuje prijetnje, pritiske i online nasilje (a ne samo fizičke napade). Kada je riječ o konkretnim fizičkim napadima, istraživanja i podaci iz nadležnih policijskih i pravosudnih agencija i institucija ukazuju da se napadi često događaju na terenu (tokom snimanja, praćenja protesta, političkih događaja i slično), uz pokušaje sprječavanja novinara da obavljaju svoj posao i nerijetko uz oštećenje opreme.
Novinarstvo između pritisaka, siromašenja i nepovjerenja
Ekonomski uslovi za rad medija i novinara se u Bosni i Hercegovini označavaju kao teški, uslijed malog tržišta za veliki broj medija i nedostatka stabilnog finansiranja. Izvještaj RSF-a navodi i problem podijeljenosti medijskog prostora po etničkim i teritorijalnim linijama, kao i nefer konkurenciju medija iz susjednih zemalja (Srbije i Hrvatske), te naglašava da uslijed nepovoljne ekonomske situacije i ovisnosti o oglašivačima, veliki broj medija izbjegava kritičko izvještavanje i istraživačko novinarstvo. I ovo nije ni novi ni iznenađujući podatak, ali ekonomski indikator bilježi pad BiH sa 108. na 114. mjesto, pa je jasno da je i u ovom kontekstu došlo do pogoršanja. Direktno vezan za ekonomske uslove jeste i socijalni status novinara, gdje se bilježi pad od osam mjesta (sa 85. na 93.), što također korespondira sa pokazateljima iz domaćih istraživanja, koja naglašavaju prekarni rad i socijalnu nesigurnost novinara kao izrazito demotivirajući faktor, posebno za mlade novinare.
Ukratko, može se reći da je izvještaj Reportera bez granica i ove godine došao kao pokazatelj da se u Bosni i Hercegovini nema baš mnogo toga za slaviti 3. maja, u kontekstu slobode medija. Nije, nažalost, nikakva utjeha ni činjenica da ni globalno nema mnogo razloga za slavlje, posebno u vrijeme kada svakodnevno stižu vijesti o ubistvima novinara u Palestini i općenito na Bliskom istoku, kao i vijesti o ispadima i napadima Donalda Trumpa na novinare, kako u SAD, tako i globalno. Dodaju li se tome i globalna razočarenja u poštovanje etičkih standarda od strane medija koji su nekada važili za uzore, poput BBC-ja i njegovog načina izvještavanja o Gazi, koji se ne dešavaju samo u 2025. i 2026., nego i u ranijim godinama (BBC On Gaza-Israel: One Story, Double Standards | Centre For Media Monitoring), kao i problemi publike, poput globalno izrazito niskog nivoa medijske pismenosti u kombinaciji s visokim nivoom izbjegavanja vijesti ( news avoidance), jasno je da mediji i novinarstvo moraju tražiti nove, efikasnije i efektivnije strategije suočavanja s izazovima unutar i izvan sebe. Neke od lekcija možda može ponuditi Norveška, koja je od 2021. do danas prvoplasirana na RSF listi Press Freedom Index. No, ostaje činjenica da je novinarstvo, i globalno i lokalno, suočeno s jednom od najvećih kriza, ako ne u historiji, onda svakako u posljednjih 25 godina.
