RTRS: Kako li nam je general?

27. april 2026. – 3. maj 2026.

MLADIĆ: Već više od dvije sedmice nijedan dnevnik RTRS-a ne prolazi bez priloga o zdravstvenom stanju ratnog zločinca osuđenog za genocid Ratka Mladića i naporima za njegovo puštanje na slobodu, a ti prilozi su obično udarni prilozi u centralnoj informativnoj emisiji. Međutim, frekventnost i mjesto ove teme u dnevnicima ne stoji ni u kakvoj opravdanoj srazmjeri s informativnom vrijednošću, budući da se iz dana u dan ponavljaju iste informacije – da je zdravstveno stanje zločinca, koji se oslovljava isključivo kao “general”, loše, da su osigurane garancije za njegovo puštanje, da je sud u nekim slučajevima osuđenike puštao na slobodu, uz svakodnevni update koji donose Mladićev sin i advokat.

U skoro dvadeset dana RTRS se nije potrudio da pribavi bilo kakvo institucionalno tumačenje ili da komentar traži od nezavisnih eksperata koji bi rekli bilo šta mimo matrice “nadamo se da će i oni početi da razmišljaju kao ljudi, a ne kao mašinerija duboke države“, koju smo čuli u ponedjeljak, ili mišljenja srbijanske ministrice Milice Đorđević Stamenkovski, koja je u petak istaknula kako je poštovanje ljudskih prava Ratka Mladića “moralna dužnost… …bez obzira na sve montirane političke procese”, što već zalazi u domen negiranja genocida za koji je Mladić osuđen.

Na kraju krajeva, svakodnevno izvještavanje o zdravstvenom stanju ratnog zločinca osuđenog za najteža djela ratnih zločina u udarnim minutama dnevnika predstavlja njegovu humanizaciju i viktimizaciju, što je materijal za RAK i Vijeće za štampu. U ovom izvještavanju nema konteksta presude, nema perspektive suda, nego se koristi isključivo perspektiva porodice, vlasti RS-a i “poznavatelja prilika”, pri čemu potpuno izostaje balans ili podsjećanje na sudski utvrđene činjenice.

PRESUDA PROTIV RTRS-a: Podsjećanje na sudski utvrđene činjenice izostalo je i u izvještavanju o presudi koju je BHRT dobio protiv RTRS-a zbog neuplaćivanja dijela prikupljene takse. Ova je tema bila dominantna u dnevnicima RTRS-a i o njoj se govorilo gotovo svakodnevno, ali ni u jednoj prilici pažnja nije bila posvećena sudski utvrđenim činjenicama, nego je fokus bio na delegitimizaciji pravosuđa i relativizaciji okolnosti zbog kojih je sud donio presudu koju je donio.

Ne treba a priori odbacivati sve argumente koje RTRS navodi, ali je činjenica da se o ovoj temi izvještava monološki i bez argumenata “druge strane”. U jednom od priloga mogli smo čuti mišljenje direktora BHRT-a Belmina Karamehmedovića kroz izjave koje su uzimane iz emisije BHT1, nakon čega bi se dao komentar uprave RTRS-a – u takvim postavkama BHRT-u i sudovima nije pružena mogućnost da se čuju njihovi argumenti i odgovori na tvrdnje koje se iznose na RTRS-u, što je blatantno kršenje postulata medijskog profesionalizma.

DEPONIJA: Kad govorimo o nedostatku balansa, ravnopravnog tretmana svih strana i pravilnog informiranja publike, uočava se da se propusti ovakve prirode redovno dešavaju kad je u pitanju izvještavanje koje treba prikazati ugroženost Srba u Federaciji. Tako smo u ponedjeljak imali priliku gledati prilog o tome kako je “namjera federalnih vlasti da u selu Smoljana izgrade deponiju i spalionicu uznemirila srpske povratnike”, i u kojem nije bilo nikakvih institucionalnih potvrda da se navedena deponija i spalionica stvarno trebaju graditi na tom lokalitetu.

Istina je da se spominje stanoviti “dokument federalnog ministarstva okoliša”, ali bi prilog o tako ozbiljnoj temi morao makar sadržavati ime dokumenta na koji se poziva, a sigurno i komentar navedenog ministarstva. U prilogu su, osim mještana, mišljenje dali ministar iz RS-a koji nema nadležnosti, općinski načelnik s uopćenim komentarom kako nije moguće donijeti takvu odluku mimo volje lokalne zajednice, te predstavnik Odbora za zaštitu prava Srba u Federaciji – svi su pozvani da kažu šta imaju, osim institucije koja jedina zna šta ustvari planira.

Međutim, to je dovoljno za ono što je RTRS-u potrebno, a to je narativ ugroženosti koji se forsira iz sedmice u sedmicu, iako je i on u ovom prilogu na klimavim nogama. Naime, dok se navodi kako u selu Smoljana živi pedesetak povratnika Srba, spominje se utjecaj na podzemne vode koje bi ugrozile cijeli Unsko-sanski kanton, u kojem žive desetine hiljada “nesrba”. Nije jasno kako je ovaj projekt onda isključivo “antisrpski”, ali to je pitanje koje bi postavio ozbiljan i profesionalan medij koji djeluje u interesu javnosti. Takav medij bi zasigurno izvještavao i o protestima mještana Šipova, a dao bi prostora i dešavanjima na Ozrenu i Majevici.

Ocjena: 1

BNTV: Promocija Vučića

27. april 2026. – 3. maj 2026.

VUČIĆ: Televizija BN je u izvještavanju o političkim prilikama u RS-u izuzetno kritički nastrojena prema vlasti i pokazuje sve elemente politički obojenog, ali kritičkog i konstruktivnog medija. Međutim, kad je vlast u Srbiji u pitanju, ta kritička crta potpuno izostaje i može se reći kako je u dnevnicima bijeljinske televizije sve upadljivije prisutna promocija predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Ove sedmice smo promotivne i pozitivne segmente vezane za Vučićeve aktivnosti u prosjeku mogli gledati gotovo svakodnevno. Najprije smo u ponedjeljak gledali Vučićev prijem za vojnike koji su se vratili iz mirovne misije u Libanu, u utorak potpisivanje ugovora o švicarsko-srpskom programu inovacija, zatim smo u četvrtak vidjeli Vučića kako pušta u rad superkompjuter u Kragujevcu, u petak kako otvara trening centar za dualno i cjeloživotno učenje u Pančevu, a u subotu smo čuli kako najavljuje nastavak pregovora o prodaji naftne industrije Mađarima, te smo vidjeli i afirmativan prilog o pozitivnim ekonomskim efektima koje će Srbiji donijeti sajam EXPO 2027. Riječ jeste o interesantnim događajima, no nemoguće je ne primijetiti koliko se pristup izvještavanju o aktivnostima vlasti u Srbiji razlikuje od onog koji se primjenjuje u RS-u.

NATO: U posljednje vrijeme vidljive su nesuglasice među državama članicama NATO alijanse, a one su naročito došle do izražaja tokom nedavnog sukoba na Bliskom Istoku i blokade Hormuškog tjesnaca. Urednički je dobar i zanimljiv odabir da se u prvoj trećini dnevnika u utorak emitira analitički prilog o stanju u NATO-u i budućnosti ovog saveza “per se”, bez opterećavanja lokalnom perspektivom i različitim stavovima koji o Sjevernoatlantskom savezu postoje u BiH i regionu. U četiri minute sklopljen je kvalitetan prilog s jezgrovitim opisom trenutnih nesuglasica, objašnjenjem razlika u perspektivama SAD-a i EU, razmatranjem mogućih ishoda i nepretencioznim zaključkom u kojem se prepoznaje međusobna zavisnost ova dva aktera. Kvalitetni analitički prilozi često su obilježje BNTV-a i ovo je zasigurno jedan od pokaznih uradaka u tom kontekstu.

POMENI “USTAŠAMA”: Poslovično odmjerenoj i umjerenoj BNTV-u rijetko kad se dešavaju teži profesionalni promašaji, a možda i najteži otkako pratimo dnevnike ove televizije desio se u subotu. Da stvar bude gora, riječ je o uvodnom prilogu u dnevnik, koji je tako počeo riječima: “nakon protjerivanja iz Austrije, pomeni ustašama, čini se, preselili su se u Republiku Srpsku”, a nastavio se opisom kako je “u Derventi ponovo održan skup hrvatskih udruženja proisteklih iz proteklog rata na komemoraciji u slavu poginulih bojovnika” i da je Bijelo Brdo kod Dervente “danas bilo mjesto okupljanja povodom 34. godišnjice stradanja Hrvata ovog kraja”. Ako znamo kako su u Austriji onemogućeni skupovi odavanja počasti ustaškim trupama iz Drugog svjetskog rata, iz ovog nevjerovatnog uvoda nikome ne može biti jasno kome se to, ustvari, odavala počast u Bijelom Brdu – ustašama iz Drugog svjetskog rata, poginulim “bojovnicima” HVO-a ili “stradalim” mještanima koji bi mogli biti i civili.

Ni nastavak uratka ne daje puno više objašnjenja, osim što se spominje kako su “prethodna obilježavanja u Modranu i Radiću” ostala upamćena po spornoj ikonografiji, i kako historičari i udruženja žrtava upozoravaju da je “posebno sporno odavanje počasti” za period Drugog svjetskog rata – nama ničim nije dato do znanja da li se u utorak u Bijelom Brdu desilo išta sporno što bi opravdalo iznesene kvalifikacije. Postoji velika vjerovatnoća da je prilog tako intoniran kako bi se prigovorilo zbog “znanja i podrške gradskih vlasti u Derventi predvođenih SNSD-om”, ali u tom slučaju govorimo o novoj dimenziji problema u kojem se zapaljiva retorika koristi za političke obračune u pozadini. U svakom slučaju, riječ je o vjerovatno najgorem prilogu koji smo do sad vidjeli u dnevnicima BNTV-a, kako zbog govora koji je korišten, tako i zbog faktografske nedosljednosti, nivoa prioriteta u hijerarhiji tog dana i nivoa medijske neodgovornosti koji je njime demonstriran.

Ocjena: 5

KOMPARATIVNA ANALIZA

Ni RTRS ni BNTV ove sedmice, najblaže rečeno, nisu svojim izvještavanjem briljirale i, za početak, obje televizije su u potpunosti zakazale u polju nepristrasnosti, uravnoteženosti i jasnog razdvajanja informacija i komentara. Osim toga, bilo je i težih propusta.

Za RTRS je to sigurno svakodnevna humanizacija najvećeg ratnog zločinca u recentnoj historiji Evrope, ali i stalna diskreditacija svakoga čije djelovanje nije po volji vlasti u RS-u. Javni servis je potpuno instrumentaliziran, pa smo i ove sedmice imali priliku gledati masu afirmativnih priloga o radu vlasti i rezultatima rada vlade, što je kulminiralo promotivnim prilogom o sto dana vlade Save Minića koji je emitiran u subotu.

Do tad smo gledali priloge o sastancima premijera i ministara s raznim društvenim grupama, između ostalog i s borcima kojima je obećano povećanje boračkog dodatka. Ove sastanke je BNTV u uvodu u dnevnik od četvrtka opisala riječima “izborna godina se zahuktala, vlast obećava kule i gradove”.

Kad je u pitanju izborna godina, obje su se televizije u velikoj mjeri bavile pregovorima o zajedničkom nastupu opozicije u RS-u na općim izborima koji bi se trebali održati u oktobru. Nimalo iznenađujuće, RTRS ove pregovore opisuje kao “nastavak raskola u opoziciji” (četvrtak) i čak “haos oko imena opozicionih kandidata za inokosne funkcije”, potencirajući nemogućnost i neizvjesnost eventualnog dogovora. Treba reći da je izvještavanje RTRS-a u ovom slučaju čak i korektno – to što poruka koju šalje opozicija nije nešto što se može pripisati ovoj kući. S druge strane, BNTV o dogovaranju između opozicionih stranaka izvještava opreznije, uz umirujuće tonove i naglašavanje vodeće uloge SDS-a.

Ponovo je vidljiv fokus RTRS-a na međunarodne aktivnosti “predsjednika SNSD-a”, pa je tako u petak cijela prva trećina dnevnika posvećena priznanju koje je Dodik primio na univerzitetu u SAD-u. Konstatirano je kako je ovo priznanje jednog relativno nepoznatog univerziteta na kojem studira manje studenata nego u Foči, a koji se nekom koincidencijom nalazi u saveznoj državi čiji je guverner bio Dodikov lobista Rod Blagojevich, “veliki dan za Republiku Srpsku, čime je konačno skinuta ljaga sa svih neistinitih priča i fabrikovanih laži o njemu [Dodiku] i Republici Srpskoj”. Ovo direktno poistovjećivanje vođe s entitetom tipično je obilježje narativa autokratskih režima, a koliko je pomoglo u “skidanju ljage” govori i činjenica da to nije uspjelo ni u dijelu domaće javnosti koja gleda BNTV. Naime, ova televizija nije pridala značajniju pažnju Dodikovom priznanju.

Plus sedmice

RTRS
Plus sedmice u dnevnicima RTRS-a jeste prilog o rastu evropske međubankarske kamatne stope – euribora. Ova stopa bilježi najveći rast u posljednjih osamnaest godina, što zabrinjava korisnike kredita. Ovu je temu RTRS obradio krajnje profesionalno. U zanimljivom i informativnom prilogu objašnjen je mehanizam po kojem se euribor mijenja, ali je i umirena većina korisnika kredita argumentima koji pomažu da se razumiju položaj BiH u odnosu na Evropsku centralnu banku i mjere koje su u RS-u na snazi kako bi se rizik rasta kamatnih stopa ublažio. Odličan primjer novinarstva koje ima konkretnu vrijednost za građane, uz žaljenje što priloge poput ovoga na RTRS-u vidimo tek na samom kraju dnevnika.

BNTV
Insistiranje BNTV-a na ekološkom novinarstvu jeste nešto što smo i ranije izdvajali kao pozitivan primjer na bh. medijskom nebu, a prilozi od četvrtka o curenju tečnosti u tvornici Nova Alumina u Zvorniku i zaustavljanju nezakonite izgradnje solarnih elektrana na zemljištu kod Doboja nešto su zbog čega vrijedi na to podsjetiti.

Minus sedmice

RTRS
Treći maj se obilježava kao Svjetski dan slobode medija. O medijskim slobodama na RTRS-u tog dana nije bilo niti riječi, ali smo zato vidjeli četverominutni prilog o uspješnih prvih stotinu dana entitetske vlade. Javni servis je ignorirao skup novinara na kojem je predstavljeno istraživanje o stanju u novinarstvu i položaju novinara u BiH, kao i činjenicu da po novom indeksu Reportera bez granica BiH pada na 90. mjesto po slobodi medija – čemu umnogome doprinosi i ono što radi RTRS. Doduše, dan ranije emitiran je kratki prilog o sastanku Sindikata novinara i grafičara RS-a na kojem se govorilo o položaju novinara i o kolektivnim ugovorima, a nakon toga i čestitke medijima predsjednika RS-a Siniše Karana, kao i predsjednika SNSD-a Milorada Dodika.

BNTV
Izdvojeni prilog o “ustaškim sentimentima” koji su “utočište pronašli u Republici Srpskoj” dovoljno je loš da bude i minus sedmice, a za nadati se da BNTV u 2026. neće emitirati ništa što bi ovom uratku konkuriralo za epitet minusa cijele godine.