MATO ĐAKOVIĆ: Nije li dobro što je RS sposobna da se može zadužiti?

RTRS nastavlja s hvalospjevima vlasti. Blistava budućnost nadohvat je ruke. Dijalog o raspadu BiH je imperativ, a svi koji se ne slažu su ratnohuškači. Kako se u cijelu priču uklapa najnovije zaduženje RS-a na Londonskoj berzi?

MATO ĐAKOVIĆ: Nije li dobro što je RS sposobna da se može zadužiti?
Foto: Jutarnji.hr

N1: „Pressing“, 28. aprila

VELIKA BiH: Na „non-paper“ koji sedmicama zagađuje medijski prostor zlosutnim najavama mogućeg rata i raspada BiH, nema značajnih reakcija iz EU. Tim važniji postaje stav SAD-a o tome kako politički stabilizovati zapadni Balkan, kojem etničke tenzije blokiraju ekonomski i društveni razvoj. Otuda i gostovanje Matthewa Palmera u „Pressingu“. SAD, kaže, ne podržava Veliku Albaniju, kao ni Srbiju i Hrvatsku, ali želi „veliku BiH“. Veliku ne u teritorijalnom smislu koji bi značio mijenjanje njenih granica, nego u smislu institucionalno jake i funkcionalne države. Budući da je odbacio ideje iz ovog anonimnog dokumenta kao opasne i irelevantne, te ponovio da SAD podržava teritorijalni integritet BiH, Zukić je pitao šta će SAD uraditi da spriječi separiste u BiH. Palmer najavljuje ustavne i ekonomske reforme jer je 2021. neizborna godina koja znači povoljniji ambijent za političke kompromise. Kao novinar koji pažljivo sluša sagovornike, Zukić blagovremeno reaguje na najavu izbornih izmjena i „ograničenih ustavnih reformi“, tražeći pojašnjenje. Gost negira podršku Čovićevim zahtjevima, tvrdeći da se reforme odnose na implementaciju presude Sejdić-Finci. Palmer je izbjegao odgovor na Zukićevo pitanje o tome podržava li SAD sankcionisanje dužnosnika RS-a ako ne ispune zahtjev visokog predstavnika za povlačenjem priznanja osuđenim ratnim zločincima. Zato novinar s pravom ponavlja pitanje. Ali, dobija maglovit odgovor gosta kako „bismo voljeli vidjeti distanciranje od ratnih zločinaca“. Šta će se desiti ako tog distanciranja i dalje ne bude, ostalo je, ipak, nedorečeno.

FACE TV: „Centralni dnevnik“, 1. maja

KO JE LESS? U udarnom terminu, 30 minuta za bivšeg britanskog diplomatu koji ne govori u ime britanske vlade, ni bilo koje institucije, nego iznosi lične hipoteze. Sve su to pretpostavke, mogući scenariji, kako je i sam Timothy Less rekao tokom intervjua. Drugim riječima, šta bi bilo kad bi bilo. Moglo bi, trebalo bi, moguće je… Less je kontroverzan sagovornik čije tvrdnje o etnički čistim teritorijama, potrebi zadovoljavanja apetita većih država na uštrb manjih radi mira na Balkanu te nefunkcionalnosti multietničkih društava tuknu na šovinizam i etnocentrizam. Kontroverzno mišljenje ne treba biti prepreka za davanje medijskog prostora onima koji misle drugačije u odnosu na većinu publike određene emisije. Ali, pola sata u udarnom terminu za osobu čije nategnute hipoteze uznemiravaju građane, doprinoseći daljoj etničkoj konfliktualizaciji i reaktuelizujući ratni narativ, previše je. Ako se već gostu tako provokativnih stavova daje toliko prostora, nije dovoljno izraziti sumnju u to čiji je on igrač. Zadatak novinara je temeljitije predstaviti manje poznatog sagovornika prikupljanjem relevantnih podataka o njemu. Je li Less univerzitetski profesor, i ako da, čega? Ako se već insinuira da je jedan od mogućih lobista Milorada Dodika koji je na lobiranje potrošio desetine miliona konvertibilnih maraka iz budžeta RS-a, zar nije relevantno spomenuti da je Less vodio britanski konzulat u Banjoj Luci? Ili da je direktor agencije koja se bavi dezintegracijama u istočnoj Evropi? Univerzitet očito nije primarna referenca u Lessovom životopisu, pa treba pojasniti gledaocima šta je i za koga sagovornik radio ili radi. U čije ime govori? Da li se njegovi stavovi podudaraju sa stavovima drugih istraživača o zapadnom Balkanu, ili sa stavovima britanskih diplomata? Ima li njegovo mišljenje podršku akademskih ili diplomatskih krugova ili je riječ o izolovanom stavu?

RTRS: „Pečat“, 22. i 29. aprila

MUK O ZADUŽIVANJU: U „Pečatu“ u proteklih 15-ak dana ništa o zaduženju RS-a na Londonskoj berzi. Šutnja i o drugim ekonomskim problemima. Kroz ružičaste naočale urednice emisije Nade Veletić vidi se blistava budućnost RS-a. U prilogu o posjeti državnog rukovodstva Srbije Banjoj Luci slušamo da će se u RS-u graditi hidroelektrane na Drini, aerodrom u Trebinju, autoput. Novinar Mladen Vujinović nabraja lokalne projekte u RS-u koje finansira Srbija sve dok se u svakoj opštini ovog entiteta bar jedan od ključnih objekata ne bude zvao Srbija. To što se izgradnjom HE na Drini krše domaći i međunarodni pravni akti, prešućuje se. Ne propituje se ni to koliko je infrastrukturnih projekata realizovano novcem iz budžeta RS-a ili zašto je ovaj entitet, uprkos dobrom finansijskom stanju kakvo se prezentuje gledaocima, toliko zavisan od donacija iz Srbije.

DODIK MIROTVORAC: U prilogu o inicijativi SNSD-a upućenoj NSRS-u slušamo šta je rješenje ove političke partije za bolji život stanovnika RS-a. Zahtijeva se „od FBiH i druga dva konstitutivna naroda da se uključe u politički dijalog radi vraćanja na osnovne principe Dejtonskog sporazuma!“ Za dijalog je ko drugi nego Dodik, ali druga dva člana Predsjedništva nisu. RS ne želi raspad BiH, ali će on biti jedino rješenje, i to mirnim putem. Prilog obiluje Dodikovim izjavama, dok se preko izjava opozicionara koji upozoravaju da u fokusu trebaju biti jačanje institucija, borba protiv korupcije i jačanje ekonomije, olako prelazi. Novinara te teme ne zanimaju. Zanima ga zašto Bakir Izetbegović huška, odbija dijalog i mirna rješenja. A ko ne prihvati dijalog pod Dodikovim uslovima, taj, upozorava Igor Žunić (SNSD), ne želi dobro građanima.

PROZIVANJE VISOKOG PREDSTAVNIKA: Novi prilog o „ratnoj retorici iz Sarajeva i pozivu na razgovor iz Banje Luke“. Kao antipod Izetbegovićevoj huškačkoj retorici, slušamo o drugačijoj, miroljubivoj retorici iz RS-a. Dokaz su Dodikove i Vučićeve izjave o miru. Kome to nije dovoljno, tu je i izjava Marinka Čavare (HDZ) koji govori o važnosti dijaloga. Za novinare „Pečata“ sve je kristalno jasno: dok SDA huška i prijeti ratom, SNSD i HDZ pozivaju na dogovor. Prilog završava prozivanjem visokog predstavnika zbog toga što nije osudio Izetbegovićeve izjave. I kad da se novinari „Pečata“ pored ovako krucijalnih izjava koje odražavaju borbu za vitalni nacionalni interes bave tričavim temama poput novog zaduživanja RS-a?

RTRS: „Telering“, 28. april

SPOSOBNA ZA ZADUŽIVANJE: Koliko pitanja mogu biti loša, ilustruje i posljednji „Telering“. Umjesto da otvori pitanje o posljedicama novog zaduženja RS-a, Mato Đaković pita Igora Crnadka: „Nije li dobro što je RS sposobna da se može zadužiti?“ Gost to poredi sa zaduživanjem kod mikrokreditnih organizacija po enormnim kamatama. Na priču gosta o netransparentnom zaduživanju, novinar reaguje potpuno neumjesnim i neistinitim komentarima: „Je li Vi mislite da postoji transparentna vlast na svijetu? Nijedna vlast ne da te podatke opoziciji.“ Ni u jednom intervjuu, a pogotovo onom koji pretenduje na oštro ispitivanje sagovornika, novinar ne bi smio praviti ovakve faktografske greške.

BNTV: „Crno na bijelo, 25. aprila

POGUBNA EKONOMSKA POLITIKA: O novom zaduženju Vlade RS-a, koje je u „Pečatu“ prešućeno, detaljno je izvijestilo „Crno na bijelo“. Akcenat je na izrazito visokoj kamati od gotovo 5%, uz navođenje višestruko nižih kamata po kojima su se zadužile Federacija BiH, kao i susjedne države. Opozicionari upozoravaju na pljačku stanovnika RS-a, a ekonomisti na katastrofalne posljedice po RS. Objašnjeno je kako je Dodik, da bi izbjegao finansijske reforme, odbio daleko povoljniji kredit MMF-a.

ZAKLJUČAK: U „Pressingu“, provjera američkih stavova o „sukobu ili mirnom razlazu“ u BiH kod relevantnog sagovornika, konkretnim pitanjima i pravovremenim novinarskim intervencijama. U „Centralnom dnevniku“, 30 minuta udarnog termina za kontroverznog, bivšeg britanskog diplomatu koji je vrlo šturo predstavljen iako iznosi vrlo opasne pretpostavke. Bez informacija o tome ko je on zapravo, u čije ime govori, uživa li podršku akademskih ili diplomatskih krugova, teško je zaključiti o težini njegovih iskaza. Dok je u „Pečatu“ prešućeno novo zaduženje RS-a, „Crno na bijelo“ ukazuje na apsurdnost Dodikove ekonomske politike. Pogubnost izrazito nepovoljnog zaduživanja kojim se popunjavaju budžetske „rupe“ objašnjena je tumačenjima ekonomista, te izjavama opozicionara.

About The Author