U proteklom tjednu dnevnici ove dvije televizijske kuće u mnogim su se segmentima kvalitativno približili. Odlikovali su ih relevantnost tema, iscrpnost priloga i poželjna distanciranost od vrijednosnih sudova
Dnevnik TV 1: Redovna otklizavanja
Od 10. do 13. novembra 2014.
ISKUSTVO KOJE DEMANTIRA: Taman kad čovjek pomisli da se dnevnik TV1 uspio odmaknuti od populizma, shvati da u sedmici ima sasvim dovoljno dana da ga iskustvo demantira. Krenimo, dakle, od dobrih stvari. U cjelini gledajući, dnevnici TV1 su istovremeno i informativni, uglavnom profesionalno urađeni te umnogome posvećeni relevantnim temama. Pored svega navedenog, očito je kako dnevnik ove televizije ima osmišljen koncept kojeg se u pravilu drži.
A GDJE JE KLJUČNO PITANJE? Međutim, i pored toga što ovako posložene stvari naizgled ne ostavljaju prostora slabijim mjestima i eventualnim otklizavanjima ispod dosegnutog standarda, ona se jednostavno, k tome redovno, događaju. Klasičan primjer za ovakvu vrstu neuspjeha možemo pronaći u potencijalno odličnom razgovoru s nekadašnjim Visokim predstavnikom Wolfgangom Petritschem. S jedne strane, novinar Mirza Čubro evidentno se ozbiljno pripremio za taj intervju pitavši Petritscha za mišljenje o Berlinskoj inicijativi, socijalnim prosvjedima, o deset izgubljenih godina, ali i o programima i postizbornim strategijama. Ukratko, novinar TV1 je bivšeg Visokog predstavnika pitao sve osim ključnog pitanja. A to je ono koliko je on sam odgovoran za desetogodišnju stagnaciju Bosne i Hercegovine i zašto sve potrebne reforme za kojima danas Petritsch vapi, nisu provedene u vrijeme kad je on imao najveću koncentraciju političke moći u svojim rukama?
ZNAČAJNA DOZA NEBITNIH VIJESTI: Pored ovakvog propusta, iz prošlotjednih dnevnika isijavala je značajna doza u suštini nebitnih vijesti, koje su valjda trebale poslužiti privlačenju gledateljstva. Tako je u dnevniku od 11. studenog emitiran prilog o izvjesnom profesoru Tehničkog odgoja iz Zvornika, koji je navodno uspostavljao neprimjerene kontakte s vlastitim učenicama putem Facebooka. Pored te vijesti, prilično studiozno pristupilo se i informaciji o tome kako je policija Kantona Sarajevo svečano pokrenula obuku 130 novih kadeta, zbog čega smo mogli steći dojam kako je regrutacija novih policijskih službenika jedna od bitnijih stvari u životu zemlje.
VOJISLAV ŠEŠELJ I MIKROREGIJA: Pored navedenog, u prilogu napravljenom povodom povratka Vojislava Šešelja u Srbiju, od 12. studenog, novinari TV1 napravili su prilog iz istočne Hercegovine, s naglaskom na Bileću, iz kojeg se moglo iščitati kako kompletna istočna Hercegovina podržava Vojislava Šešelja i njegovu politiku. Ključno pitanje koje se ovdje postavlja jeste po čemu je relevantno to što načelnik Bileće misli o Vojislavu Šešelju, osim ako ovdje nije riječ o tome da se stvori slika kako čitava jedna mikroregija stoji iza četničke politike. U konačnici, u dnevniku od 13. studenog zabilježili smo rijetko patetičan prilog o donaciji turskog veleposlanstva porodicama šehida čija je imovina stradala u poplavama.
NA KRAJU, IPAK, VIŠE NEGO SOLIDNO: Stavimo li na stranu navedene primjere, moramo primijetiti kako je ostatak vijesti, koji se odnosio na postizborne pregovore, probleme bosanskohercegovačkih mljekara ili agoniju tuzlanskih radnika, ovaj dnevnik odradio više nego solidno. To posebno vrijedi za veliki prilog o sudbinama radnika Dite, koji prikazuje njihovo nesnalaženje u današnjem društvu koje ih je lišilo brojnih socijalnih i građanskih prava.
PLUS TJEDNA:
Na ovom mjestu svakako valja istaknuti ranije spomenuti prilog o prosvjedima radnika Dite, ali i nastojanje da se vjerodostojno prikažu pojedinačne sudbine tih ljudi. Na taj način je prilog Vahidina Mujagića zorno prikazao suštinsku šutnju povezanu sa sveopćim osiromašenjem društva i nedostatak volje i vizije da se takvo stanje promijeni.
MINUS TJEDNA:
U oštroj konkurenciji nebitnih vijesti i uređivačkog impulsa sklonog prezentaciji irelevantnih, ali potencijalno gledanih priloga, ipak strši izostanak čak i elementarnog građanski motiviranog pitanja kojim bi se Wolfganga Petritscha moglo suočiti sa vlastitom odgovornošću zbog toga što je zemlja dovedena upravo u stanje koje je sasvim kvalitetno opisao.
Ocjena: 7
FACE TV: Hoćete li u dnevniku pročitati i ovo?
Od 10. do 13. novembra 2014.
PRVOLOPTAŠKI SENZACIONALIZAM: S obzirom da su novinari Face TV-a s tako iskrenom radošću, u dnevniku od 11. studenog, prenijeli javnosti našu ozbiljnu i promišljenu pohvalu središnjem dnevniku ove televizije, za nadati se da će na jednako angažiran način usvojiti i dobronamjernu kritiku, koju ćemo im upravo uputiti. Naime, dnevnik Face TV-a u proteklom je tjednu, pored toga što je zadržao sve kvalitete koje je do sada iskazivao, ispoljio i određenu dozu prvoloptaškog senzacionalizma i neozbiljnosti pristupa vlastitoj informativnoj emisiji. Prvi takav slučaj odnosi se na reakciju Veleposlanstva SAD-a, koje je uputilo javni proglas u kojem je izrazilo snažno zadovoljstvo brzim formiranjem vlasti te dalo naputke da bi i druge stranke trebale prihvatiti takvu platformu. Iako u vjernom, pa i cjelovitom proglasu nema ničeg sadržajno spornog, ipak postaje čudno zbog čega autori dnevnika nisu uputili pitanje ključnim političkim akterima ili nekim od vodećih intelektualaca što misle o ovakvoj vrsti proglasa i ukazuje li takav način komuniciranja na realne odnose političke moći unutar Bosne i Hercegovine?
ŠTO JE ŠEŠELJ TOLIKO VAŽAN? Drugi takav slučaj izostanka profesionalnih standarda odnosi se na temu koja je čitav tjedan predstavljala jednu od ključnih referentnih točki dnevnika Face TV-a, iako iz posve nejasnih razloga. Riječ je o povratku haškog optuženika Vojislava Šešelja u Srbiju. Čitava ta posvećenost urednika Face TV-a navedenoj temi kulminirala je 12. studenog, kada je dnevnik otvoren Šešeljevim obraćanjem vlastitim biračima i višeminutnim tematiziranjem tog problema. Unatoč tome što je navedena tema svakako bitna u procesima suočavanja s prošlošću, zbog čega je i nužna njezina artikulacija u javnosti, najbolji odgovor takvoj fasciniranosti Šešeljem kao temom ponudio je beogradski novinar Petar Luković u razgovoru za dnevnik Face TV-a od 13. studenog, zaključivši da je Šešelj povijesna priča kojoj je besmisleno pridavati toliki značaj. Također je i dnevnik Face TV-a, jednako kao i onaj TV1, predimenzionirao priču o primanju novih policijskih kadeta, ugostivši čak i ministra unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo na višeminutnom razgovoru o toj temi.
VRHUNAC OTKLIZAVANJA: No, vrhunac profesionalnih otklizavanja dogodio se prilikom emitiranja dijela izjave Dragana Lukača, direktora Federalne policije, koji je, pored toga što voli o sebi govoriti u trećem licu, izjavio kako ga udbaško-kosovska struktura, proizašla iz Ozne od 1944. godine, uporno nastoji smijeniti sa funkcije na kojoj se nalazi. Na taj način je prosječan gledatelj ostavljen u uvjerenju kako je normalno koristiti ovakav rječnik u javnosti.
DOBAR INTERVJU: S druge pak strane, istovremeno s navedenim propustima, novinar Face TV-a Sead Čajić je u dnevniku od 12. studenog napravio sjajan intervju sa Ulrichom Beckom, potvrdivši još jednom realni potencijal novinarske kvalitete unutar programa Face TV-a, čemu su pridonijeli i ostali korektni prilozi posvećeni ključnim političkim i socijalnim temama.
PLUS TJEDNA:
Kao najbolji novinarski i urednički prilog proteklog tjedna na Face TV-u iskristalizirao se razgovor Seada Čajića sa Urlichom Beckom, unutar kojeg je ponuđeno novo viđenje nacionalnih država, globalizacijskih procesa i sve prisutnijeg konzumerizma.
MINUS TJEDNA:
Riječ je o dnevniku od 12. studenog koji je započeo obraćanjem Vojislava Šešelja vlastitim pristalicama, pri čemu je to obraćanje predstavljeno u formi prijelomne vijesti tako da je pušteno u eter bez ikakvog popratnog komentara i bez uvodne špice dnevnika, čime je taj u suštini marginalan događaj dobio ključne minute u dnevniku.
Ocjena: 7
Komparativna analiza:
U proteklom tjednu dnevnici TV1 i Face TV-a u mnogim su se segmentima kvalitativno približili. Odlikovala ih je relevantnost tema, iscrpnost priloga, slična forma koja predviđa ugošćavanje velikog intervjua te u konačnici željena distanciranost od vrijednosnih sudova. Ako bismo u tako izloženoj situaciji kroz komparativni pristup pokušali ipak dati prednost jednom od promatranih dnevnika, dali bismo je dnevniku Face TV-a, i to u prvom redu zbog savršeno odrađenog intervjua s Urlichom Beckom, u odnosu prema propustima iskazanim u dnevniku TV1 prilikom razgovora s Wolfgangom Petritschem.
(U utorak, 17. novembra, čitajte analizu Amera Tikveše)
