Grčka je prva stanica za migrante i izbjeglice od kojih je većina bez dokumenata, a njihova namjera je da se domognu razvijenih zapadnoevropskih država. Krajem marta, na otocima Lezbosu, Hiosu, Samosu, Kosu i Lerosu bilo je preko 37.000 migranata smještenih u objektima ukupnog kapaciteta od samo 6.095. Uvjeti u centrima, prema navodima nevladinih organizacija, ne mogu se okarakterizirati kao pogodni za dostojanstven i human život. Izuzetno ograničen pristup tekućoj vodi, toaletima i tuševima, kao i dugotrajne linije za distribuciju hrane i nedovoljno medicinskog osoblja, onemogućavaju pridržavanje smjernica za zaštitu od koronavirusa, što migrante i izbjeglice stavlja u povećan rizik prijetnje od široko rasprostranjenog prenosa Covida-19. Ipak, pojava koronavirusa u Grčkoj samo je poslužila za „radikalno pogoršanje ionako problematične situacije“, kaže Eleni Takou, zamjenica direktora organizacije HumanRights360.

Učinak trenutne situacije u Grčkoj dodatno je pogoršan i različitim mjerama koje je primijenila vladajuća konzervativna stranka Nova demokracija (ND) otkako je preuzela vlast prošlog ljeta, uključujući ograničavanje pristupa zdravstvenoj zaštiti za novopridošle tražitelje azila. Još je drastičnija bila odluka o potpunom obustavljanju zahtjeva za azil tokom marta kao dio napora da se odvrate migranti iz Sirije i drugih država koji dolaze iz pravca Turske.

Pandemijom protiv migranata

Iako je teško stanje u Grčkoj zbog velikog broja migranata i izbjeglica, slična situacija je i u drugim državama u kojima se trenutno nalazi znatno manji broj migranata i izbjeglica. Prema procjenama nadležnih institucija, u Srbiji je oko 9.000 migranata i izbjeglica, dok ih je u Bosni i Hercegovini oko 7.500. Izvještaji domaćih i međunarodnih organizacija navode da su uslovi smještaja zbog prenapučenosti objekata za smještaj ispod svih standarda, te da to stvara dodatnu nervozu kod migranata i izbjeglica, što dovodi i do incidenata. Takav jedan incident dogodio se u Srbiji, gdje je došlo i do pucnjave. „Vojska Srbije je 21. marta 2020. godine pucala u zrak ispred dva migrantska centra u znak upozorenja kako niko od migranata ne bi pobjegao iz karantina“, izjavio je ministar odbrane Srbije Aleksandar Vulin.

U Bosni i Hercegovini je počelo prebacivanje migranata i izbjeglica u novoformirani migrantski kamp „Lipa“ u blizini Bihaća, gdje je do sada smješteno više od 320 migranata koji su uglavnom boravili na gradskim ulicama i u napuštenim objektima u Bihaću. Prilikom izmještanja, migranti i izbjeglice imaju osigurane ljekarske preglede. Prema procjeni Ministarstva unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona, u napuštenim objektima u gradu i okolini nalazi se oko 1.000 migranata i izbjeglica. Planirano je da se u narednih nekoliko mjeseci u kamp „Lipa“ izmjeste i migranti iz prihvatnog centra „Bira“ u Bihaću.

Zvanični podaci iz država bivše Jugoslavije govore da do sada među migrantima nisu zabilježeni slučajevi zaraze od Covida-19, što organizacije koje se bave zaštitom ljudskih prava koriste kako bi ukazali na to da su mjere poduzete na zatvaranju migranata i izbjeglica u pretrpane objekte potpuno neutemeljene. Gordan Paunović iz Info parka kaže da će trenutne mjere morati da se relaksiraju, jer ljudima nedostaje psihosocijalna podrška. „Zamislite situaciju u kojoj smo svi mi, ali pritom nemamo ovih 13 sati svakog dana da izađemo napolje, da odemo u kupovinu. Zamislite ljude koji su na izolovanim lokacijama. Ti ljudi su praktično u zatvoru“, rekao je Paunović za Radio Slobodna Evropa.

Prema procjeni zdravstvenih stručnjaka, mjere zatvaranja utiču na zdravlje migranata i pitanje je kako će se situacija razvijati u narednom periodu. O trenutnoj zdravstvenoj situaciji među migrantima i izbjeglicama u BiH, Nicola Bay, direktor DRC-a (Dansko vijeće za izbjeglice) u BiH, kaže: „Blisko sarađujemo s institutima za javno zdravstvo, ministarstvima zdravstva, brojnim kliničkim centrima, domovima zdravlja te bolnicama, a sve u skladu sa smjernicama Svjetske  zdravstvene organizacije u BiH.”

U privremenim prihvatnim centrima realizirane su preventivne mjere, također u skladu s preporukama WHO-a, a podrazumijevaju dijeljenje informacija i materijala unutar centra. Timovi Danskog vijeća za izbjeglice upriličili su informativne sesije za korisnike u centrima (na svim jezicima), s posebnim naglaskom na sve važne mjere, kao i na značaj minimiziranja kontakata s drugim ljudima. DRC posebnu pažnju posvećuje obuci i edukaciji svoga osoblja u skladu s preporukama WHO-a.

Kada je u pitanju konkretno pandemija Covida-19, Bay dodaje da su zadovoljni trenutnim zdravstvenim stanjem migrantske populacije u privremenim prihvatnim centrima. „Osim sezonske gripe i drugih oboljenja koja su tipična za ovo doba godine, nemamo niti jedan potvrđen pozitivan slučaj Covida-19. Nekoliko osoba je smješteno u izolatorije jer pokazuju blage simptome koji mogu biti i simptomi sezonske gripe. Kod ovih osoba se redovno prati stanje, pod liječničkim su nadzorom u izoliranim prostorijama. Nijedan pacijent ne zahtijeva testiranje ili hospitalizaciju”, naglasio je Bay.

Mentalno zdravlje migranata

Kompleksnost promjena izazvanih pandemijom i dodatno zatvaranje migranata i izbjeglica u neuslovne prostore utiču i na mentalno zdravlje. „Migranti su izuzetno ranjiva populacija imajući u vidu da je većina njih doživjela različita traumatska iskustva vezana za boravak u zemlji porijekla, a iskusili su i različite teškoće tokom puta do izabrane evropske destinacije”, kaže Sanja Dabović, psihologinja.

Dabović posebno naglašava da ograničavanje slobode kretanja i zabrana izlaska iz prihvatnih centara mogu ostaviti negativne psihološke posljedice na mentalno zdravlje migranata. Anksioznost, depresivnost, poremećaji sna i agresivnost samo su neki od simptoma koji se mogu ispoljiti u ovakvim okolnostima. Iz preventivnih razloga bilo bi poželjno omogućiti dodatne psihološke intervencije na osnovu redovne opservacije ponašanja korisnika usluga prihvatnih centara i njihovih iskazanih potreba, poručuje Dabović.

U vanrednim situacijama, poput aktuelne prouzrokovane Covidom-19, marginalizovane grupe postaju još ranjivije, podložnije dejstvu stresora i razvijanju simptoma psiholoških stanja i poremećaja. Nesumnjivo je da su u ovakvim okolnostima najviše pogođena djeca koja su se zatekla u prihvatnim centrima, naročito ako imamo u vidu činjenicu da možda nemaju pristup ili im je teško da razumiju dostupne informacije o koronavirusu.

Komentar WHO-a objavljen 16. 4. 2020. godine u časopisu The Lancet ističe efekte pandemije Covida-19 na izbjeglice i migrante i potrebu da se oni uključe u odgovor na epidemiju i spremnost. Izbjeglice i migranti, osobito oni koji su raseljeni i/ili žive u kampovima i okruženju u kampu, suočavaju se sa specifičnim izazovima i ranjivostima koje moraju uzeti u obzir prilikom pripreme ili reagiranja na pandemiju Covida-19.

Međunarodna koordinacija

Zaštitna oprema (maske, rukavice i dezinfekcijske tečnosti) na raspolaganju je korisnicima u privremenim prihvatnim centrima. U pogledu osobne i kolektivne higijene, postoji dovoljna količina sredstava za higijenu i dezinfekciju. „Mi smo uradili sve pripreme i kontinuirano provodimo opskrbu. Sve međunarodne organizacije koje djeluju u centrima dale su sve od sebe kako bismo smanjili mogućnost širenja virusa. Razvili smo plan koji se odnosi na kretanje, dijagnostiku i nadzor korisnika u privremenom prihvatnom centru“, smatra Bay.

„Plan je izrađen u skladu s propisima i preporukama zdravstvenih ustanova i resornih ministarstava u BiH. Dodatno, u saradnji s IOM-om, u centrima smo osigurali određene prostore koji se koriste kao izolatorij te karantin. Dakle, tretman je isti kao i za lokalno stanovništvo”, objašnjava Bay mjere koje poduzima DRC u BiH.

On navodi da se suočavamo s teškom situacijom u kojoj svako treba uraditi svoj dio posla kako bismo se zajedno izborili s krizom koja je postala globalni problem. „Mi smo ovdje da koordiniramo i zagovaramo pružanje medicinske pomoći za migrante, izbjeglice i tražitelje azila u Bosni i Hercegovini, vodeći računa i o javnom zdravstvu. Prioriteti i radnje poduzete u cilju smanjenja širenja Covida-19 među migrantskom populacijom nisu i ne trebaju da se razlikuju od onih koje se poduzimaju za lokalno stanovništvo“, dodaje direktor DRC-a u BiH, Nicola Bay.

Međunarodna federacija društava Crvenog krsta i Crvenog polumjeseca (IFRC), Međunarodna organizacija za migracije (IOM), Visoki komesarijat Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) zajednički su realizirale izvještaj pod naslovom „Privremene smjernice: povećavanje spremnosti i reakcija na izbijanje Covida-19 u humanitarnim situacijama, uključujući kampove i okruženja u kampovima“. Izvještaj je objavio Međuresorski stalni odbor (IASC) u skladu s evropskim i globalnim smjernicama, a u njemu se navodi sljedeće:

• Javni zdravstveni odgovori moraju uzeti u obzir zdravstvene rizike povezane sa kretanjem, premještanjem, prenapučenošću, lošim prehrambenim i zdravstvenim statusom, te fizičkim i mentalnim stresom i uskraćenošću zbog nedostatka smještaja, hrane i čiste vode među izbjeglicama i migrantima.
• Države moraju spriječiti stigmatizaciju i diskriminaciju izbjeglica i migranata zbog provedenih mjera.
• Države moraju osigurati za izbjeglice i migrante, bez obzira na njihov pravni status, pristup zdravstvenoj zaštiti, drugim uslugama i kulturno i jezično osjetljivim informacijama o tome kako spriječiti da se zaraze i zaraze druge, te moraju u svom odgovoru razmotriti socijalne odrednice poput diskriminacije i kriminalizacije.
• Izbjeglice i migranti moraju biti uključeni u kreiranje planova spremnosti i reakcije, politika i strategija, te im se moraju osigurati potrebna uvjerenja kako bi mogli u potpunosti sudjelovati u javnim zdravstvenim mjerama.