Kompetentan intervju Nikole Vučića s Natašom Kandić

Na RTRS-u o ponavljanju izbora bez glasa opozicije. Face TV govorio o seksualnom zlostavljanju, ali utisak je da je ova tema trebala dobiti veću pažnju

Kompetentan intervju Nikole Vučića s Natašom Kandić

N1: „Izvan okvira s Nikolom Vučićem“, 18. januara

SPORNO O SREBRENICI: Informacija o tome da beogradska kompanija prodaje majice s natpisom „Nož, žica“ toliko je civilizacijski i ljudski poražavajuća da su se neki od nas ponadali da je lažna. Nada je brzo umrla kada se ispostavilo da je informacija zastrašujuće istinita. Intervjuišući priznatu aktivisticu za ljudska prava Natašu Kandić, novinar Nikola Vučić propituje jesu li ovakvi natpisi rezultat arogantskog odnosa prema činjenicama utvrđenim na Haškom tribunalu. Pričajući o selektivnom prihvatanju haških presuda u regionu u kojem se isti osuđenici koji su zločinci u jednoj državi negdje slave kao heroji, Kandić govori da nema nikoga ko osporava činjenice o ubijenim žrtvama Srebrenice, nego su predmet osporavanja pravne kvalifikacije. Gošća ovdje ne umanjuje niti ušminkava nespremnost suočavanja s genocidom. Naprotiv, upozorava na štetu koju vlast u Srbiji i RS-u nanosi negirajući pravne činjenice. Podsjeća da je Milorad Dodik prije dolaska na vlast govorio o genocidu, dok danas govori potpuno drugačije.

ŠTA ŠEŠELJEV STATUS GOVORI O SRBIJI? Šta o današnjoj Srbiji govori to što je Šešelj jedan od pozvanijih govornika u javnosti i medijima? Je li Srbija u kojoj živi više od 20 osoba optuženih za ratne zločine posljednje utočište za ratne zločince? Nazire li se drugačija politika u toj državi? Na ova Vučićeva pitanja Kandić je odgovorila vrlo jasno. Takav Šešeljev status znak je, kaže, dolaska srbijanskog društva „do dna“. Neizručivanje dva člana Srpske radikalne stranke Haškom tribunalu zbog nepoštovanja Suda, smatra opasnim za Srbiju, a srbijanski  mediji se uopće ne bave posljedicama takve politike. Nijednog lučonošu drugačije Srbije ne vidi nakon Zorana Đinđića.

KVALIFIKACIJA SILOVANJA: Komentarišući aktuelnu temu seksualnog nasilja na Balkanu, Kandić se osvrnula i na ratna silovanja kao „prikrivenu, ali vrlo rasprostranjenu dimenziju rata“. Time je podstakla novinarsko pitanje o sistematskom silovanju kao instrumentu etničkog čišćenja. Gledaoci su čuli o dugom putu od kvalifikovanja silovanja kao nehumanog postupanja do zločina protiv čovječnosti. Taj zločin neopravdano je tretiran kao manji iako je jedan od najstrašnijih. Novinar je otvorio i temu ratnog silovanja muškaraca, ali ona je, objašnjava Kandić, toliki tabu da je potpuno potisnuta i kamuflirana pod mučenje.

 

FACE TV: „Centralni dnevnik“, 23. januara

ZLOSTAVLJANJE ŽENA: Seksualno nasilje je top tema u medijima nakon što je priča Milene Radulović podstakla brojne djevojke i žene u BiH i regionu da svoje traume o seksualnom uznemiravanju ili zlostavljanju podijele na Facebook stranici „Nisam tražila“. Problem koji je mnogo rasprostranjeniji nego što se priznaje dobio je prostor u „Centralnom dnevniku“. Ipak, s obzirom na višesatno trajanje ove emisije, kao i prilično duge intervjue s gostima iz različitih sfera, ova tema zaslužuje više od deset minuta. Na ozbiljnost problema ukazuje i to što su među prozvanim akterima i srednjoškolski i univerzitetski profesori.

ŽENSKA TEMA? Je li razlog taj što je nasilje nad ženama dosadna tema u BiH? Ili što je ženska? Zašto iskusan novinar kakav je Senad Hadžifejzović, najavljujući rubriku „Centralni komitet saveza kolumnista“ u kojoj Mersiha Drinjaković govori o zlostavljanju žena, kaže „prelazimo s muških na ženske teme“? Percipiranje politike i ekonomije kao muških, a maltretiranja žena kao ženskih tema, takođe, reflektuje poimanje ravnopravnosti spolova u ovoj državi. Drinjaković u rubrici ilustruje kako neravnopravnost žena počinje već od jezika, preko društvenih osuda, do neučinkovitih reakcija institucija. Zato Amela Keserović Polić ukazuje na hrabrost žena koje su javno ispričale svoje traumatične priče.

INSTITUCIONALNI MEHANIZMI ZAŠTITE? Obje novinarke su značajan dio rubrike posvetile onim anonimnim komentarima čiji autori su neprimjereno, a nekad i ogavno kritikovali iskaze traumatizovanih žena. Iako takvi  komentari nisu zanemarivi, nikako nisu reprezentativni i teško se složiti s tvrdnjom da se od njih „empatija gotovo i ne vidi“. Mučne priče žena na stranici „Nisam tražila“ itekako su naišle na odjek i suosjećanje većine javnosti prema žrtvama i zgražavanje nad počiniteljima. Negativne komentare treba osuditi, ali fokus treba biti na empatičnim reakcijama koje ohrabruju žrtve, a kojih je mnogo više. U rubrici „CIA: Centralna informativna agencija“, Almir Kurt podstiče žrtve da zlostavljače prijave nadležnim institucijama objašnjavajući zašto je važno imenovati ih. To je ono što mediji trebaju raditi: ohrabrivati žrtve informišući ih o institucijama i mehanizmima zaštite, te propitivati rad tih institucija na sankcionisanju prijavljenih zlostavljača. Apelovanje na seksualne predatore i maliciozne komentatore da suosjećaju sa žrtvama je bacanje riječi u vjetar.

 

RTRS: „Aktuelno“, 25. januara

ISPOLITIZOVANI CIK: Činjenica da je urednik Aleksandar Crkvenjaš pored dva SNSD-ovca ugostio i bivšeg člana CIK-a Vehida Šehića, koji je iznio neka oprečna mišljenja, za ovu emisiju je izvjestan pomak. Druga dva su bili gradonačelnik Doboja Boris Jerinić (SNSD) i predstavnik Koalicije „Zajedno za Srebrenicu“ Radomir Pavlović (SNSD). Tema: odluka CIK-a o poništenju izbornih rezultata u Doboju i Srebrenici. Da entitetski javni emiter radi po standardima koji važe za javne medijske servise u BiH i svijetu, u studiju bi bili i predstavnici opozicije, kao i probosanske liste „Moja adresa: Srebrenica“. Ali, „Aktuelno“ je svjetlosnim godinama daleko od takvih standarda. Osim izostavljanja predstavnika druge strane, u emisiji nije ni spomenuto šovinističko vrijeđanje članice CIK-a Vanje Bjelice-Prutine od strane Milorada Dodika. Kao ni pritisci na druge članove Komisije. Tokom diskusije, Šehić se pozivao na Izborni zakon kao „jedini autoritet za članove CIK-a“, dok su za Jerinića i Pavlovića odluke CIK-a političke. Novinarska pitanja su bila pristrana, pa Crkvenjaša zanima zašto su uopće tražena grafološka vještačenja potpisa glasača.

SNSD-ovo DOKAZIVANJE: U prilogu, Nenad Stupar, iako  novinar, ne informiše gledaoce, nego prenosi stavove SNSD-a. Sporne su mu ne samo odluke CIK-a nego i sam njen izbor. Izvještava da je odluka politički motivisana, a to potvrđuje član CIK-a koji je glasao protiv nje – Vlado Rogić, zatim gradonačelnik Srebrenice Mladen Grujičić, anketirani građani Srebrenice, koji su, eto, slučajnim izborom, svi redom protiv, i gradonačelnik Doboja Boris Jerinić. Tu je i izjava Dodika koji prijeti bojkotom izbora 2022., a onda i Željke Cvijanović. Kratke izjave predstavnika opozicije Mirka Šarovića i Branislava Borenovića o „logičnoj i hrabroj odluci CIK-a da poništi izbore u Doboju“ propraćene su izjavama SNSD-ovih pravnih savjetnika, pa opet Dodika, pa Cvijanović, pa drugih SNSD-ovaca.

ZAKLJUČAK: Nikola Vučić je i ovaj put profesionalno, u skladu s visokim standardima ove emisije, intervjuisao kompetentnu i hrabru sagovornicu Natašu Kandić. Iako je seksualno zlostavljanje žena dobilo prostor u „Centralnom dnevniku“, to je manje od onog što ova tema, koja ne bi smjela biti samo „ženska“, zaslužuje. Mediji mogu pomoći žrtvama praćenjem rada institucija, od obrazovnih do pravnih, na sankcionisanju prijavljenih zlostavljača. Aleksandar Crkvenjaš propituje odluke CIK-a bez predstavnika opozicije, kao i bez predstavnika probosanske liste u Srebrenici. Dodikovo vrijeđanje članice CIK-a Vanje Bjelice-Prutine ni ne spominje. Ono o čemu se šuti, nije se ni desilo.

About The Author