Agonija pod zemljom
Lakoća kojom parlamentarci i drugi politički elementi ostvaruju plate, bonuse, dodatke i regrese, obrnuto je proporcionalna tegobama kroz koje prolaze rudari kako bi naplatili ono što su krvavo zaradili. U trenutku kad ovaj tekst šaljemo na portal ljudi su pod zemljom već treću smjenu uzastopno, iako je jasno da i osam sati rada dole ostavlja teške posljedice na zdravlje.
Ali koga, briga, pa to su samo rudari.
Sjetite se tim povodom s kakvom rutinom kabineti prvog safa novinarima šalju odgovore na pitanje šta će im auti od 200 hiljada i otkud novci za to. Najčešći odgovori su “Tako nalaže pravilnik” i “Sve je urađeno po zakonu”. Pa smo samo htjeli pitati, ima li kakvog pravilnika za rudare, zna li se šta?
Neočekivani poklon iz političkog Sarajeva
Evropska unija, uglavnom zbog javnog protivljenja Mađarske i podzemnog lobističkog rovarenja Hrvatske ne može da uvede jedinstvene i kredibilne sankcije Miloradu Dodiku, ali se administracija dosjetila pa finansijski izolirala kompletnu Republiku Srpsku. I eto apsurda, usred te izolacije koja već daje rezultate, injekcija spasa posrnuloj entitetskoj vlasti dolazi iz omraženog grada kojeg objekti sankcija u trenucima nadahnuća nazivaju Teheranom. Dakle, donesena je odluka da u kritičnom trenutku i osjetljivoj političkoj situaciji država od Mile Radišića otkupi zgradu za potrebe UIO. Da ne bude zabune, i prethodne vlasti su u dlaku radile isto, nek ne likuju uopće, ali čini se da ne pamtimo ovako drastičan slučaj. Od diplomatske izolacije Dodika spašava tradicionalni Zoran Milanović, a od finansijskog sloma – Trojka.
E stvarno ste političko Sarajevo.
Osamdeseti rođendan Micka Jaggera
Samo da razjasnimo nešto vrlo bitno za razumijevanje modernog svijeta – jeste rijetkost ali nije nikakvo čudo to što je Mick Jagger, koji danas slavi osamdeseti rođendan, i dalje koncertno aktivan. Čudo će biti nešto drugo – kada 26. jula 2033. godine velikom superćelijskom svjetskom turnejom proslavi devedeseti. Ako ne bude nekih nepredviđenih belaja – živi bili pa vidjeli.
Vic i stvarnost
Kad vic ili dosjetka postanu stvarnost, onda to po pravilu ne bude neka vesela verzija.
Svi se sjećamo one brutalne pošalice “Jesi li čitao Na Drini ćuprija”, “Šta čit’o, hod’o po njoj”. Nekad, davno, davno, autor ovih bilješki slušao je, kao student, Nijaza Durakovića dok lamentira nad činjenicom da generacije koje dolaze neće nikada pročitati Orwellovu 1984 ili Vrli novi svijet Aldousa Huxleya. Evo došli smo u fazu da uopće više nije važno jesu li je čitali, jer oni danas žive te dvije distopije – što bi rekla članica Predsjedništva – u punom kapacitetu. A neko je na FB lucidno primijetio da se jedina stvar koju Orwell nije predvidio krije u našoj dobrovoljnosti. Ljudi Velikom Bratu dobrovoljno i – više nego što njegovi kapaciteti mogu podnijeti – podastiru sopstvenu privatnost, čak i intimu. VB može uzeti neplaćeni odmor do daljnjeg, jer raja mu sama na oltar prinosi sve ono što bi u pravilu trebalo skrivati od javnosti i sistema. Dobro došli u novi svijet, a koliko je uza sve to još i vrli, nek svak sam za sebe procijeni.
