Milorada Dodika možete da volite ili mrzite, ali mu ne možete osporiti da ima talenat da nameće teme i vodi igru u pravcu u kojem on želi, dinamikom kojom on želi i na način kako on želi. Naravno, ne možemo to pripisati njegovoj genijalnosti, već neprofesionalnošću domaćih medija i sijanjem „moralne panike“ među Bošnjacima.

Pođimo redom.

Šta znamo o putovanju Milorada Dodika u SAD?

Skoro ništa, ili bolje reći – znamo onoliko koliko nam on dopušta. Preko njegovih društvenih mreža, X-a, Instagrama i Facebooka, dobijali smo informacije s kim se sastao, tj. slikao, i ništa više.

Ne znamo, u stvari, s kim je održao sastanak. On tvrdi da se sreo s 14 kongresmena i par senatora, ali ne znamo s kim je razmijenio par kurtoaznih riječi i selfija u prolazu. Ne znamo ni o čemu se razgovaralo sa zvaničnicima vlasti SAD na tim sastancima, ako je tih sastanaka uopšte i bilo.

Imamo samo nagađanja, jer administracija ćuti, a Dodik muti.

I sada dolazimo do tog famoznog „intervjua“ koji je dao za Lindell TV, u trajanju od 11 minuta i 37 sekundi, i u kojem smo se po ko zna koji put uvjerili da Dodik priča priču koja njemu odgovara. Ovoga puta akcenat je bio na ugroženosti hrišćana u Bosni i Hercegovini od strane muslimana, jer je to jedina priča koju prosječan Amerikanac može da razumije, pogotovo gledalac Lindell TV-a.

A šta je uopšte Lindell TV?

To, u stvari, i nije televizija, već onlajn platforma / live stream / sajt sa vijestima i sadržajima kojima Lindell i drugi komentatori prezentuju informacije, komentare i intervjue. Vlasnik ovog pokušaja od medija je vatreni pristalica Trampa i umjereni desničar, sklon teorijama zavjere, neprovjerenim informacijama i propagandi – Mike Lindell.

Kakav je gazda, takav je i medij.

Meni to „tukne“ na spoj Alternativne televizije i VIKOM-a.

Impresum nisam uspio da nađem na njihovoj stranici, što svakoj medijski pismenoj osobi mnogo govori o samom mediju.

Kao što vidimo, kredibilitet ovog medija je veoma upitan, a koliki je njegov uticaj?

Kao što znate, na takvim medijima sve pršti od uspjeha i gledanosti, mada nigdje nema zvaničnih cifara, pogotovo ne od strane relevantnih izvora. Zato ćemo se malo pozabaviti njihovim društvenim mrežama, kao nosiocima informacija, i pokušati da posredno dođemo do odgovora o njihovom uticaju.

Evo do čega sam uspio doći.

Kao što vidite, njihovi dometi na društvenim mrežama nisu impresivni ni za Bosnu i Hercegovinu, a kamoli za Sjedinjene Američke Države.

Ako bismo željeli da opišemo uticaj ovog medija na javno mnjenje u SAD-u, mogli bismo reći da su potpuno nebitni.

U stvari, ovaj medij služi tome da MAGA ekipa koja podržava Trampa i njegov narativ dobije potvrdu da je u pravu. Da budem još slikovitiji, ovaj medij gledaju samo oni koji žele da vide i čuju ono što je u skladu s Trampovim narativom. Oni se ne informišu putem ovih medija, već kroz njih „betoniraju“ svoje već postojeće stavove.

Postoji velika vjerovatnoća da mnogi od njih i ne znaju da postoji Bosna i Hercegovina.

Da zaključimo, Milorad Dodik je dao intervju – a ne bi me čudilo ni da ga je platio – nekredibilnom i neuticajnom mediju, pa se sada postavlja pitanje zašto su domaći mediji uopšte reagovali na njega.

Ne znam. Vjerovatno zato što to donosi klikove i zato što su to uradili i neki drugi mediji.

Sve što je Milorad Dodik kazao u tom intervjuu rekao je i milion puta do sada u zemlji. Mnogo toga što Milorad Dodik govori u zemlji i inostranstvu nema veze s istinom, ali i u to smo se uvjerili mnogo puta. Dati intervju nečemu ovakvom ne samo da ne zavređuje ozbiljnu reakciju i komentar, već podsmijeh i šprdnju, a toga nije bilo.

Ipak, to nije problem Dodika. To je problem domaćih medija i političkih partija koje Dodiku pripisuju nadprirodne moći i tako mu dižu rejting, na čemu im je on i te kako zahvalan.

P. S.
Ne bi me začudilo da je Dodiku ovaj intervju „sredio“ Đulijani, koji na LindellTV-u ima neki svoj šou. Samo je pitanje koliko je to „sređivanje“ koštalo sve nas u RS?