Podaci grupe za digitalna prava Access Now pokazuju da su prošle godine namjerno obustavljene usluge interneta više od 200 puta u 33 države, a u jednom slučaju to se dogodilo i u Velikoj Britaniji.
U aprilu 2019. godine britanska saobraćajna policija isključila je wi-fi na londonskoj mreži Tube tokom protesta aktivista protiv klimatskih promjena.
Osnivač centra za tehnološke inovacije IceAddis Markos Lemma iz Etiopije kaže da se u trenutku isključenja interneta sve zaustavlja, uključujući i poslovanje tog centra.
– Imali smo ugovor o razvoju softvera koji je otkazan jer nismo uspjeli završiti posao na vrijeme, budući da je došlo je do prekida interneta. Također, imali smo situacije da međunarodni kupci misle kako ih naša firma ignorira, ali mi tu ne možemo ništa uraditi – dodao je.
Vozači motocikala čekaju, umjesto da dostavljaju hranu. Bez internetske veze, ljudi ne mogu naručivati putem interneta ili putem aplikacija, kaže Markos, koji napominje da isključivanje interneta ima direktnu posljedicu za poslovanje firmi.
Međutim, Etiopija nije izoliran slučaj, a posljedice nisu samo ekonomske prirode. Istraživanja Access Now pokazuju da isključenja signala na različite načine utječu na desetine miliona ljudi širom svijeta.
Vladini dužnosnici mogu “isključiti” internet tako što će izdati naredbu pružateljima usluga da za određena područja ugase signal ili ponekad da blokiraju pristup određenim web lokacijama.
Grupe za ljudska prava izrazile su zabrinutost jer takve mjere postaju ključni alat za represivne vlade u cijelom svijetu.
Analiza novijih podataka o isključenjima, koju je uradio BBC, pokazuje da se poremećaj u internet saobraćaju sve više događa u vrijeme održavanja protesta. Vlade često ističu da je isključenje interneta potrebno kako bi se održala sigurnost i zaustavilo širenje lažnih vijesti.
No, kritičari kažu da vlade zapravo guše protok informacija putem interneta i sprečavaju sukobljavanje mišljenja o određenim temama.
Ujedinjene nacije su 2016. godine proglasile pristup internetu ljudskim pravom, a osiguranje pristupa internetu jednim od ciljeva održivog razvoja, ali to ne poštuju svi dužnosnici.
Premijer Etiopije Abiy Ahmed u augustu 2019. godine kazao je da internet “nije voda ili zrak” i da će obustave rada ostati važno sredstvo za očuvanje nacionalne stabilnosti.
Markos Lemma na tu izjavu kaže da vlada ne smatra internet važnim jer internet povezuje samo s pristupom društvenim mrežama, a ne razmišlja se kako to utječe na ekonomiju.
Novi podaci za 2019. godinu pokazuju da je Indija prošle godine imala daleko najveći broj isključenja od bilo koje zemlje svijeta. Isključenje mobilnih usluga iskusili su stanovnici u raznim dijelovima zemlje 121 put, a većina (67 posto) dogodila se u području Kašmira.
Učesnici protesta u Sudanu i Iraku bili su prisiljeni organizirati proteste izvan mreže nakon što im je isključen internet.
Posljedice isključenja su različite ovisno o tome na šta se ukidanje pristupa interentu odnosilo bilo da se radi o lokalnom blokiranju platformi društvenih medija ili o prekidu cjelokupnog internetskog saobraćaja u cijeloj zemlji.
“Throttling” je oblik nestanka interneta koji je teže nadzirati, a događa se kada vlada uspori usluge prijenosa podataka primjera radi s 4G na 2G mobilnu mrežu budući da 2G onemogućava dijeljenje videozapisa ili live streaminga.
To se dogodilo u maju 2019. godine, kada je predsjednik Tadžikistana priznao da je ugasio pristup većini društvenih mreža uključujući Facebook, Twitter i Instagram, objašnjavajući da su te platforme “podložne terorističkim aktivnostima”.
Neke zemlje, poput Rusije i Irana, trenutno grade i testiraju vlastite verzije zaključanog interneta što se smatra znakom za pojačanu kontrolu na webu.
– Čini se da sve više zemalja uče jedne od drugih i provode akcije internetskog isključivanja kako bi ušutkali kritičare ili izvršili druga kršenja ljudskih prava – ističe Grupa za digitalna prava Access Now.
Izvor: BBC
