Neočekivana simbolika
U tužnim prilikama i slučajnosti poprimaju neočekivanu simboliku. Smrt uglednog zagrebačkog novinara i komentatora Marinka Čulića gotovo da se poklopila s desetom obljetnicom teksta koji je za tacno.net napisao o poslijeratnom Mostaru. Tom svojom analizom – “Mostar je grad u kojem je lako biti zločinac”, objavljenom 14. ožujka 2013. – kolega Čulić pružio je jedan iz njegovoga dugog niza uzornih primjera kako je radio novinar koji je duže od četrdeset godina pisao vlastitom čašću, tražeći politički izlaz iz balkanske političke i civilizacijske kataklizme, nasuprot i protiv onih koji su je izazvali, i koji je do dana današnjega održavaju.
Osobno, Marinko Čulić bio je omiljen čovjek: dobrohotan ali ne i naivan; blag, ali obdaren profinjenom ironijom; iskusan, obrazovan i mudar, i nikad prepotentan; druželjubiv uvijek, razmetljiv nikad. Kao novinar, pak, po mnogo čemu bio je jedinstven. Pisao je briljantno, kao rijetko tko: u nekrologu redakcijskom kolegi, portal Novosti Čulićev je komentatorski stil opisao kao “sazdan od suptilnog stilskog majstorstva s izraženom socijalnom osjetljivošću i panoramskim pregledom političkih i socijalnih kretanja na prostoru bivše Jugoslavije”. A kako je pisao, tako je i odabirao vlastiti put: kad god se trebalo odlučiti, u njegovoj 45 godina dugoj novinarskoj karijeri, Marinko je odabrao teži ali časniji put: kada je iz Večernjeg lista osamdesetih prešao u zagrebački tjednik Danas, jedan od ključnih listova u Jugoslaviji poslije Titove smrti i uvelike zaslužan za demokratizaciju Hrvatske; kada se, u kovitlacu HDZ-ovih režimskih preuzimanja medija početkom devedesetih, odlučio za tjednik Nedjeljna Dalmacija; potom – ključna odluka – kada se 1993. pridružio Feral Tribuneu, pa 2008. Novom listu, da samo godinu kasnije, nakon što ga je vlasnik riječkog dnevnika osudio na šutnju, prijeđe u Novosti, gdje je nastavio raditi do svojega posljednjeg, nedavno objavljenog teksta.
Marinko Čulić, također, od rijetkih je novinara čije su sintagme ušle u kolektivnu memoriju i postale uobičajene poštapalice: ne znaju mnogi da je, primjerice, izraz “kosti u mikseru” ironična Čulićeva kovanica iz komentara, objavljenog 1996. u Feral Tribuneu, kojim je nenadmašni analitičar sasjekao Tuđmanovu opsesiju o preoblikovanju spomen kompleksa ustaškim žrtvama u Jasenovcu u svojevrsnu inačicu Doline palih španjolskog diktatora Francisca Franca, u kojoj su ustaše i njihove žrtve – kao u nekakvom vječnom morbidnom skandalu – trebale ležati jedne pored drugih, kao što na Francovu monumentalnom groblju jedni do drugih mir nisu našli posmrtni ostaci frankista i republikanaca – ovih drugih, međutim, bez suglasnosti njihovih obitelji.
Marinko Čulić, povrh toga, među iznimno je rijetkim novinarima u demokratskoj Europi poslije Drugoga svjetskog rata – možda tek jedan od dvojice – koji su pred sudom pobijedili predsjednika države. Naime, zbog spomenutog komentara “Kosti u mikseru”, te zbog fotomontaže na naslovnici tog istog broja Feral Tribunea, hrvatski državni odvjetnik podigao je 1996., uime predsjednika Republike Franje Tuđmana, tužbu protiv Marinka Čulića, autora komentara, i glavnog urednika Feral Tribunea Viktora Ivančića. Taj spektakularni proces – u javnosti nezasluženo ali vjerojatno namjerno zaboravljen – neočekivano je u prvome stupnju završio oslobađajućom presudom, pa su time za sva vremena – premda su tužitelji ustrajali u uzastopnim žalbama na oslobađajuće presude sve do Tuđmanove smrti 1999. godine. – Čulić i Ivančić postali heroji slobodne riječi u nelagodnom vremenu autokracije koja se spremala okameniti u neproglašenu diktaturu.
Napisao je Čulić i prvu, dosad vjerojatno najdublju analizu tuđmanizma kao ideologije i političke taktike, knjigu “Tuđman – anatomija neprosvijećenog apsolutizma”, objavljenu 1999. u biblioteci Feral Tribune, te obnovljeno i dopunjeno izdanje “Tuđman – i poslije Tuđmana”, objavljeno u Novom liberu 2014. godine. Te Čulićeve nezaobilazne analize ključnoga političara postjugoslavenske Hrvatske prirodan su nastavak forme u kojoj je briljirao gotovo pola stoljeća: redovitoj komentatorskoj političkoj analizi. Svo to vrijeme, Čulić – koji je podjednako dobro razumio utopijski potencijal jugoslavenske ideje, kao i katastrofičku nesposobnost južnoslavenskih političkih elita da taj potencijal učine stvarnim – dosljedno se zauzimao za kompromis, politička rješenja, odustajanje od nasilja, isključivosti i nacionalizma. Utoliko su se njegove kolumne mogle nazvati “nepragmatičnima”; no upravo u tome i jest bila kvaliteta Čulićeva pisanja: Marinko je ovdašnju javnost, u Hrvatskoj i onkraj nje, dosljedno, lijepo, časno, i uvijek pomiriteljski, suočavao s izvjesnošću koju je ona uporno odbijala prihvatiti: da je moglo, i da je moralo bolje; da je moglo, i da je moralo bez rata; i da je moglo, i da je moralo bez ijedne jedine žrtve. Utoliko se valja nadati da će se naći izdavača i urednika koji će prirediti reprezentativan izbor Čulićevih kolumni: bili bi to svesci, bez ikakve sumnje, o boljim političkim mogućnostima koje su ovdašnje nacije vlastitom zlom voljom odbacile. A ako bismo isti taj stav, za oproštaj s velikim novinarskim pomiriteljem Marinkom Čulićem, željeli izraziti njegovim vlastitim riječima, mogli bismo parafrazirati Marinkov tekst o Mostaru koji je prije točno deset godina napisao za tacno.net: da za politiku koja je dovela do toga da mostarski vatrogasci te 2013. ostanu bez novca, baš kao što je i stvorila sav čemer ovdašnja protekla tri desetljeća, ”zbilja ne možeš poželjeti drugo nego da bude sažgana i pretvorena u pepeo.” (Boris Pavelić, Tačno.net)
Pravobraniteljica: Trebamo inzistirati na temeljitoj analizi Matijanićeve smrti
Pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter očitovala se o slučaju Matijanić te je istaknula da ničiji život ili zdravlje ne smije ovisiti o tome koliko je uporan, snalažljiv, koje je političke orijentacije i je li utjecajan.
Početkom listopada u posebnom je priopćenju osporila zaključak posebnog povjerenstva Ministarstva zdravstva. Ured pravobraniteljice smatra kako u tom slučaju nije bilo “detaljne analize, stručne ocjene ili utvrđenja mogućih propusta”. Zatražila je proširenje nadzora u slučaju Matijanić, no ministar Beroš smatra da je slučaj Matijanić – zaključen.
Podsjetimo da je Ured pravobraniteljice još u kolovozu pokrenuo poseban postupak vezan za okolnosti smrti Vladimira Matijanića, no taj postupak do danas nije dovršen.
“Još uvijek nemamo sve informacije koje su nam potrebne za dovršetak postupka pa smo se opet obratili Ministarstvu zdravstva s pitanjima koja su u dosadašnjim očitovanjima ostala neodgovorena”, kaže nam pravobraniteljica Šimonović Einwalter.
Ured pravobraniteljice tražio je informacije o tome koji je tada bio protokol postupanja s pacijentima zaraženima virusom SARS-CoV-2 koji imaju povećan rizik od lošijeg ishoda, s obzirom na prijašnje zdravstveno stanje i cijepni status, kao i koji su kriteriji za propisivanje lijeka Remdesivir, a koji za odluku o hospitalizaciji pacijenta zaraženog ovim virusom.
“Među ključnim pitanjima je i ono kako bi se stanje pokojnog Matijanića moguće razvijalo da mu je omogućen antivirusni lijek, posebno jer je, prema očitovanju Hrvatske liječničke komore, do njegove smrti dovela kombinacija više okolnosti – izostanak antivirusnog liječenja za covid-19, neuzimanje terapije za osobne kronične bolesti i činjenica da nije bio cijepljen protiv covida”, smatra Šimonović Einwalter.
Šimonović Einwalter se pita i bi li Matijanić uopće bio bolnički liječen tim lijekom ako, kao što se očitovao Klinički bolnički centar Split, u tom razdoblju lijek nije bio dostupan. Ministarstvo zdravstva je navelo da je lijeka Ronapreve u tom trenutku bilo za 820 pacijenata, ali KBC tvrdi da se taj lijek već duže ne preporučuje ni prema međunarodnim smjernicama i uputama samog proizvođača, ali ni prema smjernicama Ministarstva zdravstva.
“Ovakav primjer suprotnih tvrdnji pokazuje da je potrebno nastaviti inzistirati na temeljitoj i objektivnoj analizi ovog slučaja”, naglašava u razgovoru Šimonović Einwalter.
Ona smatra da je važno ustanoviti i po kojim kriterijima zdravstvena inspekcija odlučuje na koji će od dva načina postupati po pritužbama građana – hoće li čitavu dokumentaciju proslijediti Hrvatskoj liječničkoj komori, što je prema nama dostupnim informacijama najčešće slučaj, ili će nakon zdravstveno-inspekcijskog nadzora imenovati stručnjake koji će donijeti stručno mišljenje, kao što je u slučaju Matijanić bilo povjerenstvo.
Pravobraniteljica je poslala i posebnu preporuku Ministarstvu zdravstva vezanu za ispitivanje okolnosti smrti Vladimira Matijanića.
Nadzor temeljen samo na iskazima zdravstvenih radnika
“Naša preporuka Ministarstvu zdravstva je da se nadzor u ovom slučaju proširi tako da povjerenstvo u obzir uzme i druge izvore informacija, recimo izjave osoba izvan kruga zdravstvenih djelatnika, kao i da detaljno istraži sve okolnosti koje su bile čimbenici tragičnog ishoda. Ova preporuka je posljedica toga što je nadzor bio temeljen samo na iskazima zdravstvenih radnika, koji nisu dodatno provjeravani i poklonjena im je puna vjera, bez detaljne analize, stručne ocjene ili utvrđenja mogućih propusta”, ističe pravobraniteljica, dodajući da nisu dobili službeni odgovor da je preporuka odbijena ni prihvaćena.
“Kako nema zakonskih prepreka da se nadzor uistinu proširi, nema ni razloga da se preporuka ne provede”, naglašava Šimonović Einwalter. Pravobraniteljica je kao problem istaknula način na koji se postupa s pritužbama na stručnost rada zdravstvenih radnika koje dođu do zdravstvene inspekcije, odnosno činjenicu da nisu propisani kriteriji prema kojima se odlučuje hoće li zdravstvena inspekcija imenovati stručnjake koji će donijeti stručno mišljenje o tijeku liječenja.
“To je bitno jer sustav postupanja po pritužbama pacijenata mora biti funkcionalan, a to znači da treba biti objektivan i ujednačeno postupati po tim pritužbama. Za to je nužno da postoje propisani kriteriji i da ih se dosljedno primjenjuje jer, ako nije tako, onda imamo situaciju da se različito postupa prema građanima”, objašnjava Šimonović Einwalter.
Kaže nam i da je to problematično jer, ako sustav rješavanja pritužbi nije učinkovit i objektivan, onda zdravstvo ne može učiti na svojim pogreškama i ispravljati stvari na bolje, a narušava i povjerenje građana, odnosno pacijenata.
“Sustav rješavanja pritužbi pacijenata postoji da bi građani imali na raspolaganju učinkovito sredstvo zaštite, a ako se na njega ne mogu osloniti ili mu ne vjeruju, kao mogućnost im ostaje sudski postupak koji si mnogi ne mogu priuštiti i/ili nemaju snage ni volje za njega”, upozorava Šimonović Einwalter.
Taj problem Ured pravobraniteljice istaknuo je kod izmjena i dopuna Zakona o zdravstvenoj zaštiti, no pitanje je hoće li biti usvojen.
“Upozorili smo kako je potrebno definirati kriterije prema kojima se odlučuje hoće li zdravstvena inspekcija imenovati stručnjake koji će donijeti stručno mišljenje ili će pritužbu ustupiti Hrvatskoj liječničkoj komori. Zakon je prošao prvo čitanje i ovaj naš prijedlog nije prihvaćen, ali za to još uvijek ima vremena u daljnjoj zakonodavnoj proceduri”, zaključuje na kraju Šimonović Einwalter.
Podsjetimo da je zdravstvena inspekcija u slučaju smrti Vladimira Matijanića utvrdila niz nepravilnosti, od toga da pregled pacijenta Vladimira Matijanića na Hitnom infektološkom prijemu KBC-a Split 2. kolovoza 2022. godine nije učinjen u potpunosti u skladu s pravilnikom, preko toga da je medicinska dokumentacija sačinjena tijekom ili nakon druge intervencije tima T1 Zavoda za hitnu medicinu Splitsko-dalmatinske županije bila nepotpuna, do toga da je i obdukcija provedena uz proceduralne nepravilnosti.
No, Povjerenstvo Ministarstva zdravstva, koje je oformio ministar Vili Beroš, utvrdilo je kako nisu uočeni značajni propusti u liječenju pokojnog Matijanića. Beroš je zaključak Povjerenstva predstavio na posebnoj konferenciji za novinare na kojoj se naglašavalo da činjenica kako pokojni Vladimir Matijanić u četiri dana nije dobio adekvatan zdravstveni pregled zapravo ne predstavlja pogrešku zdravstvenog sustava.
Povjerenstvo nije uzimalo u obzir telefonske razgovore pokojnog Matijanića, već samo medicinsku dokumentaciju. I to ne svu. Isto tako, nije se bavilo ni činjenicom da Matijanić nije primio lijek za koji je bio kandidat, već mu je rečeno da tog lijeka nema. (Ilko Ćimić, Index.hr)
ChatGPT je najbrže rastuća internet aplikacija svih vremena
Internet aplikacija CHATBOT ChatGPT, kalifornijske kompanije OpenAI, koja se bavi razvojem umjetne inteligencije, najbrže je rastuća aplikacija u historiji, objavio je Yahoo Finance.
Prema studiji UBS-a, aplikacija ChatGPT imala je 13 miliona jedinstvenih posjetitelja dnevno u januaru 2023. godine, što je dvostruko više od broja posjetitelja u decembru prošle godine.
ChatGPT postoji oko dva mjeseca, a već ima 100 miliona korisnika mjesečno, navodi se u podacima iz studije.
Studija, koja se poziva na podatke analitičke kompanije Similarweb, pozicionira ChatGPT u odnosu na druge brzorastuće aplikacije kao što su TikTok i Instagram.
Poređenja radi, trebalo je devet mjeseci da TikTok dosegne 100 miliona aktivnih korisnika mjesečno, dok je Instagramu trebalo dvije i po godine.
“U 20 godina praćenja internetskog prostora ne možemo pronaći primjer bržeg rasta među potrošačkim internetskim aplikacijama”, napisali su analitičari UBS-a u studiji. (Klix)