Zadnjeg dana januara nevladina organizacija za borbu protiv korupcije, Transparency International, izvjestila je javnost o rezultatima istraživanja za 2022. godinu. Stanje u Bosni i Hercegovini nije obećavajuće, na 110. je mjestu od ukupno 180 zemalja obuhvaćenih istraživanjem, tik uz Podsaharsku Afriku i Centralnu Aziju. Samo bi bezrazložno optimistični pomislili kako je ovaj rezultat pokazatelj visokog stupnja osviještenosti i osjetljivosti na demokratski deficit bosanskohercegovačkih građana sposobnih prepoznati i najbenignije pokušaje koruptivnih aktivnosti.

Bit će ipak da je realna interpretacija mnogo pesimističnija, korupcija se toliko besramno udomaćila u svakodnevici da ju više nije moguće zanijekati. „BiH bilježi najgori trend od svih država okruženja. Etničke podjele ometaju demokratske institucije potrebne za borbu protiv korupcije, što se posebno vidjelo u Tužilaštvu BiH”, piše Transparency International. Nadalje navode kako se već godinama najteži slučajevi organiziranog kriminala i korupcije u kojima sudjeluju visokopozicionirani dužnosnici ili uopće ne procesuiraju ili pravosudnom farsom završavaju oslobađajućim presudama. „Korupcija je nažalost postala primarni razlog postojanja institucija”, komentirao je Srđan Blagovčanin, predsjedavajući upravnog odbora Transparency Internationala BiH.

Znak pažnje

Zašto bismo liječnicima ili medicinskim sestrama bilo što poklanjali? Oni su plaćeni za posao koji rade te ne bi smjeli biti ništa predaniji, zainteresiraniji niti bolji u pružanju pomoći oboljelima kad su motivirani „znakovima pažnje i zahvalnosti”. Isto vrijedi i za službenike katastarskog i zemljišnoknjižnog ureda, profesore u školama i na fakultetima, policajce, suce i sve ostale državne i javne službenike s kojima se susrećemo kad trebamo građevinsku i lokacijsku dozvolu, polažemo ispit ili smo učinili prometni prekršaj. Kako ću doći na pregled kod liječnika praznih ruku?, pitat će mnogi u nelagodi smatrajući da je praznina u rukama izraz nepristojnosti i manjka poštovanja. Ima i liječnika koji stvar ne prepuštaju neizvjesnosti dobrog odgoja, već od pacijenata izravno zatraže poklon ili novac. I umjesto da ih prijavimo za nezakonito postupanje, slegnut ćemo ramenima te im dati ono što očekuju svjesni da ovisimo o njihovoj pomoći. I nećemo svoju savjest opterećivati pravednošću niti pitanjem hoće li zbog našeg preskakanja reda netko, kome je zahvat možda i potrebniji a nema novaca za mito, morati čekati duže, niti hoće li ga uopće dočekati. Bolesnom čovjeku i njegovoj obitelji zdravlje i život nemaju cijenu, i to je razumljivo. No ipak, valja znati da ovakvim svjesnim odustajanjem od pravednosti potičemo lošu praksu i održavamo štetnu tradiciju koja onemogućuje zdravo društvo jednakih prilika.

Za razliku od nas, u danskom, finskom ili norveškom društvu (zemlje s najvišim Indeksom percepcije korupcije) državni i javni službenici ne traže i ne primaju mito. U tim državama pravovremeno dobivanje medicinske usluge nije u korelaciji s dubinom džepa niti spremnošću da u njega posegnemo, nego sa stručnom procjenom stupnja hitnoće pojedinog medicinskog zahvata. No, daleko je Balkan od Skandinavije i u prostornom i u vremenskom smislu. Dok oni ubrzano grabe k sredini 21. stoljeća, mi tapkamo u mraku srednjeg vijeka i, ako bude pameti i sreće, za kojih stotinjak godina mogli bismo doživjeti renesansu.

Indeks percepcije

Stanje korupcije procjenjuje se, naime, Indeksom percepcije korupcije, koji utvrđuje Transparency International te Indeksom kontrole korupcije, koji procjenjuje Svjetska banka. Tim se indeksima analizira prisutnost korupcije u javnom sektoru temeljem 13 nezavisnih studija te anketa stručnjaka i poslovnih subjekata. Sukob interesa pri kojem privatni interes potisne javni ne nanosi samo izravnu štetu zajedničkom dobru, već građani gube povjerenje u djelotvornost i zakonitost institucija. I nije riječ samo o državnim dužnosnicima koji uzimaju mito i trguju uslugama ostvarujući imovinsku korist za sebe ili neku interesnu skupinu, već i o građanima koji službenim osobama nude ili pristaju dati zatražene dodatne nagrade u zamjenu za pogodovanje bilo djelovanjem ili propuštanjem djelovanja. Riziku korupcije posebno su izložene javna nabava te financiranje političkih stranaka, osobito u predizborno vrijeme kao svojevrsno financijsko ulaganje u budućnost.

U razotkrivanju korupcijskih afera važnu ulogu ima istraživačko novinarstvo. Zahvaljujući spremnosti uredništva i novinara Žurnala, Istrage, Tačno.neta ili, primjerice, Centra za istraživačko novinarstvo da se uhvate u koštac s kriminalom na svim razinama, građani su osvijestili razmjere nezakonitog rada javnih poduzeća, bolnica i samog Tužilaštva. Pisali su o kupovini diploma, o prodaji radnih mjesta u Elektroprivredi članovima SDA za 16 hiljada konvertibilnih maraka, otkrili su kako „nestaje” novac zaplijenjen tijekom istrage te kako se neke istrage zaustavljaju. Izvijestili su o nezakonitom postupanju javnog poduzeća Autoceste Federacije BiH i komisije za javne nabave u postupku izbora izvođača radova vrijednih 200 milijuna konvertibilnih maraka na izgradnji dionice autoceste od Počitelja do Zvirovića. Zbog ovog Žurnalovog otkrića Europska banka za obnovu i razvoj zatražila je poništenje rezultata prethodno provedenog javnog natječaja i vraćanje postupka na početak. Tačno.net je razotkrio aferu nesavjesnog liječenja Aide Torlo zbog kojeg je šef interne službe bolnice „Dr. Safet Mujić” Ibro Obradović proglašen krivim. Iako se nagodio s Tužilaštvom HNK te mu je izrečena kazna od jedne godine zatvora, zamjenjiva novčanim iznosom od 36 hiljada konvertibilnih maraka, nakon pisanja Tačno.neta o ovoj aferi Obradović je suspendiran te je pokrenut postupak oduzimanja licence. Da bi zaustavili ovakva i slična istraživanja te objavljivanje otkrivenih nezakonitosti, korumpirane osobe i kriminalne skupine novinarima upućuju prijetnje, nude mito ili podižu tužbe za klevetu s namjerom da ih financijski unište. U izvještaju Transparency Internationala BiH za 2022. navodi se kako je „dodatni razlog za zabrinutost lider Republike Srpske i njegovo nedavno spominjanje zakona o kriminalizaciji klevete, koje bi moglo biti iskorišteno da se ušutkaju nezavisni kritičari”.

Korupcija ne nanosi samo moralnu štetu društvu, već ga i materijalno osiromašuje. Zbog pogodovanja i protuzakonitog prisvajanja imovinske koristi društvo gubi ogromne novčane iznose koji završavaju na privatnim bankovnim računima umjesto da budu upotrijebljeni za financiranje javnih i zajedničkih potreba. Riječ „korupcija” dolazi od latinske riječi „corruptio” koja znači „podmićivanje”, ali znači i „pokvarenost”. Oba značenja posve su adekvatan opis društva u kojem živimo.