Kriza u kojoj se nalazi Radio-televizija Bosne i Hercegovine traje godinama, ali kraj 2025. i početak ove godine obilježeni su njenom otvorenom eskalacijom. Dok upozorenja o nedopustivom odnosu prema državnom javnom servisu stižu sa svih strana, konkretni koraci i dalje izostaju.

U novembru prošle godine uposlenici BHRT-a pokušali su alarmirati javnost i institucije. Pod sloganom „Ne gasite BHRT“ organizovali su protest ispred zgrade Parlamentarne skupštine BiH, istovremeno emitujući program u kojem su otvoreno govorili o dubokoj finansijskoj i institucionalnoj krizi državnog javnog servisa.

Iako politički akteri nisu bili pozvani na skup, poruke su bile jasno upućene njima, uz očekivanje da će se u razumnom roku pronaći sistemsko rješenje. Umjesto toga, tri mjeseca kasnije, pomaci nisu vidljivi. Situacija je sada dosegla kritičnu tačku – prijeti blokada računa BHRT-a, što bi moglo rezultirati neisplatom plata i dodatnim urušavanjem već godinama potkopavanog sistema.

Mehmed Halilović, stručnjak za medijsko pravo za Analiziraj.ba, kaže da je odgovornost za ovakvo stanje podijeljena na više faktora.

“U cijelom javnom servisu, pa i u samom BHRT-u, ali ponajviše na političkom nivou izvan javnih servisa. U pitanju je politička samovolja koja je na sceni već nekoliko godina. To se prije svega odnosi na nepoštivanje i nesprovođenje važećih zakona, na nepoštivanje odluka sudova (Vrhovnog suda RS), što već godinama rade SNSD i njegovi trabanti, kao i na otvorene pozive da građani ne plaćaju radio-televizijsku taksu koje smo sve do nedavno slušali od vrha HDZ BiH”, navodi on.

U potrazi za rješenjima, posljednjih mjeseci otvorena je i tema o povećanju RTV takse, kao jednom od mogućih načina stabilizacije finansiranja BHRT-a.

“Ova taksa je zaista minimalna. U principu je treba podići. Pogotovo ako želimo napredak javnog servisa, a ne samo preživljavanje BHRT-a na sadašnjem nivou. Ali istovremeno se mora podići nivo naplate od svih koji su obavezni i dosad nisu plaćali”, kaže Halilović.

Ekonomski analitičar Admir Čavalić kaže da postojeći model ne može funkcionisati na principu povećanja cijene pretplate, već bi trebao biti fokusiran na povećanju broja korisnika.

“Povećanje cijene pretplate u postojećim uslovima kada značajan broj građana ne plaća pretplatu, a drugi plaća pretplatu za drugu namjenu, jednostavno nema smisla. Povećanje cijene sada bi samo naglasilo diskriminaciju i nepravdu. U potencijalu to bi smanjilo broj onih koji plaćaju pretplatu”, smatra Čavalić.

Pretplatu sada plaća jedan dio građana u FBiH preko računa Elektroprivrede BiH, kao i građani u entitetu RS – direktno ka RTRS-u.

“Oni koji koriste električnu energiju preko EP HZHB ne plaćaju pretplatu, tj. ne postoji ugovor između javnih servisa i ovog javnog poduzeća. Očigledno je da postoji diskriminacija potrošača – unutar FBiH po pitanju plaćanja i unutar čitave Bosne i Hercegovine po pitanju namjene tih uplaćenih sredstava (novac iz RS-a ne ide na jedinstven račun). Potrebno je imati unificiran sistem naplate na području čitave Bosne i Hercegovine – ko god ima TV uređaj, trebao bi da plaća određeni vid pretplate – ukoliko smo se odlučili kao društvo na taj model”, dodaje on.

Upravo su glavni izvori finansiranja BHRT-a oni koji se odnose na prihode od pretplate, a nedostatak stabilnog finansiranja u praksi stvara izuzetne probleme.

To, kako navodi Čavalić, u značajnoj mjeri komercijalizira javne servise ili ih pak navodi da pretjerano ovise o volji političara.
“Mišljenja sam da trebamo tražiti dugoročno, sistemsko rješenje – razumijevajući kompleksnost Bosne i Hercegovine. Lično smatram da bi trebalo implementirati model koji se zasniva na potpunom budžetskom prihodu. Dakle, ukidanje pretplate poput Španije i Nizozemske. Pritom, taj budžetski prihod treba biti automatiziran, predvidljiv, sa godišnjom stopom rasta shodno nekim objektivnim parametrima, a ne političkom voljom vladajućih. Tako nešto i jeste moguće izvesti na nivou države. Još da dodam da ovo nije politički neizvodljivo. Potrebno je samo da se ovo pojavi kao jedan zahtjev pri formiranju državnih koalicija i da se istraje na navedenom”, zaključuje on.

Halilović smatra da bi prvi korak ka rješenju bilo poštivanje zakona i sudskih odluka, ali “pitanje kako to postići u ovakvoj političkoj klimi ostaje bez odgovora”.

Podsjećamo, Okružni privredni sud u Banjaluci je u predmetu Radiotelevizije Bosne i Hercegovine protiv Radio-televizije Republike Srpske, a radi potraživanja na ime prikupljene RTV takse za period 1.9.2023. – 31.12.2023. godine, donio presudu kojom se utvrđuje djelimično osnovano potraživanje BHRT-a na ime prikupljene RTV takse u iznosu od 3.357.002,18 KM.

Ova presuda Okružnog privrednog suda u Banjaluci je prva kojom je, nakon odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u skladu sa Zakonom o javnom RTV sistemu utvrđeno i potvrđeno pravo Radiotelevizije Bosne i Hercegovine na prihod od RTV takse koju RTRS prikuplja na teritoriji Republike Srpske i koju nije raspoređivala u skladu sa Zakonom o javnom RTV sistemu BiH.

Međutim, iako sudske presude i zakoni jasno definišu ulogu i prava državnog javnog servisa, u javnosti i dalje postoji značajno nerazumijevanje samog koncepta RTV pretplate i funkcije BHRT-a.

Enisa Alibalić, novinarka BHRT-a, kaže da je jedan od problema to što ljudi često poistovjećuju pretplatu koju plaćaju javnom servisu s pretplatom operaterima koji im nude programske sadržaje putem određenih medija.

Enisa Alibalić

“To nije ista stvar. BHRT je prozor u svijet tačnih i provjerenih informacija, nas plaćaju građani, to su naši poslodavci, zato uvijek i isključivo radimo u njihovu korist. Možda na BHRT-u nećete vidjeti neki blještavi studio kao na nekoj komercijalnoj televiziji, ali informacije će uvijek biti tačne i provjerene”, kaže Alibalić za Analiziraj.ba.

Kaže da je problem savremenog društva to što je sve manje važan interes građana, a sve važnija postaje jeftina zabava za šire narodne mase.

“Naravno, ne govorim o svima, mnogo je onih koji profesionalno rade svoj posao. Ali, kada govorim o BHRT-u – tu je uvijek i isključivo u fokusu građanin. U vrijeme kada imamo umjetnu inteligenciju koja nam može podastrijeti laž kao istinu, ili kada imamo ljude koji putem medija žele da pošalju poruke koje nisu tačne, važno je da se okrenete onome kome možete vjerovati. BHRT je garant toga, demokratskog društva, a plaćanje pretplate je garant da će se to društvo održati”, dodaje.

“Neka ga ugase, ionako ga ne gledam”

Dok su uposlenici BHRT-a upozoravali na prijetnju gašenja državnog javnog servisa, dio javnosti je na društvenim mrežama reagovao porukama koje su odražavale potpunu distancu prema problemu. Komentari poput „neka se ugasi, ionako ih ne gledam“ ili „meni taj kanal i ne treba“ dominirali su online sferom, svodeći pitanje opstanka javnog servisa na lične navike gledanja. Time je još jednom ogoljen nizak nivo svijesti o značaju javnog servisa kao institucije koja ne postoji radi rejtinga, već radi javnog interesa.

“Ljudi koji govore da se ugasi BHRT su ili ljudi koji žele da se ugasi Bosna i Hercegovina jer bez javnog servisa kao stuba demokratskog društva nema ni demokratske države, a neki drugi ne razumiju važnost javnog servisa, odnosno šta bi se desilo kada bi javni servis nestao i kada ne bi bilo informacija koje su provjerene, tačne, potrebne i korisne. To najbolje vidimo u kriznim situacijama, jer svi se tada okreću javnom servisu i informacijama koje on nudi”, kaže novinarka Alibalić.

Pri tome se često zanemaruje činjenica da BHRT nije izolovana institucija niti samo televizijski kanal. Od njegovog funkcionisanja zavisi i rad brojnih repetitora, te bi njegovo gašenje uistinu značilo gašenje države. Novinare, koji rade u izuzetno teškim uslovima, osim nerazumijevanja od strane građana, boli i nerazumijevanje i izostanak volje za rješenjem od strane onih koji bi rješenje trebali ponuditi.

“Meni je demotivirajući segment zanemarivanja javnog interesa jer ako oni koji su odgovorni za to da javni servis funkcioniše ne vode računa o interesu građana, a građani ne shvataju da plaćanjem pretplate dobijaju slobodan medij, onda ćemo mi postati društvo apsurda, laži i obmana”, kaže Alibalić.

Dodaje i da političari decenijama građanima šalju poruku da ne žele jedinstvenu državu Bosnu i Hercegovinu.

“Ne svi, ali sasvim ih je dovoljno da se predstavlja da je država na klimavim nogama, da samo rat što nije izbio, a kada izađete na teren vidite da ljudi samo žele da žive svoje živote i u nekim segmentima to jako dobro uspijevaju. Zapravo se većina politika posljednjih decenija zasniva na podjelama i nestabilnosti, što omogućava dugotrajno i lako vladanje ljudima. Samo ljudi koji shvate da je moć u njihovim rukama mogu mijenjati politiku. A politike koje ne žele jedinstvenu BiH ne žele ni stabilan BHRT. To je poruka koju političari šalju građanima”, navodi ona.

Vidjevši da politički vrh ne pronalazi rješenje, Evropska federacija novinara (EFJ), Evropski centar za slobodu štampe i medija (ECPMF), Međunarodni institut za štampu (IPI), Osservatorio Balcani Caucaso Transeuropa (OBCT), Free Press Unlimited (FPU) i Article 19 Europe pisali su i visokom predstavniku Christianu Schmidtu, uputivši mu poziv da iskoristi bonske ovlasti i osigura prijeko potrebno privremeno sufinansiranje radi očuvanja onoga što je preostalo od nezavisnog javnog servisa na državnom nivou.

“Javni servis nije samo medij ili institucija – on je temelj demokratskog društva. S obzirom na to da su opći izbori zakazani za oktobar 2026. godine, nestanak BHRT-a značio bi gubitak važnog izvora pouzdanih informacija u ključnom trenutku za birače te bi dodatno narušio medijski prostor u zemlji, čineći ga ranjivim na potencijalne strane utjecaje putem kontrolisanih medija”, naveli su, između ostalog, u pismu.

Ipak, Schmidt je u nedavnom intervjuu za BHRT kazao da je to ipak u rukama političara, koji na to ne trebaju gledati kao na političku volju, nego obavezu.

Dok drugi napreduju, BHRT se bori da opstane

Dugogodišnja nebriga prema javnom servisu usporila je ili potpuno zaustavila niz ključnih procesa, među kojima je i digitalna transformacija medijskog prostora. Dok su javni servisi u drugim evropskim državama u međuvremenu napravili značajne iskorake u digitalizaciji, razvoju online platformi i modernizaciji infrastrukture, BiH nije sigurna ni da li će uopšte imati javni servis, a kamoli vidjeti ga u modernijem ruhu.

Selma Hodžić, koja trenutno radi na Odsjeku za komunikologiju na Univerzitetu u Beču, u fokus svojih istraživanja stavila je stanje digitalne transformacije javnih servisa u BiH, koje je u konačnici ocijenila kao nedovoljno razvijeno i fragmentirano.

“Ključni problem je što proces digitalizacije traje dugo, a i dalje nije završen, što direktno utiče i na kvalitet usluge i na konkurentnost javnih servisa u odnosu na komercijalne medije. S druge strane, postoji određeni minimum digitalnog prisustva (npr. online streaming), ali to nije dovoljno za savremenu publiku”, navodi ona u razgovoru za Analiziraj.ba.

Selma Hodžić

Prepreke na ovom putu su, kako kaže, kombinovane, a dominiraju institucionalne i finansijske, dok su tehničke često posljedica tih dubljih problema.

“Složena politička struktura i slaba koordinacija među nivoima vlasti usporavaju donošenje odluka i reforme. Posebno ističem da Korporacija javnih RTV servisa (predviđena zakonom) nije uspostavljena, iako bi trebala biti ključna za uvođenje novih tehnologija i koordinaciju digitalnog razvoja. Također, izostanak adekvatnog modela naplate pretplate, koji bi omogućio finansijsku održivost javnih emitera, direktno ‘reže’ kapacitete za ulaganje. Tu su i problemi tenderskih nepravilnosti, netransparentnih praksi i političkog utjecaja na nabavke, što dodatno koči ili kompromituje projekte digitalizacije”, ističe ona.

Ozbiljna digitalna strategija podrazumijeva stabilan i predvidiv izvor finansiranja, jer, kako kaže Hodžić, digitalna transformacija nije jednokratna nabavka opreme, nego kontinuirano ulaganje: ljudi, sadržaj, razvoj platformi, održavanje, sigurnost, analitika i produkcija za online.

“Jasno se vidi da je finansijska održivost sistemski problem i da zemlja nije uvela adekvatan model za naplatu pretplate koji bi omogućio finansijsku održivost javnih emitera. U tom smislu, neriješeno pitanje RTV takse/pretplate direktno potkopava mogućnost dugoročnog digitalnog planiranja”, dodaje.

U svom radu vršila je i komparaciju s Austrijom i Njemačkom, jer su federalno uređene države i u tom smislu imaju određene sličnosti s BiH.

“Pitanje nadležnosti, nivoa vlasti, regionalnih specifičnosti, ali uz bitnu razliku: u tim sistemima postoji jasniji regulatorni i organizacijski okvir i razvijeniji standardi upravljanja kvalitetom i ulogom javnog servisa. Šire, kroz analizu sam naglasila da BiH zaostaje za zemljama u okruženju i EU upravo zbog kombinacije političkih opstrukcija, slabih reformskih kapaciteta i nefunkcionalnih mehanizama (npr. neosnovana Korporacija, problemi s modelom pretplate, spora digitalizacija), zbog čega digitalni razvoj javnih servisa ostaje spor, parcijalan i bez jasne dugoročne vizije”, zaključuje ona.

Bez stabilnog finansiranja BHRT ostaje ranjiv na politički pritisak, a njegovi kapaciteti za kvalitetno informisanje građana, razvoj digitalnih platformi i pružanje provjerenih informacija ostaju ograničeni. Dugoročna održivost javnog servisa zahtijeva kombinaciju sistemskih reformi, modernizacije, poboljšanja sistema naplate RTV takse i dosljednog poštivanja zakona, kako bi BHRT mogao ispunjavati svoju ulogu u interesu građana i osigurati stabilnost i funkcionalnost državnog medijskog sistema.