Ponovimo nešto što je ovdje napisano prije više od pola godine: Christian Schmidt eventualno je visoki predstavnik za Federaciju BiH. Pitanje je da li je i tu, ali u Republici Srpskoj sigurno nije. Jer na nastavak derogacije državnih zakona i institucija u izvedbi Milorada Dodika i njegovog entitetskog aparata, on je odgovorio jednom uljudnom, bespomoćnom molbom da se ne igraju državom, zakonom i vatrom.
Teško je razlučiti koliko u takvom ponašanju ima Schmidtove neodlučnosti i straha, a koliko konfuznosti i razbijenosti međunarodnog faktora u Bosni i Hercegovini. Kada je krenuo rušilački pohod ruske vojske u Ukrajini, jedno je bilo jasno: Rusija je izgubila ogromnu destruktivnu moć u ostatku svijeta, ali ne i u Bosni i Hercegovini. Nakon višesedmičnog nokdauna, njeni reprezenti su se sabrali, stali na noge i, sve uz sokoljenje Zorana Milanovića zdesna i Aleksandra Vučića slijeva, nastavili tamo gdje su stali prije 24. februara, tog zlosretnog datuma koji je promijenio 21. vijek.
Ali, izgleda, može promijeniti sve, samo ne BiH i njeno uređenje. Planeta je žestoko uzdrmana, rat je poremetio odnose i temeljne postavke više nego pandemija, jedino, što bi rekao Srđan Puhalo, Dejtonski sporazum stoji kano klisurina, stamen i nepromjenjiv u svojoj paralizirajućoj destrukciji. Rusija u Bosni i Hercegovini i dalje ima uticaj makar koliko i na Krimu, i to za sada nikome ne smeta. Narodna skupština Republike Srpske usvojila je Zakon o nepokretnoj imovini u RS-u, Željka Cvijanović je, ne razmišljajući o posljedicama po sebe i druge, potpisala ukaz o stupanju na snagu pomenutog akta, i tako imamo apsurdnu situaciju – vrhovno zakonodavno tijelo u Bosni i Hercegovini je NSRS. Njena je glavna, nema niko iznad nje, njena se ne propituje i ne obara, i odluke koja ona donese važeće su za državu, parlament, OHR, Christiana Schmidta, Gabriela Escobara, Angelinu Eichhorst, HDZ BiH, HNS, Zorana Milanovića i sve prisutne ambasade.
Briselski analitičar Toby Vogel s pravom primjećuje da su Bonske ovlasti posljednja linija odbrane protiv Kremlja i njegovih saradnika. Nažalost, te ovlasti već godinama postoje samo na papiru i umjesto njih imamo zamolbe, oštre osude, zatim najoštrije osude, žaljenja i na kraju tradicionalnu međunarodnu zabrinutost. Željka Cvijanović, predsjednica Republike Srpske, do sada je potpisala četiri rušilačka zakona i kandidirala se za najpoznatiju stanovnicu zatvora u Istočnom Sarajevu. Kako stvari sad stoje, ona tu ustanovu neće vidjeti, osim ako joj ne dođe u kurtoaznu državničku posjetu. I dalje je u Bosni i Hercegovini veći rizik ukrasti naramak drva nego direktno učestvovati u aktivnostima čije bi posljedice mogle biti nesagledive.
Mirno spavajte
