KIŠNA DOVA I “VJERA ZA VEČERU”

Na vjeri i vjerskim pitanjima najlakše se kupe poeni u narodu, pa stoga nije ni čudo što je cijela bulumenta sarajevskih političara jučer požurila da reaguje na objavu političke analitičarke Ivane Marić, sve se utrkujući ko će prvi oštro osuditi njezino “vrijeđanje osjećaja vjernika” ili pak “hajku” na nju

KIŠNA DOVA I “VJERA ZA VEČERU”

Piše: Maja Radević

U septembru 2018. godine, u jeku predizborne kampanje za Opće izbore u Bosni i Hercegovini, predsjednik stranke Savez za bolju budućnost (SBB) Fahrudin Radončić gostovao je u emisiji novinara Mate Đakovića na RTRS-u. Intervju je vođen u Radončićevom kabinetu, a već u prvim kadrovima gledaoci su mogli vidjeti uokvireni kur’anski ajet na zidu kancelarije šefa SBB-a.

– Ovaj sam ajet našao kod Vas i Vi ga se pridržavate – konstatovao je Đaković, na što je Radončić ozareno odgovorio: “To je odštampano metar sa metar u mojoj privatnoj sobi. Ja svako jutro pogledam u to…”

JAVNO MANIFESTIRANJE RELIGIJE

Za to što je važan predizborni intervju započeo upravo pričom o religiji, Radončić je imao itekako dobar razlog. Naime, lideru SBB-a i “kontroverznom” medijskom magnatu i biznismenu njegovi politički oponenti sa kojima je povremeno ulazio u interesne koalicije – dakle, mahom članovi Stranke demokratske akcije (SDA) – godinama su javno spočitavali kako nije “pravi” Bošnjak musliman, te da kao takav ne može ni u perspektivi biti politički lider Bošnjaka, što je Fahrudin Radončić silno želio.

Njega niko nikada nije vidio u džamiji, ne posti za Ramazan, pije alkohol, nikada nije bio na obilježavanju genocida u Srebrenici, ne zna ni Fatihu proučiti… – govorili su o Radončiću sljedbenici njegovog najvećeg rivala Bakira Izetbegovića, u namjeri da ga na taj način diskredituju kod ciljanog glasačkog tijela koje su većinom činili Bošnjaci-muslimani. Te 2018. godine Radončić je konačno odgovorio na provokacije, isturajući u prvi plan pred kamerom RTRS-a uokvireni ajet na svome zidu i nadugo i naširoko govoreći o članovima svoje porodice koji su, svi odreda, bili pobožni ljudi.

 – Evo sad ću Vam ja vrlo precizno odgovoriti, žao mi je da su me natjerali i izvinjavam se Vašim gledaocima, da govorim o privatnim stvarima. Evo kakav sam ja musliman. Moj rođeni amidža, znači stric, bio je 30 godina imam u Rogatici. To ljudi znaju. Njegov sin, pošto ste vi RTRS, znači moj rođeni brat od strica, bio je preko 30 godina profesor u Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu. Moj rahmetli otac je učio Kur’an. Radončići imaju džamiju nekoliko stotina godina. Znači, mi nismo čekali da nastane SDA pa da nas oni učine muslimanima. Neko je meni prije 60 godina dao ime Fahrudin. Nije mi dao ime Denis – ispričao je u jednom dahu Radončić gostujući kod Mate Đakovića (ili je Đaković gostovao kod njega, ali to sada nije ni važno).

Ni ovakvo razotkrivanje široj javnosti do tada nepoznatih, intimnih detalja iz historije familije Radončić predsjednika SBB-a, na njegovu žalost, nije učinilo liderom svih Bošnjaka u Bosni i Hercegovini. Četiri godine kasnije, Radončićeva stranka je na izborima doživjela potpuni debakl i praktično nestala sa političke scene.

Fahrudin Radončić samo je jedan u nizu bh. političara koji nikada ranije nisu javno ispoljavali svoja vjerska osjećanja i odnos prema vjeri, a onda su ih u nekom trenutku počeli forsirati do te mjere da se to građanima nerijetko činilo komičnim, neprirodnim njihovom karakteru i dotadašnjem načinu života. Gotovo cijelo rukovodstvo ljevičarskog, građanskog SDP-a koje je nekada s prezirom gledalo na takve javne manifestacije vjere posljednjih godina zdušno se posvetilo učenju Fatihe u javnosti u raznim prilikama, vodeći računa da u tome budu zapaženi, snimljeni u prvim redovima kako u molitvi smjerno podižu ruke – od predsjednika te stranke Nermina Nikšića, pa do aktuelnog člana Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića. Na njihovim fotografijama otprije pet ili deset godina vidjećete ih kako ruku spuštenih uz tijelo odaju počasti tokom obilježavanja različitih godišnjica i važnih historijskih datuma, ali na novijim fotografijama to redovno rade na “vjerski” način. Pa iako se u nečija vjerska opredjeljenja i odnos s Bogom ne treba i ne smije dirati, često se sticao dojam da pojedini političari to rade kako bi se dodvorili svojim biračima, ali i pridobili neke nove, potencijalne glasače za buduće izbore.

Javno manifestiranje vjere važan je dio političkog imidža i predstavnika hrvatskog i srpskog naroda u Bosni i Hercegovini. Otkako je došao na vlast u Republici Srpskoj, Milorad Dodik obišao je više crkvi i manastira nego patrijarh Porfirije, a neprikosnoveni šef HDZ-a BiH Dragan Čović je u poratnom vremenu postao valjda veći katolik i od pape Franje

Na vjeri i vjerskim pitanjima najlakše se kupe poeni u narodu, pa stoga nije ni čudo što je cijela bulumenta sarajevskih političara jučer požurila da reaguje na objavu političke analitičarke Ivane Marić, sve se utrkujući ko će prvi oštro osuditi njezino “vrijeđanje osjećaja vjernika” ili pak “hajku” na nju.

Jedna nepromišljena objava na društvenim mrežama u kojoj je Marićeva ismijala poziv reisu-l-uleme Huseina ef. Kavazovića građanima da se mole za kišu, u nekom drugačijem društvenom ambijentu vjerovatno bi prošla manje-više nezapaženo, posebno jer dolazi od osobe koja nema nikakvu javnu i političku funkciju. No, kod nas je to bio povod za cijeli niz reakcija, jučerašnja udarna vijest u svim medijima, uz brojna saopćenja i izjave predstavnika političkih partija.

KO VRIJEĐA POGLAVARE VJERSKIH ZAJEDNICA

Iz Naše stranke su stali u odbranu Marićeve, osudivši, kako su naveli, govor mržnje prema njoj.

– Posebno osuđujemo političare koji su svojim stavovima doprinijeli atmosferi linča. Političari, ako već nemaju hrabrosti štititi slobodu govora, onda bi trebali o tome šutjeti, a nikako podgrijavati negativne tenzije prema bilo kome – naglasili su iz Naše stranke.

Međutim, u moru političkih reakcija posebno je bilo interesantno saopćenje stranke Narod i Pravda (NiP), iz koje su Ivanu Marić bezmalo optužili za državni udar i rušenje Dejtonskog mirovnog sporazuma. Ne samo da Marićeva svojim komentarom o kišnoj dovi “vrijeđa vjerska osjećanja i poglavare vjerskih zajednica”, već time i narušava “temelje suživota izazivajući razdor i netrpeljivost” (?!), odlučno nam poručuju iz Konakovićevog NiP-a.

Sjetit će se mnogi, nije to tako davno bilo, uoči prošlih Općih izbora u BiH, kada je šef Naroda i Pravde Elmedin Konaković otvoreno kritikovao reisa Kavazovića jer se tokom predizborne kampanje, prema Konakovićevim navodima, svrstao na stranu Izetbegovića i SDA. To, valjda, iz Konakovićeve perspektive nije bilo vrijeđanje poglavara Islamske zajednice kojim se “narušava temelj suživota” i “izaziva razdor i netrpeljivost”, ali zato jedan Facebook status građanke Ivane Marić ozbiljno prijeti da nam ugrozi suživot.

– Jedno je kada Ivanu Marić kritikuju ili brane novinari i slobodni građani, a drugo je kada to čine vladajuće partije. Vlast bi se trebala baviti strateškim stvarima i obezbijediti Ivani Marić da može slobodno biti ateista, ali i vjernicima da iznose svoja mišljenja i neslaganja. Ali onog trenutka kada se vlast svrsta na jednu stranu onda to više nije vlast, nego režim koji vrši pritisak – napisao je u svom komentaru novinar i urednik portala Istraga, kolega Avdo Avdić, u srž detektujući ono što je suština cijele “afere” oko Ivane Marić.

Nije, dakle, trebalo ni braniti, ni osuđivati Ivanu Marić zbog njenog stava, neslane šale ili uvrede, kako god ko to doživljavao. Jer to je prosto marginalna stvar. Ali za naše političare, iskušenje je ipak bilo preveliko – između bavljenja za živote građana istinski važnim pitanjima ili “vjere za večeru”, oni će uvijek i nepogrešivo izabrati ovo drugo.

 

Izvor: https://www.slobodna-bosna.ba/vijest/371315/kisna_dova_i_vjera_za_vecheru_je_li_danas_u_bih_veci_grijeh_biti_nevjernik_nego_sto_je_u_komunizmu_bilo_ne_biti_ateista.html

About The Author