Piše: Molly Schumann 

Izvršni producent je zabrinuto zurio u mene. Bio je 16. novembar 2023. i pozvana sam na virtuelni sastanak u CBC. Bližila sam se šestoj godini rada na javnom servisu, gdje sam radila kao producentica na televiziji i radiju.

Rekao je da može reći da sam „strastvena“ u vezi sa onim što se dešavalo u Gazi. Njegov posao, rekao mi je, bio je da osigura da me moja strast ne čini pristrasnom. Rekao je da još nisam “prešala granicu”, ali da moram biti oprezna. Razgovor je završio tako što mi je sugerisao da bih možda željela uzmem odsustvo za mentalno zdravlje.

Odbila sam. Moj um je bio u redu. Mogla sam jasno vidjeti šta se dešava.

Ranije tog dana, govorila sam na sastanku sa svojim timom na CBC News Network — 24-satnom televizijskom kanalu vijesti. Prošlo je šest sedmica nakon izraelske opsade i bombardovanja pojasa Gaze, u kojem je u to vrijeme ubijeno preko 11.000 Palestinaca, većinom žena i djece. Pravni stručnjaci su već sugerirali da bi ono što se događa moglo biti “potencijalni genocid”, a izraelski ekspert za holokaust to je nazvao “udžbeničkim slučajem genocida”.

Izrazila sam zabrinutost svom timu zbog učestalosti otkazivanja palestinskih gostiju, preispitivanja njihovih izjava i obrazaca dvostrukih standarda u našem izvještavanju. Nakon ovoga, zakazala sam razuman i uravnotežen intervju: dvojica stručnjaka za genocid sa suprotnim stavovima raspravljaju o tome da li se akcije i retorika Izraela uklapaju u pravnu definiciju zločina.

Starije kolege zvučale su panično. Moj izvršni producent je odgovorio da moramo biti “pažljivi da ne dovedemo voditelje intervjua u tešku poziciju.” Željeli su dobiti malo vremena da se konsultuju s višim rukovodiocima prije nego što donesu odluku. Nekoliko sati kasnije, sjedila sam preko puta istog izvršnog producenta, upozorena da “prelazim granicu”.

Sljedeće popodne sam se pojavila na onome što je trebalo da bude tipičan sastanak, da pregledam detalje oko intervjua koje smo zakazali za naredne dane — ali tu su bili prisutni neki neobični gosti. Pored mojih kolega, na Google Meetu su se pojavila lica mog izvršnog producenta i viših rukovodilaca.

Menadžeri su bili tu da pričaju o mom izboru gostiju. Rekli su da ne stavljaju veto na to – nisu mislili donositi uredničke odluke – ali su sugerirali da naša emisija nije najbolje mjesto. Istakla sam da se Mreža smatrala pogodnim mjestom za intervjue sa gostima koji su okarakterisali rat Rusije protiv Ukrajine i kinesko ugnjetavanje Ujgura kao primjere genocida. Menadžeri su izgledali kao da im je neugodno. Nakon toga, raspoređena sam da radim na panelu s dva gosta koji pozivaju Zapad da podrži promjene režima u Moskvi i Teheranu. (Od kada su počeli ovi neobični sastanci, snimala sam ih radi svoje zaštite.)

Ali to nije bio kraj povratnog udara. Sljedeće sedmice, kasno u petak popodne, primila sam e-mail od ista dva menadžera koji su me kritizirali. Morali su hitno razgovarati sa mnom. Preko telefona su me zamolili da taj razgovor zadržim u tajnosti.

Rekli su mi da sam povrijedila osjećaje nekih svojih kolega. Ali to je bilo više od samo povrijeđenih osjećanja: neko me je optuživao za antisemitizam.

Činilo se da sam “prešla granicu”.

Nastojanje da se probijete do stalne pozicije na kanadskom javnom emiteru zahtijeva da poznajete koje vrste priča, perspektiva i gostiju su prihvatljivi – a koji su izvan granica. Kao nesigurnoj „povremenoj“ zaposlenici – klasa radnika koja čini više od četvrtine radne snage CBC-a – nije mi trebalo dugo da shvatim da temu Izrael-Palestina treba izbjegavati gdje god je to moguće. Kada je bila pokrivena, prešutno se očekivalo da bude prikazana na takav način da zamagli historiju i „opere“ savremenu stvarnost.

Nakon 7. oktobra više nije bilo moguće da Korporacija nastavi izbjegavati ovu temu. Ali budući da CBC nikada nije pravilno kontekstualizirao najdužu aktivnu vojnu okupaciju na svijetu prije tih grozota, bio je loše pripremljen za izvještavanje o onome što se sljedeće dogodilo.

CBC će naredne mjesece provesti u umanjivanju strahota koje će Izrael počiniti nad Palestincima u Gazi. U danima nakon što je Izrael započeo kampanju bombardovanja, to je već bilo očito: dok se izraelski zvaničnici i eksperti praktično nisu dovodili u nikakvu sumnju, neviđen nivo podozrenja pokazan je prema članovima porodica onih koji su stavljeni pod opsadu u Gazi.

Moj posao zahtijevao je da provjeravam rad pridruženih producenata i da nadgledam intervjue, tako da sam bila u dobroj poziciji da izbliza vidim dvostruke standarde.

U početku, iz zabrinutosti da će to ugroziti moje šanse da dobijem posao za koji sam se nedavno prijavila, izrazila sam samo blagi otpor. Ali kako se broj mrtvih povećavao, moja karijera je počela da se čini manje važnom. Ako novinari u Gazi žrtvuju svoje živote da bi rekli istinu, ja bih barem trebala biti spremna preuzeti neke rizike.

Osim toga, naivno sam sebi rekla, lakše je meni da iskažem neslaganje nego većini mojih kolega. Ja sam mješovitog jevrejskog porijekla, odgajana sam od oca koji je pobjegao od Holokausta kao malo dijete i nosio se sa doživotnom traumom i krivicom preživljavanja dok su članove njegove porodice ubili nacisti. Vjerovala sam da će ciničnim akterima biti teže iznositi lažne optužbe za antisemitizam protiv mene.

Ispostavilo se da sam pogriješila.

Palestinski izuzetak na CBC-u

Uoči 7. oktobra, jedan stariji kolega je rekao da ako budemo imali sreće, “bogovi vijesti će nas obasjati” i staviti tačku na niz dana “sporih vijesti”. Probudivši se te kobne subote uz višestruka upozorenja na svom telefonu, znala sam da će se i svijet i moj profesionalni život dramatično promijeniti.

Čak i prije oktobra 2023., pokušaji uvjeravanja viših kolega iz CBC-a da precizno izvještavaju o Palestincima bili su borba. Evo nekih ideja za TV intervjue koje smo kolega i ja iznijeli, ali su odbijene: izvještaj Human Rights Watch-a za 2021. kojim je Izrael proglašen državom aparthejda; deložacije iz Sheikh Jarraha iste godine; izraelsko ubistvo palestinsko-američke novinarke Shireen Abu Akleh 2022.; i izraelsko bombardovanje izbegličkog kampa Jenin u julu 2023.

Posljednja od ovih ideja je u početku odobrena, ali je kasnije otkazana jer je jedan stariji producent bio zabrinut da će to biti prezahtijevno za voditeljicu. Otprilike u to vrijeme, također sam predložila nekoga iz izraelske organizacije za ljudska prava B’Tselem da govori o potencijalnom utjecaju reformi pravosuđa, protiv kojih se snažno protestvovalo, na Palestince – ali to je odbačeno zbog straha od pritužbi. Ovo će postati standardni izgovori.

Nakon 7. oktobra, strepila sam od odlaska na posao: svake smjene, utjecaj pristrasnosti je bio naglašeniji. Čak i u ovoj ranoj fazi, izraelski zvaničnici su davali genocidne izjave koje su ignorisane u našem izveštavanju. Ministar odbrane Yoav Gallant je 9. oktobra rekao: „Naredio sam potpunu opsadu pojasa Gaze. Neće biti struje, hrane, goriva; sve je zatvoreno. Borimo se protiv ljudskih životinja i postupamo u skladu s tim.” Čak i nakon ovog komentara, moj izvršni producent je i dalje sitničario oko upotrebe riječi “pod opsadom” u našim skriptama ili referenci na “teško stanje Palestinaca”.

Predložila sam 20. oktobra da se ponovo uradi intervju s Hammam Farah, palestinsko-kanadskim psihoterapeutom. U ranijem intervjuu nam je rekao da se njegova porodica sklonila u grčku pravoslavnu crkvu Svetog Porfirija u gradu Gazi. Sljedeće sedmice sam s društvenih mreža saznala da je njegov rođak ubijen u izraelskom zračnom napadu na zgradu iz 12. vijeka. Moj izvršni producent je odgovorio na moju ideju putem trenutne poruke: “Da, ako je voljan. Možda ćemo također potencijalno morati reći da ne možemo potvrditi ove stvari — osim ako možemo.”

Bila sam zapanjena. Nikada u mojih skoro šest godina na CBC-u se od mene nije očekivalo da verficiram smrt nekoga bliskog gostu ili da u intervjuu stavim izjavu odricanja od odgovornosti – da ne možemo provjeriti činjenice o takvim tvrdnjama. To nije standard koji se od producenata očekivao – osim, očigledno, kada su u pitanju Palestinci.

Osim toga, čak i u toj ranoj fazi, civilno društvo u Gazi se potpuno urušilo. Nisam mogla samo nazvati zdravstvenu upravu ili sud i tražiti da mi pošalju smrtovnicu. Već sam imala puno ime Farahovog rođaka i pronašla sam Facebook profil koji odgovara fotografiji za sjećanje koju je objavio na Instagramu. Ovo je već bila veća provjera nego što sam to učinila za izraelske ispitanike koje smo intervjuirali a kojima su 7. oktobra ubijeni voljeni. Nekoliko dana kasnije, druga emisija na Mreži emitovala je intervju s gostom koristeći pasivni jezik u naslovu: „Čovjek iz Toronta kaže rođak poginuo u zračnom napadu koji je pogodio Gazu.”

Bila sam primorana da hodam po tankom užetu, pokušavajući da zadržim određeni novinarski integritet, a da svoju karijeru zadržim netaknutom.

Početkom novembra zamolili su me da nadgledam produkciju intervjua s bivšim američkim zvaničnikom koji sada radi za Washington Institute for Near East Policy, pro-izraelska nevladina organizacija.

Tokom intervjua, dozvoljeno mu je da ponovi niz provjerljivo lažnih tvrdnji uživo u eteru – uključujući da su Hamasovi borci odrubili glave bebama 7. oktobra i da su civili iz Gaza mogli izbjeći bombardovanje samo da su poslušali izraelsku vojsku i krenuli na jug. To je bilo nakon što je izraelska vojska bombardovala civilne konvoje koji su bježali na jug “sigurnim putevima” pred očima svijeta.

Čim sam čula drugu laž, poslala sam poruku timu sa sugestijom da voditeljica odgovori na ovo – ali nisam dobila odgovor. Kasnije, voditeljica je rekla da je pustila komentar bez propitivanja jer je vrijeme bilo ograničeno, iako je mogla odvojiti više vremena za ovu temu, jer se slijedila manje značajna priča nakon ovoga.

Većina palestinskih gostiju s kojima sam razgovarala tokom prvih šest sedmica izraelskog napada na Gazu, rekli su istu stvar: htjeli su da daju intervjue uživo kako bi izbjegli rizik da njihove riječi budu predmet uređivanja ili da njihov intervju ne bude emitiran. To su bile osnovane zabrinutosti.

Nikada u mojoj karijeri toliko intervjua nije otkazano zbog straha od toga šta bi gosti mogli reći. Niti je ikada bilo uputa od viših kolega da se određena grupa ljudi primora da daje intervjue koji su snimljeni unaprijed. (CBC je za The Breach rekao da “kategorički odbacuje” tvrdnju da su intervjui “rutinski otkazivani”.)

Drugom prilikom u novembru, palestinsko- kanadska žena iz Londona, Ontario po imenu Reem Sultan, čija je porodica bila zarobljena u Pojasu Gaze, bila je zakazana za jedan takav unaprijed snimljeni intervju. Bila je frustrirana zbog prethodnih intervjua koje je dala i “razvodnjenog” izvještavanja o situaciji u kojoj se nalazi njena porodica, te je pitala da li može umjesto toga ići uživo.

Kada sam pitala višeg producenta, izgledao je kao da mu je nelagodno i rekao je da intervju treba otkazati, navodeći da je gošća već bila na Mreži te sedmice. Složila sam se da bi bilo bolje da intervjuišemo novi palestinski glas i rekla sam da imam kontakt-informacije za brojne alternativne goste. Međutim, nakon što je otkazao intervju sa Reem Sultan, viši producent me obavijestio da ipak ne želi drugog gosta.

Uređivanje “genocida”

Činilo se da većina emisija na Mreži izbjegava bilo kakvo spominjanje “genocida” u kontekstu Gaze.

Dana 10. novembra, moj viši producent je nastojao otkazati intervju koji sam dogovorila s palestinsko-kanadskim poduzetnikom Khaledom Al Sabawijem. Prema“pre-intervjuu” koji smo obavili – razgovoru koji se obično odvija prije intervjua za emitovanje – 50 njegovih rođaka su ubili izraelski vojnici.

Dio transkripta koji je zabrinuo višeg producenta bila je Al Sabawijeva tvrdnja da je Netanyahuova vlada “javno objelodanila svoju namjeru da počini genocid”. Također su mu bile sporne gostove refernce na “dokumentiranu historiju rasizma” i “aparthejda” pod izraelskom okupacijom, kao i njegovu sugestiju da je kanadska vlada bila saučesnica u ubistvu civila Gaza.

Viši producent je iznio svoju zabrinutost putem e-maila izvršnom producentu, koji je to proslijedio jednoj od viših menadžerica. Izvršni producent je odgovorio da je “zvučalo kao da [njegova izjava] ne predstavlja mišljenje i da je činjenično netačna.” Viša izvršna menadžerica se ubacila, rekavši da misli da bi intervju bio „previše rizičan, bilo kao unaprijed snimljeni intervju ili uživo [intervju].“

Uprkos tome što je stav gosta bio usklađen s mnogim stručnjacima UN-a i zapadnim organizacijama za ljudska prava, intervju je otkazan. (CBC je za The Breach rekao da je „gost odbio našu ponudu za intervju koji je snimljen unaprijed“, ali je Al Sabawi od samog početka rekao producentima da će dati samo intervju uživo.)

U drugom slučaju, palestinsko-kanadskoj gošći po imenu Samah Al Sabbagh, čiji je ostarjeli otac tada bio zarobljen u Gazi, izrezan je dio prethodno snimljenog intervjua prije nego što je izašao u eter. Koristila je riječ “genocid” i govorila o namjernom izgladnjivanju Palestinaca u Gazi. Viši producent mi je rekao da su ovi rezovi nastali zbog vremenskog ograničenja. No, drugi zaposlenici su čuli da su se producent i voditelj složili da su „needitovane“ riječi gosta previše kontroverzne. (CBC je za The Breach rekao da “nije ‘otkazao’ intervjue s Palestincima jer se spominju genocid i aparthejd.”)

Do novembra 2023. bilo je sve teže ignorisati drsku retoriku koja je dolazila od visokih izraelskih zvaničnika i stopu smrtnosti civila, za što je bilo malo presedana u 21. stoljeću. Ali o ovim stvarima se nije govorilo u našim emisijama, uprkos velikom broju producentskih napora. (Početkom 2024. saslušanja Međunarodnog suda pravde — a kasnije i odluka Suda da se Izrael suzdržava od radnji koje bi mogle „vjerovatno predstavljati“ genocid — na silu su promijenile raspravu, a riječ „genocid“ se konačno pojavila na CBC-u.)

Krajem oktobra, zakazala sam intervju s Adelom Iskandarom, vanrednim profesorom globalnih komunikacija na Univerzitetu Simon Fraser, da pričam o jeziku i propagandi izraelskih i Hamasovih zvaničnika. Voditelj koji je radio taj dan plašio se pritužbi, bio je zabrinut što gost želi da bude intervjuisan uživo i ocijenio je da je pristrasan. I opet je intervju otkazan.

Tajna crna lista?

Jedne subote sredinom oktobra stigla sam na posao ubrzo nakon emitovanja intervjua sa istaknutom palestinsko-kanadskom advokaticom i bivšom portparolkom Palestinske oslobodilačke organizacije, Dianom Buttu.

Rečeno mi je da je bilo komešanja. Producent iz The Nationala – vodećeg noćnog programa vijesti i aktualnih događaja CBC-a – očito je upao u redakciju tokom intervjua rekavši da je Buttu na listi zabranjenih palestinskih gostiju i da nismo trebali zakazati intervju s njom.

Čula sam od više kolega da navodna lista zabranjenih palestinskih gostiju nije zvanična. Umjesto toga, pričalo se da su brojni proizraelski producenti sastavili vlastitu listu gostiju koje treba izbjegavati.

Kasnije mi je producent intervjua rekao da su, nakon emitovanja, kontakt- informacije Diane Buttu misteriozno nestali iz zajedničke baze podataka CBC-a. Do tada sam također otkrila da su ime i kontakt- informacije palestinske ambasadorice Mone Abuamare, koja je prethodno bila intervjuisana, također uklonjeni. Nije se činilo slučajnim što su obje gošće bili artikulirane braniteljice palestinskih prava.

Dok su producenti uznemireni izvještavanjem CBC-a o Gazi govorili šapatom, proizraelske kolege su se osjećale ugodno da daju dehumanizirajuće komentare o Palestincima u redakciji.

U jednom slučaju čula sam pridruženog producenta da omalovažavajuće govori o odluci gosta da nosi kefiju za intervju prije nego što je komentirao da „[voditelj] zna kako postupati s tim ljudima“. Ovome gostu izraelska vojska je ubila desetine članova porodice u Gazi.

Činilo se da je jedini palestinski gost CBC kojeg je CBC zanimao bio tužni, poslušni Palestinac koji je pričao o svojoj patnji, ne nudeći bilo kakvu analizu ili rješenja da se ona okonča. Ono što nisu željeli je ljutiti Palestinac pun pravednog ogorčenja prema vladama koje su saučesnice u raseljavanju i ubistvu njegove porodice.

U ovoj fazi počela sam da osjećam mučninu na poslu. A onda se jedne subote uveče ta mučnina pretvorila u ljutnju.

Zamolili su me da završim produkciju na unaprijed snimljenom intervjuu s “konstruktivnim“ istraživačem  o incidentima neprijateljstava na kampusima zbog rata i kako da okupimo ljude zajedno — vrsta intervjua koju CBC voli, jer je to način da se vidi kako pokriva priča bez da se zapravo govori o tome šta se dešava u Gazi.

Zadatak sam izvršila u dobroj namjeri, napisavši uvod sa primjerom antisemitizma, a zatim još jednim primjerom antipalestinske mržnje, pazeći da budem „uravnotežena“ u pristupu. Ali moj viši producent je uklonio primer antipalestinske mržnje, zamenivši ga poželjnjim primerom tipa „obje strane“, dok je specifičan ozbiljan incident antisemitizma ostavio netaknutim. Također je promijenio moju formulaciju kako bi sugerirao da su propalestinski demonstranti u kanadskim kampusima na “strani” Hamasa.

Čula sam kako se voditelj zahvaljuje višem producentu zbog ovog uređivanja, na osnovu toga da su incidenti antisemitizma navodno bili gori. Iako je uvođenje ovih predrasuda u moj scenario bilo relativno neznatno u poređenju sa nekim drugim dvostrukim standardima kojima sam prisustvovala, to je bila prekretnica.

Pitala sam višeg producenta zašto je moj scenario novinarski pogoršao. Izmislio je loš izgovor. Rekla sam mu da to više ne mogu i izašla iz redakcije plačući.

Govoriti istinu o CBC-u

Te večeri kod kuće, mučnina i ljutnja su nestali i prvi put u šest sedmica osjetila sam mir. Znala sam da je neizdrživo ostati u CBC-u.

Na sastanku tima sljedeće sedmice, sredinom novembra, rekla sam stvari koje sam željela reći od početka izraelskog napada na Gazu.

Prije toga sam rekla koliko volim svoj tim i neke kolege smatram prijateljima. Kazala sam da problemi nisu jedinstveni za naš tim, već se javljaju širom CBC-a.

Ali učestalost otkazivanja palestinskih gostiju, pritisak da se ova specifična grupa ljudi unaprijed snimi a ne da se emituju intervjui uživo, pored neviđenog nivoa nadzora nad njima, pokazali su obrazac dvostrukih standarda. Rekla sam da izgleda da postoji neizgovoreno pravilo oko riječi kao što je “genocid”.

Istaknula sam da se arapske i muslimanske kolege, posebno oni koji su bili nesigurno zaposleni, plaše iskazati zabrinutost, te da smo ja i drugi čuli dehumanizirajuće komentare o Palestincima u redakciji. (CBC je za The Breach rekao da “nije bilo konkretnih izvještaja o antipalestinskim i islamofobičnim komentarima u redakciji na koje bi menadžeri mogli odgovoriti ili pratit ihi”.)

Kazala sam da je dvije decenije od invazije na Irak predvođene SAD-om, naširoko priznato da mediji nisu obavili posao ispitivanja laži korištenih da opravdaju rat i okupaciju u kojima je ubijeno milion Iračana—i da mi kao novinari imao posebnu odgovornost da kažemo istinu, čak i ako je ona neprijatna.

Nekoliko kolega iznijelo je sličnu zabrinutost. Drugi su zakolutali očima. (CBC je za The Breach rekao da se ne sjeća da je bilo ko drugi izrazio zabrinutost na sastanku, ali audio snimci pokazuju drugačije.)

Pojavilo se pitanje zašto je bilo nervoze oko ovog pitanja. Rekla sam da je jedan od razloga zašto smo se protivili dopuštanju palestinskim gostima da koriste “G-riječ” bila kampanja pritužbi desničarskih lobističkih grupa poput HonestReporting Canada.

Zaista, u samo šest sedmica, već je bilo 19 odvojenih slučajeva HonestReportinga koji je proganjao novinare CBC-a, uključujući voditelja u našem timu. HonestReporting je također preuzeo odgovornost za otpuštanje s posla dvije palestinske novinarke iz druge dvije medijske kuće, od kojih je jedna u to vrijeme bila na porodiljskom odsustvu.

Sve to je predstavljalo efekt zastrašivanja. Voditelji i starije kolege bi često navodili prijetnje pritužbama kao razlog da ne pokrivaju Izrael-Palestinu. Tokom mog boravka tamo, jedan starija autorica je čak bila pozivana na sastanke uprave da razgovarju o njenim navodnim pristrasnostima nakon što ju je ciljala kampanja HonestReportinga. Njen ugovor je raskinut.

Ovaj nadzor nad radom medijskih radnika ojačao je postojeće institucionalne tendencije koje su osiguravale da CBC rijetko odstupa od uskog spektra „legitimnih“ mišljenja koje zastupa postojeća kanadska politička klasa.

Činilo se da su određene CBC emisije bile pristrasnije od drugih. The National je bio posebno loš: emisija Mreže u udarnom terminu uključivala je 42 posto više glasova Izraelaca nego Palestinaca u prvom mjesecu praćenja izvještavanja nakon napada Hamasa 7. oktobra, prema istraživanju The Breach.

Iako se činilo da neki podcasti i radio programi pokrivaju rat u Gazi na nijansiraniji način, problem antipalestinske pristranosti u jeziku bio je izražen na svim platformama.

Prema istraživanju u The Breach-u, CBC je čak priznao ovaj disparitet, tvrdeći da samo ubijanje Izraelaca zaslužuje izraz “divljačko” ili “brutalno”, budući da se ubijanje Palestinaca dešava “na daljinu”. Slike djece koja su spljoštena na smrt između spratova stambene zgrade i izvještaji o prijevremeno rođenim bebama ostavljenim da gladuju u inkubatorima upućuju na suprotno.

Razgovarala sam sa mnogim kolegama istomišljenicima da vidim da li postoji nešto što bismo svi mogli da preduzmemo kako bismo povratili smisao našeg izvještavanja, ali razumljivo je da drugi nisu bili voljni da djeluju – čak i kolektivno – iz straha da bi to ugrozilo njihove poslove. Neki od tih kolega bi voljeli napustiti CBS, ali su ih spriječile finansijske odgovornosti.

I ranije su zaposlenici na CBC-u pokušavali da poboljšaju izvještavanje o Izraelu i Palestini. Godine 2021. stotine kanadskih novinara potpisale su otvoreno pismo ukazujući na pristrasnost u tretmanu te teme na kanalima mainstream medija.

Određeni broj radnika CBC-a koji su potpisali pismo pozvani su na sastanke i rečeno im je ili da im nije dozvoljeno da izvještavaju o toj temi ili da će se provjeriti njihov bilo kakav budući rad o tim pitanjima. Prijateljica s posla kasnije je požalila što je potpisala pismo jer je imala osjećaj da je označena kao pristrasna, što je dovelo do toga da su njeni prijedlozi o Palestini lakše odbacivani.

Diskreditirana kao antisemita

Sredinom novembra, nakon što sam kolegama iznijela svoju zabrinutost, održan je redovni sedmični sastanak. Tada sam predstavila da sam zakazala za intervju dvojicu naučnika za genocid, prije nego što sam morala prisustvovati virtuelnom sastanku sa izvršnim producentom – gdje mi je predložio da odem na odsustvo za mentalno zdravlje – i još jednom sastanku s dvojicom menadžera koji su izrazili zabrinutost u vezi s mojim prijedlogom sljedećeg dana. Ali najneprijatniji sastanak sa upravom uskoro se dogodio.

Nedelju dana kasnije, optužena sam za antisemitizam na osnovu nečega što nisam ni rekla. Prema jednom menadžeru, neko me je optužio da tvrdim da je „slon u sobi [bio] bogati jevrejski lobi“. (CBC je za The Breach rekao da su “zaposleni izrazili zabrinutost” da je ono što je rekla “diskriminatorno”.)

Optužba je bila duboko bolna zbog mog jevrejskog naslijeđa i zbog toga što je život mog oca – i, kao posljedica toga, moj – bio duboko oštećen antisemitizmom. Ali isto tako sam znala da mogu dokazati da je to neosnovano: snimila sam ono što sam rekla, strepeći da bi neko mogao izvrnuti  moje riječi da ih upotrebi protiv mene.

Ono što sam zapravo rekla, doslovno, bilo je ovo:

„Samo želim da se obratim slonu u sobi. Razlog zašto se plašimo da dozvolimo palestinskim gostima da koriste riječ ‘genocid’ je zato što postoji vrlo, vrlo dobro finansiran [sic], postoji mnogo izraelskih lobija, i svaki put kada radimo ovakvu vrstu intervjua, oni se žale, a to je glavobolja. Zato to ne radimo. Ali to nije dobar razlog da ne vodimo ove razgovore.”

Ostajem pri svojoj izjavi. HonestReporting Canada finansiraju milijarderi. U decembru 2023. HonestReporting se hvalio kako je „mobilizirao Kanađane da pošalju 50.000 pisama novinskim kućama“. Grupa je također objavila niz napada na novinare u CBC-u i drugim publikacijama koji su precizno izvještavali o Palestini, te kreirala šablone e-mailova kako bi svojim sljedbenicima olakšala da se žale medijima na određene novinare.

Druge, slične proizraelske grupe poput Komiteta za tačnost u izvještavanju o Bliskom istoku u Americi (CAMERA) i Canary Mission koriste slične taktike kako bi pokušale ušutkati novinare, akademike i aktiviste koji govore istinu o Izraelu i Palestini.

Kazala sam menadžeru da je znakovito to da umjesto da raspravljamo o rasističkom komentarom koji sam čula od kolega o Palestincima, mene optužuju za antisemitizam i diskriminaciju – na osnovu riječi koje nisam ni izgovorila.

Banalnost zamagljivanja ratnih zločina

Kada sam 30. novembra podnijela ostavku, osjetila sam olakšanje što više nisam saučesnik u proizvodnji pristanka za genocidni rat osvete.

Unatoč osobnom iskustvu, i dalje vjerujem u važnost nacionalnog emitera da djeluje u javnom interesu izvještavajući neovisno o vladinim i korporativnim interesima, iznoseći istinu i nudeći različite perspektive.

Međutim, vjerujem da CBC nije ispunio ove obaveze kada je u pitanju izvještavanje o Izraelu i Palestini. Vjerujem da će u budućnosti historičari ispitati različite načine na koje je CBC, kao i ostali mainstream mediji, odlučio da ne izvještava istinito o ovom genocidu koji se odvija pred našim očima – i na taj način vjerovatno ubrzao svoju delegitimizaciju kao izvor pouzdanih vijesti.

Prije ostavke, pokrenula sam pitanje dvostrukih standarda na različitim nivoima hijerarhije CBC-a. Iako su se neki članovi uprave obavezali da će ozbiljno uzeti u obzir moju zabrinutost, ukupni odgovor me je ostavio razočaranom stanjem javnog emitera.

Nakon mog obraćanja kolegama sredinom novembra, imala sam telefonski razgovor sa simpatičnim višim producentom. Rekao je da ne misli da će moje riječi na sastanku utjecati na moje šanse da dobijem stalni posao osoblja o kojem sam dugo sanjala. Uprkos tom uvjeravanju, bila sam sigurna da nakon ovoga neću dobit posao: znala sam da sam prešla granicu jer sam rekla naglas ono što su mnogi u CBC-u mislili, ali nisu mogli otvoreno reći. Zaista, ne bih se oglasila da nisam već odlučila dati ostavku.

Kao klinka, imala sam fantazije da ubijem Hitlera kako bih zaustavila Holokaust. Nisam mogla da shvatim kako se većina Nijemaca složila s tim. Tada sam, u svojim dvadesetim, dobila kopiju knjige Hane Arent, Eichmann u Jerusalemu: Izveštaj o banalnosti zla, od izraelskih anticionističkih prijatelja. Mnogo sam razmišljala o toj knjizi kada sam pokušavala shvatiti saučesništvo liberalnih medija u zamagljivanju stvarnosti o onome što se dešava u Svetoj zemlji. Kao što je Arendt teoretizirala, oni koji se slažu s genocidima nisu urođeno zli; često su samo dosadni karijeristi.

Naravno, iako postoji određeni broj visokopozicioniranih novinara CBC-a koji su jasno posvećeni odbrani Izraela bez obzira na njegove postupke, mnogi novinari jednostavno slijede put najmanjeg otpora. Činjenica da su stalni poslovi s punim radnim vremenom na CBC-u u tako maloj ponudi, u kombinaciji sa prijetnjama otpuštanja kojima se prijeti, samo pojačava ovaj problem.

Još uvijek čujem od bivših kolega da su sastanci o odabiru gostiju teške bitke. Neke emisije jedva pokrivaju Gazu.

Biti novinar je velika privilegija i odgovornost, posebno u vrijeme rata. Vi pripremate vijesti za publiku; odlučujete koje činjenice uključiti, a koje izostaviti; odabirete koje perspektive predstaviti, a koje ignorisati. Smatram da dobar novinar treba biti u stanju da se kritički osvrne, ne samo na vijesti, već i na sopstveno izveštavanje o vijestima. Ako to niste u mogućnosti, ne biste trebali biti u profesiji.

Namjerno nisam odavala podatke kojima se mogu identificirati moje bivše kolege. Na kraju krajeva, ne radi se o njima ili meni: to je dio mnogo šireg pitanja u redakcijama širom zemlje i zapadnog svijeta – i vjerujem da je moralna dužnost rasvijetliti to. Da nisam, nikada sebi ne bih oprostila.

Kao što ne imenujem svoje kolege, ovo pišem koristeći pseudonim. Iako se spektar prihvatljivog diskursa donekle mijenja, posljedice za karijeru uzbunjivača po ovom pitanju su ogromne.

Podstičem kolege novinare koji odbijaju da učestvuju u zamagljivanju ratnih zločina, posebno one sa sigurnim radnim mjestima, da razgovaraju sa kolegama istomišljenicima o poduzimanju kolektivnih akcija; da se obrate sindikalnom upravniku i predstavniku; i da dokumentiraju slučajeve primjene dvostrukih standarda u redakcijama i dijelei ih s drugim medijskim radnicima.

Bilo je zastrašujuće, ali nije mi žao što sam progovorila. Jedino mi je žao što ovo nisam ranije napisala.

Molly Shumman je pseudonim za bivšu TV i radio producenticu koja je radila u CBC-u pet godina.

Maj 16, 2024

https://breachmedia.ca/cbc-whitewashed-israels-crimes-gaza-firsthand/