Krupnim koracima u prošlost: Hercegovina dobija kneza

Krunisanje će biti obavljeno u junu. Nadležni kažu da titula ide u prave ruke jer je budući knez svojim radom i vizijom zaslužio da dobije ovu laskavu titulu

Krupnim koracima u prošlost: Hercegovina dobija kneza
Foto: Avaz.ba

Renesansnu titulu kneza Rodoljubu Draškoviću, poreklom iz Gacka, aklamacijom su dodelili članovi Izvršnog saveta Saveza opština istočne Hercegovine. Koliko je ona bitna i kako će se manifestovati u stvarnom životu, tek će da se vidi. Ono što sa sigurnošću može da se kaže je da ovaj biznismen ima veliku ekonomsku moć, a samim tim i ucenjivački kapacitet kojem neretko pribegava. Mesijanski nastup koji neguje u javnosti možda na najbolji način pokazuje sliku koju ima o sebi.

Sredina je juna, slava grada Gacka. Na obližnji stadion privatnim helikopterom sleće Rodoljub Drašković, vlasnik koncerna Svislajon (Swisslion). Kao počasni gost obraća se okupljenim meštanima, obećava da ih neće napustiti. Optužuje državu da nedovoljno vodi računa o privrednicima, a mlade poziva da ostaju u Hercegovini od koje će napraviti poželjnu turističku destinaciju. Drašković u javnosti gradi sliku onoga koji brine. I, što je još važnije, onoga koji hoće da pomogne.

Prevrtljivi biznismen

Poslovna biografija Rodoljuba Draškovića nije monotona, a ni dovoljno transparentna. Pratili su ga uspesi, ali i padovi. Iako mu je spočitavano da mu je kao bratu političara Vuka Draškovića put bio olakšan, žustro je odbijao bilo kakve insinuacije u tom pogledu. Poslovao je od Hrvatske do Makedonije, a mediji su mu dali ime i najprevrtljivijeg biznismena u regionu.

Iz Srbije je u 2011, nezadovoljan uslovima poslovanja, proizvodnju preselio u BiH, a sam se s porodicom skrasio u Švajcarskoj.

Mlađan Dinkić (ministar privrede u Vladi Srbije, op. aut.) tada ga je optužio da je „izvlačio milionske dividende iz banaka i planirao da pobegne iz zemlje“.

Drašković je tvrdio da gradi Srbiju, a da je moćnici razgrađuju.

Sindikat sremskomitrovačkog „Mitrosa“, čiji je Drašković bio vlasnik, sa dosta gorčine je ukazivao da je uspeo da uništi jedan poznat brend, a hiljadu radnika baci u krajnju bedu i ekonomski krah. Njihova poruka je bila „da se Rodoljub Drašković ne predstavlja kao uzorni biznismen, jer u momentu kada su očajni radnici štrajkovali glađu nije pokazao ni trunku čovečnosti i interesovanja za njihovu sudbinu“.

U isto vreme se u javnosti isticao podatak da je u Kombinatu Takovo, pre nego što ga je kupio Drašković, bilo zaposleno 4.280 radnika. Nakon privatizacije ih je ostalo manje od hiljadu, uprkos obećanju da otpuštanja neće biti. „Polazeći od tih činjenica, može li se njemu verovati“, pitali su tada sindikalci Takova iz Gornjeg Milanovca.

No, nije bio nezadovoljan samo poslovnim ambijentom u Srbiji. Nakon ulaska Hrvatske u EU, zbog povećanja carinskih opterećenja,  pogon Svislajona iz Siska preselio je u Trebinje.

Dvorac majkama

No, ni poslovanje u RS-u nije bilo bez turbulencija. Nakon što je Poreska uprava RS-a objavila spisak najvećih dužnika  na kome je Svislajon industrija alata Trebinje u samom vrhu sa skoro 16 miliona maraka, oglasio se iz Novog Sada menadžment preduzeća. Doneli su odluku da pogon poklone Republici Srpskoj s obrazloženjem da poreska dugovanja potiču iz perioda pre privatizacije i da je država to trebala da reši.

S druge strane, dolaskom u Trebinje, Drašković je svoje polje delovanja proširio na turizam. Napravio je rizort sa akva parkom „Grad sunca“ i dvorac koji je otvoren u avgustu 2015. godine posvećen „majkama Hercegovine koje rađaju ljudske vrednosti“, kako su tada mediji prenosili.

Ipak, odnosi s vlašću su sve vreme bili turbulentni. Saradnja je zapala u ćorsokak nakon izbora 2016. godine, kada je Slavka Vučurevića iz PDP-a pobedio Luka Petrović, kandidat SNSD-a. Promenom vlasti je počela borba za dominaciju u ovom delu Hercegovine. S jedne strane Drašković i njegovi interesi i ekonomska moć, a sa druge vladajuća stranka u RS-u oličena u novom gradonačelniku koja je želela da stvari drži pod kontrolom.

Prvi test je bio aerodrom nadomak Trebinja, koji je Drašković hteo da pravi. Potom se javila Vlada RS-a s istim namerama. Drašković se povukao, Vučurević istakao da je ozbiljan investitor izgubljen, a od aerodroma ni danas nema ništa, iako se značajna sredstva izdvajaju iz budžeta svake godine.

Sledeća jabuka razdora je bilo povećanje gradske takse i solidarnog poreza nakon čega je Drašković najavio izdavanje ili zatvaranje „Grada sunca“ i svoju evakuaciju iz RS-a. Da bi pokazao da su mu namere ozbiljne, prvo je zatvorio pogon u Nevesinju s 50-ak radnika, a mašine preselio u Srbiju i Makedoniju.

Nekoliko meseci je situacija bila krajnje zategnuta, a odnos između Luke Petrovića, tadašnjeg gradonačelnika Trebinja, i vlasnika Svislajona bio gotovo na ivici pucanja. U jednom javnom nastupu Luka Petrović je, kritikujući današnje privatnike, čini se usput, ali s jasnim ciljem, pomenuo da u ceni slatkiša do 100 maraka na troškove angažovane radne snage otpada sedam odsto. Čak i da je taj udeo veći, Petrovićeva poruka je da Drašković bogatstvo gradi na trudu radnika koje slabo plaća.

U međuvremenu je Petrović došao na čelo ERS-a, klima se raskravila, da bi početkom juna formirali Udruženje privrede Hercegovine. Za predsednika Skupštine je izabran Drašković, dok je na čelo UO udruženja izabran Petrović. Drašković je rekao da je privredni ambijent značajno popravljen, a Petrović da će raditi na razvoju zapostavljenih potencijala.

Knez i Rodoljub

Osnivanju novog udruženja je prethodila sednica Izvršnog saveta Saveza opština istočne Hercegovine na kojoj je i doneta odluka o krunisanju. Da li je jedan od Draškovićevih uslova da uđe u Udruženje privrednika bilo ovo arhaično priznanje, možemo samo da nagađamo. Oni koji ga poznaju skloni su na ovo pitanje da daju potvrdan odgovor.

Inače, pomenuti savez, kako se često u lokalnim medijima naglašava, čine „vodeći ljudi regije“, načelnici ili njihovi najbliži saradnici iz opština Nevesinje, Berkovići, Gacko, Bileća, Trebinje, Ljubinje i Istočni Mostar. Do sada je njihov rad bio bez značajnijih efekata, više prostor za politička prepucavanja (promovišu separatizam, filijala SDS-a) ili floskule za javnost (pokreću inicijativu da je vreme za intenzivniji rad i razvoj regije).

Tako sastavljen je jednoglasno, dakle, bez izdvojenog mišljenja ili najmanje dileme, smatrao da Hercegovina treba da dobije kneza.  Luka Petrović, izvršni direktor pomenutog saveza, tada je istakao da „titula ide u prave ruke jer je Drašković svojim radom i vizijom zaslužio da dobije ovu laskavu titulu“.

Trebinjski mediji su najavili da će krunisanje biti obavljeno u junu.

Odluka je u javnosti na ovim prostorima dočekana s nevericom, pa i podsmehom.

No, ono što budućem knezu mora da se prizna je mnoštvo najavljenih projekata. Pre svega u turizmu. Da se „Grad sunca“ poveže sa stotinjak kilometara udaljenim Tjentištem, gde je najavio obnavljanje Titove vile. To je mudra investicija za čoveka koji ima novac da investira.

Ipak, ne treba gajiti iluzije da će, uprkos velikim rečima i pokroviteljskom stavu dostojnom mesije, novopečeni knez, bez mnogo emocija prema pojedinačnim sudbinama, biti spreman da preseli „mašine“ na neko drugo mesto.


Tekstove s portala analiziraj.ba uz obavezno navođenje linka na izvorni tekst, dozvoljeno je prenositi tek 24 sata nakon objavljivanja

About The Author