Ultradesničarska španska stranka Vox dobila je čitavih 10 posto glasova na netom održanim parlamentarnim izborima. Od početka, strah i zabrinutost analitičara uzrokovali su prognoze da će možda čak dobaciti i do trećeg mjesta po ukupnom broju glasova, što se ipak nije desilo. Streloviti uspjeh stranke nacional-šovinističkih i počesto otvoreno fašističkih svjetonazora zabrinjava time što fašizam 21. stoljeća, za razliku od stranaka s dužom tradicijom, odlično poznaje svijet u kojem živimo. Međutim, metode kojima su došli do pažnje glasača mogle bi jednako biti razlog njihovog nestanka već do narednih izbora. Iste metode mogle bi biti najkorisnije postojeće oružje protiv dezinformacija.

Dva su razloga rezultata s kojim je Vox ušao u španski parlament: prvi se može naći u tome da su konzervativniji glasači razočarani pristupom stranke desnog centra, Partido Popular (PP), kada je u pitanju pitanje Katalonije. Naime, sam broj Voxovih mjesta u novom sazivu španskog Kongresa, 24, skoro je identičan broju fotelja koje će zauzeti zastupnici katalonskih i baskijskih separatističkih stranaka. Zaoštravanje odnosa između Katalonije i zvaničnog Madrida, koje je kulminiralo u propalom, protuustavnom pokušaju referenduma – i jednako loše odluke tadašnje vlasti Mariana Rajoya (PP) da na učesnike pošalje državnu policiju, iako je tu odluku Rajoy povukao po hitnom postupku u roku nekoliko sati – stvorilo je pogodno tlo za pojavu Voxa. Patriotizam u porastu proteklih godina nije bio nešto na čemu su stranke poput tradicionalnijeg, demohrišćanskog PP-a gradile platformu. Vox je u onima koji su smatrali da je problemu Katalonije trebalo pristupiti agresivnije pronašao bar dio svoje istinske demografije.

Mlađi glasači

Druga ciljna skupina je nama daleko interesantnija – a to su mladi. Stranke poput PP-a, ali i pobjedničkog socijalističkog PSOE-a i prije Voxa nisu bile privlačne mlađim glasačima. Tu je prazninu donekle u prethodnim izborima popunio Ciudadanos, stranka centra urbano-mladalačkog, ulaštenog nastupa; mlađi ljevičari i ljevičarke još su se prisnije identificirali s Podemosom. Iglesias i njegove kolege, listom nekadašnji profesori univerziteta Complutense u Madridu, bljesnuli su kao odgovor na žestoku ekonomsku recesiju koja je dostigla svoj vrhunac 2013. godine. Baš kao Vox 2019., upravo je Podemos 2016. s osvojenim 71 parlamentarnim mjestom bio veliko iznenađenje. Dobrim dijelom zahvaljujući mladim glasačima. I u 2019., mladi glasači su opet bili jedna od najnezadovoljnijih skupina: sa 33,5% nezaposlenih mladih, Španija je druga zemlja u Evropi po ovom statističkom markeru (prva je, pogodili ste, Bosna i Hercegovina).

Da u Voxu nisu naivni i da su direktno ciljali mlade, vidi se iz pristupa kampanji: od partyja u madridskim klubovima na kojima je muziku puštao Santiago Abascal, predsjednik stranke, do lako pamtljivih i djeljivih internet memeova, izborna taktika oslonila se na populističko pamfletiranje 21. vijeka. Pritom, Vox se dobrano oslonio na sve alate novovjekovne propagande, koristeći botove i trolove, šireći dezinformacije i lažne vijesti o političkim protivnicima, kao i kopiranje tuđih uspješnica, poput Trumpovog slogana „Make America Great Again“. „Hacer a España grande otra vez“ – „Učini Španiju ponovo velikom“ – zvuči presmiješno ako znamo da je Zlatno doba ove zemlje završilo 1659. Mladima, teško pogođenim lošom ekonomskom klimom, uspjesi španskih sportskih selekcija probudili su ranije nepostojeći patriotizam. Istim tim mladima vrlo je lako uz patriotizam prodati i nacionalizam i fašizam, jer su u ovoj generaciji sjećanja na diktaturu Francisca Franca nepostojeća. Sve nepravde, progoni i zločini, prije svega nad Republikancima (što je praktično pola države), a koje je Franco institucionalizirao, i čijeg se bremena Španija dugo i teško rješavala, Vox je lako pomeo pod tepih. U 2019. čitava istorija, pa ni skorašnja, svakako ne može stati u jednu sličicu koja se da podijeliti na društvenim mrežama.

Gospodar prstenova

Tako je bilo i dan prije izbora, 28. aprila: Vox je, uz tekst „Bitka počinje!“, podijelio screenshot/meme iz Gospodara prstenova: lik Vigga Mortensena, koji predstavlja Vox, na slici diže mač u susret svima onima koji im nisu politički protivnici, a sa kojima valjda ima problem. U srazu s Voxom, po njihovoj zamisli, nisu se našli ni PSOE ni Podemos, ni PP ni Ciudadanos, već anarhisti, komunisti, dnevne novine El Pais i TV kanal La Sexta, republikanci i antifašisti – čisto da ne pomislimo da u Voxu ipak nisu to što jesu – katalonski separatisti, feministkinje, i jedan mali duh duginih boja koji bi trebao predstavljati LGBT populaciju. Ne znajući, međutim, Vox je svima pokazao šta bi ih na kraju moglo uništiti: upravo sredstva kojim su i sami stekli popularnost.

Na stranu to što je sada PSOE-u i svakom ko uđe u koalicionu vladu jasno šta treba učiniti da do narednih izbora u potpunosti eliminira Vox kao iole konkretnu stranku – dovoljno će biti naći razumno i odraslo rješenje za situaciju u Kataloniji, i poslušati šta to mlade čini dovoljno bijesnim i razočaranim da glasaju za nekog ko im očito ne želi dobro. LGBT zajednica odlučila je da prihvati duha kao svoju maskotu, i da mu da ime Gaysper – od riječi Gay Casper – koje se sada širi internetom, i to ne samo na španskom jeziku. Vox je ne samo razoružan ovim kontrapotezom, već je postao predmet ismijavanja svjetskih razmjera. Umjesto konstantnog reagovanja i pokušaja debunkinga na koje smo prinuđeni još od prve pojave malignog uticaja na internetu, umjesto stalnog, predanog i pedantnog factcheckinga, potez španske LGBT zajednice pokazao je da online prostor, sa svojim specifičnim pravilima, jednako dobro prihvata i afirmativne i pozitivne poruke i reakcije ako su jednostavno i efektno upakovane.

Litvanija protiv ruskog uticaja

Dalo bi se zaključiti da će duboko korozivni cinizam i površnost komunikacije putem društvenih mreža biti to što će nas na kraju i dovesti do potpune civilizacijske propasti, ako je ovo sve više jedini način prenošenja bilo kakve poruke. Činjenica je, međutim, da su pravila igre takva već neko vrijeme. Slično iskustvo imaju i identične mehanizme koriste i litvanski „Elfovi“, pokret koji se protiv ruskog uticaja na društvenim mrežama bori korištenjem alata poput memea i organizovanog zajedničkog djelovanja putem interneta. Litvanija je zbog istorijske i geografske bliskosti i blizine s Rusijom već duže vrijeme pod direktnim udarom „oružanog dezinformisanja“, koje ide toliko daleko da se ovu zemlju do danas etiketira kao „propalu državu pod okupacijom NATO saveza“, „nacističku tvorevinu“ i „Obaminu igračku“. Dok se druge države Evropske unije još natežu da li susprezanje lažnih vijesti spada pod narušavanje slobode govora, u Litvaniji je ova prijetnja shvaćena krajnje ozbiljno, te civilno društvo, državne institucije i mediji zajedno sarađuju na projektima otkrivanja i analize malignih aktivnosti.

Među njima, „Elfovi“ ili „Vilenjaci“ zauzimaju posebno mjesto. Volonteri, čiji se broj članova procjenjuje na nekoliko hiljada, uključuju novinare, IT eksperte, poslovne ljude, studente i naučnike. Idealno djelovanje, kako kažu članovi „Vilenjaka“, jeste otkriti i boriti se protiv lažnih tvrdnji i „zakrčenih narativa“. Nakon pozitivnih iskustava u Litvaniji, „Vilenjaci“ se sada organizuju širom Evrope, te slični pokreti već djeluju od Finske do Češke. Jedino pravilo je da se na dezinformacije mora uvijek odgovoriti istinom, dok su format i pristup – od masovnih komentara i likeova ili dislikeova na društvenim mrežama i portalima, do memeova – proizvoljni.

Vratimo se kratko srži dezinformacije: laži. Laž, naime, nije „alternativna tačka gledišta.“ Laž usmjerenog propagandnog djelovanja, bila ona predstavljena pričom o „propaloj državi“ ili crtežom duha u duginim bojama koji bi, valjda, mogao ući u vas i zaposjesti vas ne budete li pazili, krajnje je opasno oružje. Oružje koje itekako može ubiti, što smo mogli vidjeti na primjeru antivakcinaškog narativa čak i u našoj državi. Ali građani se, očito, polako odupiru, poput partizanske gerile ovog stoljeća. Neki novi Valter će organizovati otpor preko smartphonea, i niti jedna fašistička stranka ni maligni akter neće biti imuni.

Tekstove s portala analiziraj.ba uz obavezno navođenje linka na izvorni tekst, dozvoljeno je prenositi tek 24 sata nakon objavljivanja