Kako sam postao rasista?

Traktat o jednom tvitu i ljudima koje je iznervirao

Eto, postao sam i rasista, nije više dovoljno što sam soroševac, balija, nevladinić, autošovinista, izdajnik, plaćenik, lobista ISIL-a, štiftungovac, agent CIA-e. Nema veze što se sve ove etikete logički kose sa rasizmom, ali koga to briga, važno je da Puhala skinemo sa tvitera da nas više ne nervira.

Elem, u nedelju 22. novembra poslijepodne, braća Srbi me proglasiše rasistom i raspirivačem vjerske netrpeljivosti.

O čemu se radi?

Odgovor je jednostavan, radi se o sljedećem tvitu:

Ustvari, braću Srbe, i isključivo Srbe, uznemirila je riječ „kosooki“ i okvalifikovaše je kao rasističku.

Pišući ovaj tvit razmišljao sam kako ovog mladića da opišem i naglasim ono što ga razlikuje od prosječnog „pravoslavca“.

Nisam znao njegovo etničko porijeklo, tj. da li je Kinez, Japanac, Vijetnamac, Nepalac, Koreanac, Jakut, Eskim ili šta već. Posebno sam pazio da ga ne nazovem Rus, jer znam kako se Srbi iz Republike Srpske naljute kada ih nazoveš Bosancem.

Nisam upotrijebio geografsku odrednicu Azijat jer mi je previše uopštena. Može neko pomisliti da je ovo Pakistanac, Iranac ili Turčin. Ni boja kože nije bila nešto drugačija od naše, tako da sam je isključio kao važnu razliku. Jedino što mi je preostalo su njegove kose oči.

Eto, to „kosooki“ smo razjasnili, ali šta je ovdje rasistički?

Definicija rasizma

Evropska komisija ovako definiše rasizam: „vjerovanje da osnova kao što je rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, nacionalnost ili nacionalno ili etničko podrijetlo opravdava omalovažavanje osobe ili skupine osoba, ili ideju o nadmoći osobe ili skupine osoba.

Da li je u mom tvitu prisutno omalovažavanje ovog momka ili ideja da sam na bilo koji način superioran nad njim jer sam naglasio njegove kose oči?

Možda ovo „kosooki“ nije politički korektno, ali svakako nije rasistički.

Ali ko će se baviti nijansama!

U čemu je problem?

Problem je što ljudi jednostavno ne vole ono što pišem i na svaki način žele da me uklone sa društvenih mreža. Ranije su to pokušali sa fejsbukom, a sada napadaju tviter.

Jedni  prijete, drugi vrijeđaju, treći kunu, četvrti ignorišu, a svi bi da nestanem.

Ja nikoga ne blokiram na društvenim mrežama i ne upuštam se u besmislene rasprave sa neistomišljenicima.

Kao posljedicu toga imamo gomilu likova koje veoma nerviram svojim pisanjem, ali koji me i dalje vjerno prate. Kada bih ih blokirao, onda bi govorili i pisali kako ja, kao neko ko se zalaže za slobodu govora i mišljenja, izbjegavam da čujem drugačije mišljenje.

Posebno ih ljuti što ne odustajem od svojih stavova i zbog toga mi svakodnevno pišu da „pušim njihove srpske kurčeve i jedem njihova srpska govna“.

Izgleda da je većina „pravih“ Srba zaglavljena između analne i oralne faze psihičkog razvoja.

Strašno ih nervira što sebe smatram Srbinom iako se oni ne slažu sa tim. Ja, baš kao i mnogi drugi, već godinama čekam da mi objasne koja je to institucija, pojedinac ili kriterijum koji određuje ko je pravi Srbin, a ko nije?

Šta je poenta tvita, braćo Srbi?

Poenta ovog tvita je obesmišljavanje i šprdnja sa onim što „pravi Srbi“ meni, i mnogim drugima, rade svakodnevno, a to je da mi govore šta jesam, šta nisam i šta bih trebao biti.

Ja prihvatam da neko ko ima „kose oči“ može da bude pravoslavac, jer to je njegov lični izbor, a ne stvar tradicije, naslijeđa ili čega već. Ja mu ne govorim da je izdao svoj narod, svoje pretke i njihovu vjeru, i ne pitam ga da li mu na tavanu još uvijek stoji kimono iz Šaolina ili katana koju je iskovao Goro Njudo Masamune.

Oni ne shvataju da se ja šprdam sa njihovim nacionalizmom koji ne dozvoljava da budeš Srbin i ateista, bosanski Srbin, Srbin koji misli da su četnici i Milan Nedić domaći izdajnici i sluge fašista i nacista. Za njih pravi Srbin ne može biti homoseksualac, da uživa dok ljetuje na Braču ili bude član Socijaldemokratske partije BiH. Nisi Srbin ni ako prihvataš da je bio genocid u Srebrenici, da je Karadžić ratni zločinac, ne pišeš ćirilicom i ne tvrdiš da su Bošnjaci srpski izrodi.

Eto takvi me optužuju za rasizam.

About The Author