N1: “Pressing”, 18. novembra
DODIKOV ANTIPOD? Fer i uljudan, ni dodvornički, ni maliciozan. Ukratko, profesionalno korektan. Takav je bio odnos Amira Zukića prema intervjuisanom Drašku Stanivukoviću. Simpatije koje novoizabrani gradonačelnik Banje Luke uživa u velikom dijelu javnosti nisu spriječile Zukića da otvori i nezgodnije teme ili zatraži konkretnije odgovore na postavljena pitanja. S druge strane, Stanivuković se predstavio kao antipod Miloradu Dodiku, kao političar kojem je stalo do kulture dijaloga koja podrazumijeva uvažavanje svih koji to zaslužuju. Od novinara, preko građana različitih identiteta, do političkih protivnika. Zukić je pitanjima nastojao provjeriti utemeljenost takvog samopredstavljanja.
KAKO BEZ PODRŠKE SKUPŠTINE? Osvrćući se na Dodikove otvorene prijetnje opstruisanjem svega što novi gradonačelnik bude radio, Zukića je zanimalo kako će Stanivuković u takvim okolnostima realizovati planirano. Na preopširan odgovor gosta o tome da je navikao na to, Zukić opravdano reaguje ponavljanjem pitanja. Sagovornik je obećao da će se baviti svim temama koje se tiču Banje Luke, pa i onima koje nisu u nadležnosti gradske uprave. Brod probušen sa svih strana – tako je opisao SNSD odgovarajući na pitanje o tome je li ovo početak Dodikovog kraja. Jeste – smatra Stanivuković, obrazlažući proces „tonjenja“.
ETNIČKE TEME: Pitao je Zukić i o osjetljivijim temama – od otvorenosti Banje Luke za Bošnjake i Hrvate, preko odnosa Banje Luke i Sarajeva, posjete Memorijalnom centru u Srebrenici, do najavljene izgradnje spornog spomenika miru u Banjoj Luci. Sve su ovo relevantne teme, ali Stanivuković je u pravu kada konstatuje da ne treba stalno reaktuelizirati etničke i konfliktne narative. Pogotovo ne u ovom momentu i kontekstu. To nisu teme za lokalne izbore ni gradske vlasti.
BNTV: „Puls“, 19. novembra
NEPOSTAVLJENA PITANJA: „Teže je bilo pobijediti Igora Radojičića nego što bi bilo Milorada Dodika“, kaže Draško Stanivuković obrazlažući kako je Radojičić pokrenuo mnoge projekte u Banjoj Luci. Priznavanjem zasluga političkog konkurenta, nagovještava drugačiji odnos prema protivnicima i promjenu političkog mentaliteta. Mnoga pitanja za novog gradonačelnika Banje Luke, Suzana Rađen Todorić nije stigla postaviti. Uprkos tome što je emisija trajala sat i po, a on bio jedini sagovornik. Da je voditeljica češće reagovala na preopširne odgovore gosta, tražeći da bude konkretniji, stigla bi postaviti više pitanja, a razgovor bi vjerovatno bio informativniji i dinamičniji.
NEODREĐENI ODGOVORI: Primjera radi, kada na pitanje o Dodikovim najavama sankcionisanja Banje Luke gost priča kako će imati „jasan politički odgovor“, potpitanjem je trebalo zatražiti da konkretizuje šta to podrazumijeva. Nakon opširne priče o „političkim procesima“ na prilično apstraktnom nivou, voditeljica konačno konstatuje da gost ipak nije odgovorio kako će ostvariti planove bez skupštinske većine. Blagonaklonost gledalaca i novinara prema intervjuisanom ne treba sputavati intervjuera da blagovremeno reaguje kada je sagovornik preopširan ili neodređen. Rađen Todorić je tokom emisije to uradila nekoliko puta, ali je zbog opširnosti Stanivukovićevih odgovora s pravom mogla reagovati mnogo češće.
FACE TV: „Centralni dnevnik“, 21. novembra
BOGIĆEVIĆ: Prihvatanje kandidature za gradonačelnika Sarajeva bio je dobar povod za razgovor s Bogićem Bogićevićem. Rijetko se pojavljuje u medijima, pa je intervju s njim bio informativan i vrijedan pažnje. I pitanja su bila zanimljiva, neklišeizirana. Senad Hadžifejzović pita ga kako doživljava to što ga neki mediji predstavljaju isključivo kroz etnički identitet. Gost je objasnio zašto je to pogrešno. Prednost, kaže, treba dati čovjeku, jer „ako je svaki čovjek slobodan, slobodno je i njegovo etičko“. S druge strane, obrazlaže, ako si protiv vođe, etiketiran si kao loš Srbin. „Možete li uporediti Slobodana Miloševića i Milorada Dodika?“, pita voditelj. Za Bogićevića su oni neuporedivi, jer je Miloševićeva moć bila ogromna. Osvrćući se na loše reakcije Dodika i Bakira Izetbegovića zbog poraza, voditelj strahuje kako će se to završiti. To su, odgovara gost, samo verbalne prijetnje, obrazlažući kako se njihova moć „topi“.
KURTĆEHAJIĆ: Dvadeset peta godišnjica Dejtonskog sporazuma bila je povod razgovora s akademikom Suadom Kurtćehajićem, ekspertom za pravno i političko tumačenje ovog dokumenta. Njegove različite i često pogrešne interpretacije često slušamo od političara koji ih prilagođavaju za dnevnopolitičke i predizborne svrhe. Stoga je pohvalno kada se dio tog prostora ustupi akademicima.
DODIK: Intervju s Dodikom više je ličio na reality show nego na državnički intervju iako je Senad Hadžifejzović najavio kako se „trudio svim silama“ da bude baš takav. Koliko je težak sagovornik, a rasprava s njim bespredmetna, bez obzira na činjenice i argumente koje novinar iznosi, predsjedavajući Predsjedništva BiH potvrdio je još jednom tokom jednoiposatnog intervjua. Čovjek koji sopstvene izjave na zvaničnim sjednicama naziva performansima, koji jedan dan pred TV kamerama prijeti neposlušnim građanima, a sutradan te izjave relativizuje, nije propustio ni ovu priliku da politički intervju pretvori u show. Neupitna je njegova politička relevantnost, ali je upitna opravdanost ustupanja tolike količine televizijskog vremena za ponavljanje Dodikovih dobro poznatih stavova. Umjesto konkretnog odgovora na pitanje o ultimatumu koji mu je visoki predstavnik postavio za uklanjanje ploče s imenom Radovana Karadžića u studentskom domu na Palama, Dodik kaže da je Valentin Inzko glup. Nastavlja šegačenjem da on nije fizički radnik pa da odvrće ploče. Skreće priču i na svoje unuke, kojima, eto, ne može ništa narediti pa kako da naredi nekoj instituciji. Ne prihvatajući ovakvo zabušavanje, Hadžifejzović konkretizuje pitanje: „Nećete skinuti ploču?“ Opet bez odgovora. Skreće temu na nazive ulica u Sarajevu, na što se novinar neopravdano upušta u dužu raspravu o tome, udaljavajući se od teme.
Voditelj nije štedio Dodika. Ukazao je na njegove brojne nedosljednosti podsjećajući na njegove nekadašnje izjave. Previše vremena je, ipak, potrošeno na priču o temama o kojima je Dodik govorio mnogo puta, poput onih o četnicima i partizanima. Koja je svrha stalnog vraćanja na te teme, pogotovo neposredno nakon lokalnih izbora? Priče o historijskim događajima i etničkim pitanjima zasjenile su SNSD-ove gubitke gradonačelničkih pozicija u Banjoj Luci i Bijeljini, ekonomske probleme, izgradnju hidroelektrana na Drini.
Dodikov rječnik obilovao je vulgarnostima, što za one koji su gledali njegove javne nastupe nije iznenađenje. Teško je, međutim, razumjeti zašto ga je u neprimjerenom načinu komunikacije, koji, osim intimizacije tikanjem, uključuje i izraze poput „pališ se bezveze“ ili „sjedi, bolan“, slijedio i novinar. To je daleko izvan okvira neformalne komunikacije u svrhu opuštanja i otvaranja sagovornika. Pretjeran je i dramatičan audio-vizuelni uvod u intervju s Dodikom, kojim mu se pridaje važnost. Za razliku od drugih sagovornika koje kamere prikazuju u momentu kada su se već smjestili u studio, Dodika gledamo dok izlazi iz službenog automobila, ulazi u zgradu Televizije Face, dok ga domaćini dočekuju, pozdravljaju se. Kao da je riječ o zvijezdi reality showa. Doduše, do kraja intervjua, predsjedavajući Predsjedništva pokazao je da njegova ličnost nije daleko od takvog imidža.
ZAKLJUČAK: Profesionalno korektan odnos Zukića prema Stanivukoviću. Prilika za sagovornika da obrazloži svoje stavove i postupke koji u javnosti izazivaju oprečne reakcije. Konkretna pitanja u svrhu provjeravanja različitosti gosta u odnosu na političke protivnike. Zbog preopširnih odgovora gosta, češćim intervencijama u svrhu konkretnijih i jasnijih odgovora, Rađen Todorić bi stigla postaviti više pitanja, a jednoiposatna emisija bi bila informativnija i dinamičnija. Sve Hadžifejzovićeve goste koji su ponudili drugačije perspektive i narative, zasjenio je Dodik. I to svojom bahatošću, iskrivljavanjem činjenica, ponavljanjem poznatih stavova i primitivnim rječnikom. Dodik voli šegačenje i performanse. Ipak, za predstavljanje njegovog lika i djela dovoljno je znatno kraće vrijeme od sat i po.