RTS: PREMIJEROV ILI JAVNI SERVIS?

9. – 15. februar 2016.

PREDIZBORNI PREMIJER: Praksa da Dnevnik otvara Aleksandar Vučić sve više liči na predizborno presijecanje vrpci. Premijer reformatorskog imidža otvorio je uspješan privredni pogon dajući istovremeno izjave o odnosu Srbije i Haškog tribunala “nakon što je u Haagu umro deseti Srbin” (subota, urednica Nataša Mijušković). Citirana formulacija obilato je korištena u proteklih sedam dana. RTS je insistirao na činjenici da je u Haagu umro još jedan Srbin (Zdravko Tolimir) iako se i u posljednjem slučaju radilo o prirodnoj smrti osuđenog pritvorenika koji je odgovoran za genocid u Srebrenici. Ako se već stalno konstruira nekakva aluzija o Srbima koji umiru u Haagu, onda je treba objasniti ili otvoriti “aferu”, umjesto što se stvara misteriozni ambijent koji pogoduje već uveliko nepopularnom imidžu Haškog tribunala. Kada je u pitanju “Vučićevo otvaranje Dnevnika”, nije problem u tome što premijer otvara centralnu informativnu emisiju, ali je problem ako se to čini skoro svaki dan. I to pukim citiranjem i prenošenjem izjava, po volji i režiji premijera.

SVEOBUHVATNO I EFEKTNO: Tihana Bajić u četvrtak donosi priču o novom zakonu o javnim preduzećima koji priprema Ministarstvo pravde. Novinarka je uključila različite strane u prezentaciji (stručnjaci, opozicija, predlagač zakona, vladajuća stranka), izdvajajući najznačajnije izmjene, a predočeni su i najčešći prigovori postojećem zakonu. Jedan od onih priloga poslije kojih je gledalac sveobuhvatno informisan, ne samo zato što su prikazani stavovi svih zainteresovanih strana već i zato što je novinarka efektno predočila sve informacije.

IZ INOSTRANSTVA, A NIJE MOSKVA: U subotnjem izdanju urednice Nataše Mijušković mogli smo pogledati reportažu o dualnom obrazovanju u Njemačkoj. Reportaža putopisnog karaktera približila je TV publici u Srbiji obrazovnu politiku u najjačoj evropskoj privredi kroz lične priče, razgovore s njemačkim poslodavcima i ostalim protagonistima. Osvježavajuće je gledati prilog domaćih novinara o evropskim prilikama, i to kroz intervjue s akterima priče. Nešto što je u skromnoj i osiromašenoj bh. TV produkciji gotovo nezamislivo. Osim ako svita RTRS-a ne prati predsjednika na put u Moskvu.

OCJENA: 6

HRT: SRPSKI TJEDNIK PROTIV HRVATSKOG MINISTRA

9. – 15. februar 2016.

NEUTRALNOST I VELIČANJE USTAŠA: Neutralnost u pripremi vrućeg političkog događaja katkad nije ništa drugo do mlitava građanska vrlina na pogrešnom mjestu. Gafovi hrvatskog ministra kulture ne prestaju od momenta njegovog imenovanja, a nakon što se sprdao s antifašizmom, iz ladica njegove osobne prošlosti izvučeni su rani radovi u kojima je veličao ustaše. Pripremajući prilog o tome u četvrtak, 11. februara, Nataša Ban Leskovar izmjestila se u udobnu poziciju tobože nepristrasnog posmatrača koristeći ograde kao što su “kako tvrde Novosti”. Mračni ministrov tekst i sliku, na kojoj nosi kapu nalik ustaškoj, iz tmine devedesetih izvukao je srpski tjednik Novosti koji je često upravo na meti neoustaša i desničara raznih boja. Na prvi pogled sve izgleda u redu. Ban Leskovar je donijela izjavu oporbe da Zlatko Hasanbegović mora otići, ali i odgovor prozvanog da se radi o političkoj manipulaciji. Konsultovana su i dva stručna mišljenja. S tim je novinarka zaključila bajku o profesionalnosti. A epilog je sljedeći: “Ovisno o tome kojeg povjesničara pitate − sadržaj ministrovog teksta je itekako sporan, ili se protiv njega sprovodi organizovani govor mržnje.” Novosti su svoju naslovnicu nazvale “Točka na U”, aludirajući na nedvojbeno dokazanu fašističku prošlost kontroverznog ministra, a HRT-ov prilog bio je točka na mit o neutralnosti. Vrijednosti antifašizma trebale bi biti utkane u uređivačku politiku javnih servisa, a u priči Nataše Ban Leskovar prikrivao se fašizam u sastavu nove Vlade, koji tako snažno zaudara da i region bruji o njemu. Arhivske građe su veoma neumoljive,  i nejasno je zašto novinarka nije krenula tragom utvrđivanja činjenica, kao što su radili neki drugi hrvatski mediji, već je sve vrijeme otkriće činjenica vezanih za Hasanbegovića pripisivala isključivo srpskom tjedniku. A potraga bi je dovela do ministrovog teksta i istine o ranom fašizmu koji nakon doslovnog citiranja više ne može biti prikazan neutralnim tonom. Jer, u suprotnom, i HRT je stavio točku na U. Kao i na svoje etičke i profesionalne standarde.

EPP U DNEVNIKU: Kontroverzni hrvatski gospodarstvenik Ivica Todorić držao je predavanje školarcima, a Dnevnik 2 je njegovo slovo ispratio izdvajajući glavne poruke, ali i njegovu ocjenu tek formirane Vlade (Mladen Sirovica, srijeda). Mogli smo saznati i šta će sve graditi vrli biznismen, a to je već ličilo na promidžbeni program u udarnom terminu.

ONO ŠTO NEDOSTAJE BH. NOVINARSTVU: Kao i u slučaju beogradske televizije, i HRT, za razliku od naših novinara, ima privilegiju biti na izvoru informacija. Prave se reportaže direktno s mjesta događaja, ili se izvještava domaća publika o svjetskim događajima i fenomenima. Jozo Ćurić je u petak izvijestio s minhenske konferencije o sigurnosti, a iz istog grada dan ranije javila se Senka Mošnja informišući nas o evropskim turističkim kretanjima sa sajma turizma. Mnoštvo korisnih i zanimljivih informacija turističkim djelatnicima, ali i široj javnosti. Izvještavanja sa značajnih mjesta i događaja van zemlje iz koje novinar dolazi dragocjena su i domaćoj javnosti i novinaru, koji dobija mogućnost da vijest prezentuje u znatno širem kontekstu.

OCJENA: 4

KOMPARATIVNA ANALIZA:

Hrvatsku potresa skandal ili afera s opskurnim ministrom kulture čija je mračna prošlost nedvojbeno utvrđena. Dovoljan je bio letimičan uvid u arhivsku građu pa da se to ustanovi, što HRT nije učinio, već  je činjenice interpretirao ogradama da je vijest o ranom fašizmu ministra donio magazin srpske manjine. U motive HRT-a ne treba ni zalaziti (poltronstvo spram nove Vlade ili ideološka pristrasnost?), ali veličanje ustaštva ne može se nazvati “slučaj Hasanbegović”, niti se može glumiti vrijednosna neutralnost. Spram nekih činjenica i vrijednosti kao što je antifašizam mora postojati saglasje u svakom pristojnom društvu. S druge strane, RTS se pretvorio u predizbornu mašnu ili prvi mikrofon premijera. Njegove izjave prenose se i citiraju u svakoj mogućoj prilici, daje im se ekskluzivitet prvoklasne političke vijesti, a stiče se dojam da ne postoji sloboda novinara pri izboru šta je to trivijalno, a šta suvislo u premijerovim istupima.