Medijskoj zajednici može se štošta prigovoriti, ali slučaj Vladimira Kovačevića pokazao je da postoji solidarnost, kao i svijest o tome koliko je opasno kada riječi zamijene šipke i pesnice
BHT1: Svi uz Kovačevića
21. – 27. august 2018.
ATMOSFERA LINČA: Događaj koji je zasjenio sve druge zbio se u nedjelju naveče. Novinar BN televizije Vladimir Kovačević brutalno je pretučen ispred svoje kuće. BHT1 Dnevnik 2 u ponedjeljak otvara ovom viješću i s pravom joj posvećuje prvih deset minuta (urednica Adela Malkoč). Medijska zajednica je jedinstvena: radi se o zabrinjavajućem trendu, stvorena je atmosfera linča. Upravo suprotno tome iznosi predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, koji se preko noći pretvorio u sladunjavog zagovornika medijskih sloboda. U prilozima BHT1 izdvojene su najbitnije reakcije i osude, ali je sačinjena i kompilacija uvreda i napada vodećih političara. Među njima su dominirali oni s Dodikovim potpisom.
KAD VIJEST OSTANE SAMO U ŠPICI: Urednica Samira Krehić u nedjelju izdvaja u špicu vijest o hapšenju direktora GIKIL-a, ali zatim u sadržaju vijest nestaje sve do osme minute. Ispred nje su i Kosovo, Vučić i Tači u epizodi osamdeset i osam, odlazak Johna McCaina i papina posjeta Irskoj. GIKIL nije smio biti samo u špici prvi, već i u sadržaju koji je uslijedio. To je priča koja zaslužuje praćenje i medijski pritisak jer interesuje desetine hiljada građana kojima život i zdravlje ovise o radu ove fabrike.
IZDVOJENO:
Vladimir Šušak nam je u Dnevniku 2 donio priču o ruskom piscu Zaharu Prilepinu, kojem je zabranjen ulazak u našu zemlju. Šušak u svom maniru znatiželjnog promatrača uvodi više sagovornika u priču, uključujući i organizatore iz banjalučke biblioteke, te propituje zabranu iz više uglova. Otvara pitanje o političkim sukobima koji se prelamaju na zabranjenoj posjeti, ali sve to čini a da ne nameće nikakve zaključke. U priči su se mogli naslutiti razlozi zbog kojih je Prilepin potencijalna bezbjednosna prijetnja.
OCJENA: 7
FTV: KO JE ZAHAR PRILEPIN
21. – 27. august 2018.
FOKUS JE BIO PREVIŠE NA REAKCIJAMA: I FTV je u pripremi Jadranke Milošević otvorio Dnevnik 2 u ponedjeljak prilozima o napadima na kolegu Vladimira Kovačevića. Urednica Milošević je pretjerala u prenošenju reakcija, jer je izgledalo da se cijeli sadržaj sveo na sažimanje saopštenja pojedinaca i institucija. Napad na novinara BNTV-a ne može se čitati odvojeno od tekućih političkih dešavanja. Pa i od toga da je Banjaluka sve nesigurniji grad u kojem se dešavaju neobjašnjeni napadi, (pokušaji) ubistva, tuče… Nedostajala je poveznica kojom bi se ukazalo na to da je posljednji napad dio istog ambijenta.
SLUČAJ PRILEPIN: FTV se u petak i subotu (urednice Jadranka Milošević i Nevzeta Škrijelj-Koljenović) bavio zabranjenim ruskim piscem Zaharom Prilepinom. U petak sve s bombastičnom najavom: Otkrivamo zbog čega je Prilepinu zabranjen ulazak u BiH. Pristup je bio potpuno drugačiji od onog na BHT1. Federalna je, očito, bila u posjedu bezbjednosnih informacija, pa ih je podijelila s gledateljstvom. I to je legitiman pristup. Saznali smo da je ruski pisac povezan s ekstremističkim militantnim krugovima – kako u svojoj zemlji tako i kod nas. Ali nejasno je zašto je FTV gotovo istu priču ponavljao dva dana. To je već izgledalo suvišno. Ako su se do te mjere htjeli baviti kontroverznim piscem, onda su već trebali graditi prilog u kojem su se mogla čuti i drugačija mišljenja. Poput onih koja smo čuli u pripremi BHT1. Ili poput onog koji je podijelio srpski dramski pisac Dušan Kovačević, nazivajući zabranu „lovom na sve misleće ljude“.
IZDVOJENO:
Urednica Škrijelj-Koljenović i novinar Mišo Davidović demistifikovali su povećanje plata u Republici Srpskoj kojim se hvale tamošnje vlasti. Gledatelji su mogli saznati da li se zaista radi o povećanju i da li izvršna vlast može uticati na rast plata. Bilo je to uspješno demontiranje političkih deklamacija o platama koje će rasti svugdje i svima.
OCJENA: 7
KOMPARATIVNA ANALIZA:
Sedmica u kojoj sve drugo više nije bilo bitno nakon što smo saznali da je brutalno napadnut novinar Vladimir Kovačević. Medijskoj zajednici se može svašta prigovoriti, ali slučaj koji se desio pokazao je da postoji solidarnosti, kao i svijest o tome koliko je opasno kada riječi zamijene šipke i pesnice. U narednim danima javne televizije moraju držati ovu temu u središtu pažnje, namećući pitanja institucijama i političarima. U suprotnom, ugrožene neće biti samo medijske slobode već i životi svih koji misle drugačije od onih što zavode red šipkama. Tema koju će mediji, posebno javni, morati hrabro otvoriti jeste i stanje bezbjednosti u drugom najvećem bh. gradu. Šta se to dešava u Banjaluci? Gradu u kojem mjesecima traju protesti pravde za ubijenog studenta Davida Dragičevića i gdje građani sve glasnije progovaraju o tome kako se osjećaju nesigurno i ugroženo. Možda urednici javnih televizija u Sarajevu ne shvataju ozbiljnost i dramatičnost trenutka, ali u Banjaluci se dešava nešto što grad do sada nije iskusio. I što nije usporedivo s dosadašnjim iskustvom. I to je više od političkih trzavica i(li) dnevnopolitičkih sukoba. U gradu su se pojavili spontani politički otpor i solidarnost građana kakva do sada nije zabilježena. Politički potezi elite u Republici Srpskoj više nisu tako samouvjereni, oni su odjednom i reakcija na građanski otpor koji sve više moraju uzimati u obzir pri svakoj svojoj računici. Tim ključem treba čitati i ponudu Dodika da dā policijsku zaštitu napadnutom novinaru. Ili da će dati pola miliona maraka za svaku informaciju o ubijenom Dragičeviću.
